Specifične mjere prevencije malokluzija, su: prevencija navike sisanja, prevencija navike disanja na nos i prevencija preranog gubitka zuba.
Kada se i govori o lošim navikama uvijek se prvo pomisli na sisanje prsta, varalice, usne, ćebencad i druge predmete.
U većini slučajeva navika se gubi u 2. ili 3. godini života, mada može biti održana sve do školskog uzrasta, pa i duže.
Među posljedicama održane navike sisanja najčešće se javlja otvoreni zagrižaj.
Upravo zbog toga, ovakve loše navike treba spriječiti u samom nastanku.
Za tako nešto pojedini autori predlažu radikalne mjere (imobilizacija ručnog zgloba).
Međutim, to može biti štetno ne samo za psihički razvoj djeteta, već se mogu razviti i neke sekundarne loše navike.
Danas se smatra da se prvo treba utvrditi uzrok navike, a potom ga odstraniti.
Disanje kroz nos predstavlja refleksnu funkciju.
Preduslov za to jeste prohodnost nosnih puteva.
Disanje kroz nos predstavlja veoma važan faktor za normalan rast i razvoj lica, pa je samim tim veoma važno da se onemoguće svi faktori koji bi doveli do nastanka navike disanja na usta.
Disanje na usta je često posljedica opstrukcija u nosnim putevima.
Zbog toga se prevencija uglavnom odnosi na prevenciju nastanka kijavica i zapaljenja srednjeg uha koje rezultiraju neprohodnošću nosnih puteva.
Pod preventivnim gubitkom zuba podrazumijeva se svaki izvađen mliječni zub iza kojeg “zub nasljednik” ne izraste za 6 mjeseci.
Kada je riječ o stalnim zubima, može se slobodno kazati da je svaki njihov gubitak prijevremen. Najčešći uzrok gubitka zuba kod djece jeste karijes i njegove komplikacije.
Takođe, veliki problem predstavlja vjerovanje da mliječne zube ne treba čuvati "jer će se ionako zamijeniti stalnim".
Ovakvo vjerovanje dovodi do toga da roditelji zapostavljaju njegu mliječnih zuba svoje djece, što dovodi do njihovog preranog gubitka.
Svaki mliječni zub ima ulogu u razvoju vilice, kao i u razvoju normalnog odnosa gornje i donje vilice. Zbog toga se prevencija prije svega odnosi na sprečavanje nastanka karijesa, kao i rano liječenje već nastalog.
Ukoliko je već došlo do preranog gubitka zuba, onda se prevencija odnosi na čuvanje prostora za zub koji će ga zamijeniti.
Ovo se postiže specijalnim ortodontskim aparatima (čuvari prostora).
Bonus video:
