Spisateljica Brankica Damjanović družiće se 1. novembra sa svojim fanovima u The Capital Plazi sa početkom u 19 časova. Organizator književne večeri je galerija Modigliani i Jelena Vujović , a povod druženja je nova knjiga koja je obavljen prije nekoliko mjeseci. Damjanović, čije se knjige smatraju receptima za dobar život, raduje se novom druženju sa publikom u Podgorici.
Najavljeno je vaše književno veče za 1. novembar. S obzirom na to da je prošlogodišnja promocija u KIC-u Budo Tomović odlično prošla i da ste tada promovisali trilogiju, koji je ovoga puta povod okupljanja?
Ovoga puta povod mog dolaska u Podgoricu je nova knjiga kratkih priča „Rekla mi je volim te“. Iako sam prošle godine na književnoj večeri u glavnom gradu Crne Gore rekla da je na redu roman, u međuvremenu je nastala nova zbirka priča. Nekada se naši planovi ne ostvare, što nikako ne mora da bude loše. Naprotiv. Ovo djelo je za samo nekoliko mjeseci doživjelo dva izdanja, a ono što je zanimljivo i što će, vjerujem, biti interesantno publici u Podgorici je to da je inspiracija za naslov ove knjige jedna Podgoričanka.
Objavili ste dosta knjiga, šta vas najviše inspiriše?
Zapravo je objavljeno osam naslova. Inspiracija je sam život, moj život i sve ono što se oko mene događa. U osnovi svega je ipak vjera. Vjera u dobro, u svrhu svega što nam se zbiva, bilo to prijatno ili neprijatno iskustvo. Ovo i jesu iskustvene priče, ne uvijek prijatni detalji iz svakodnevice, ali sa jasnom porukom da smo u velikoj mjeri kreatori životnih prilika i da nam je dato da mijenjajući svoja uvjerenja mijenjamo sve i svijet nabolje.
Koliko je važna interakcija sa čitaocima? Jesu li vam oni najbitniji kritičari?
Interakcija koju svakodnevno imam sa čitaocima je važna i dragocjena, ali nije presudna u mom izražavanju. Uvijek pratim samo svoj osjećaj, kako u odabiru tema, tako i u ličnom raspetljavanju mnogih nedoumica. To što se sve mnogobrojnijoj publici dopada ono što radim samo je pokazatelj da smo svi u osnovi jedno i da nas, ma gdje živjeli, ma kakvo bilo naše okruženje, neprestano vodi onaj unutrašnji glas koji traži odgovore na pitanje - zašto smo tu, kuda idemo i kako da ovaj naš život dobije puni smisao.
Danas je moderna tehonolgija uzela primat i sve manje se kupuju knjige. Koliko vam je teško kao autoru da istrajete i suprotstavljate se upravo modernizaciji koja nas otupljuje?
Moje iskustvo je drugačije. Činjenica da je za dvije godine štampano devet izdanja moje prve zbirke kratkih priča „Dobro je“ nedvosmileno pokazuje da se knjige i kupuju i čitaju. Ma koliko moderna tehnologija napredovala, vjerujem da će još dugo mnogima od nas biti draže da osjetimo knjigu u ruci, da je imamo kralj uzglavlja, nego da čitamo na računaru. Knjiga je više od edukacije, informacije i zabave. Knjiga je svetinja koja će nas nadživjeti. Srećom.
Jednom novinar, uvijek novinar
Godinama ste radili kao spiker i urednik vijesti, a danas se bavite isključivo pisanjem knjiga. Nedostaje li vam novinarstvo?
Moja odluka da napustim novinarstvo nakon dvije decenija rada na televiziji je bila zrela i nikada se nisam pokajala. Pokazalo se, međutim, kao istinito ono što su mi kad sam ulazila u novinarstvo govorile starije kolege, a to je ona čuvena rečenica: „Jednom novinar, uvijek novinar.“ Istina je to. Sada, kada vidim svoje knjige, kada čitam te kratke priče, vidim da su to zapravo po formi zapisi jednog novinara koji nikada nije ni prestao da posmatra život i da ga bilježi. Razlika je u tome što ono što sada pišem nije samo informativnog karaktera već, kako se da procijeniti na osnovu pisama čitalaca, djeluje podsticajno, inspiriše i na neki način pokazuje put koji vodi ka boljem razumijevanju života, miru sa sobom i svijetom koji nas okružuje. To svemu ovome daje puni smisao i raduje me beskrajno. Za jednog pisca, sasvim dovoljno.
Bonus video:
