Ketrin Laski je američka spisateljica, autorka 15 knjiga serijala „Čuvari Ga’hula“. Prema prve tri knjige ovog serijala - “Zatočenik”, “Putovanje” i “Spas” - snimljen je i animirani film – „Legenda o čuvarima“ u režiji Zaka Snajdera (proslavljenog filmom „300: Bitka kod Termopila“). Trilogiju „Čuvari Ga’hula“ je objavila „Čarobna knjiga“ u prevodu Maje Kostadinović i Gordane Fiket Đurković.
U romanima “Zatočenik”, “Putovanje” i “Spas”, Ketrin Laski je ispripovijedala priču o prijateljstvu i avanturama grupe sova. Jedan od glavnih junaka je Soren, mlada sova kukuvija. On je rođen u šumi Tito, mirnom kraljevstvu u kom obitavaju sove kukuvije. Poslije pada iz gnijezda odveden je u sirotište, gdje pod strašnim uslovima treniraju sove na poslušnost. Soren i njegova prijateljica Gilfi svjesni su da je jedini izlaz bjekstvo i potraga za Velikim Ga’hul drvetom, tajanstvenim mjestom odakle svake noći red sova uzlijeće u tamu i čini plemenita djela. Soren, Gilfi, Suton i Kopač se nadaju da će tamo pronaći nadahnuće za borbu protiv zla koje obitava u svim kraljevstvima sova. U ovom zanimljivom spoju fantastike i mitologije, čitaoci kreću u čarobno putovanje, u svijet u kojem više nema ljudi, već samo sova, zmija, galebova, vrana i vukova.
Ketrin Laski je rođena 1944. godine, a odrasla je u Indijanapolisu. Napisala je veći broj knjiga za djecu i omladinu „Draga Amerika“, „Kraljevski dnevnici“, „Vrijeme je za šećer“, „Noćno putovanje“, „Izvan vremena vatre“ kao i knjiga za odrasle. Udata je za Kristofera Najta, bivšeg fotografa časopisa National Geographic, čiji joj je snimateljski zanat i bio inspiracija za proučavanje sova i dao ideju za pisanje knjige o ovim noćnim stvorenjima.
Sa “Čuvarima Ga’hule” nijesam imala namjeru da pišem knjigu fikcije o sovama
Ketrin Laski je dobitnica brojnih književnih priznanja za omladinsku i dječiju književnost („Horn buk“, „Esnafska nagrada dječije knjige“, „Njuberi čast“, Nacionalna jevrejska književna nagrada, nagrada Udruženja američkih bibliotekara i drugih). Ketrin Laski je član upravnog odbora UNICEF-a.
Ketrin Laski živi u Bostonu odakle je i govorila za ART Vijesti.
Kako ste počeli da pišete prve nastavke serijala “Čuvari Ga’hula”? Odakle potiče inspiracija za ove romane?
Sa “Čuvarima Ga’hule” nijesam imala namjeru da pišem knjigu fikcije o sovama. Prvobitno sam imala zamisao da pišem dokumentarističku knjigu. Moj suprug Kristofer Najt je bivši fotograf lista National Geographic i zajedno smo uradili nekoliko dokumentarističkih knjiga. Ali, moj suprug mi je rekao da sam luda. Sove su noćne ptice, ugrožene u velikom broju slučajeva. Bilo bi zaista teško uraditi takvu knjigu. Savjetovao mi je da uradim knjigu fikcije o sovama. U početku nijesam uopšte znala da bi to trebalo da bude serijal knjiga. Napisala sam ponudu izdavaču za jednu knjigu. Poslala sam je faksom mojoj prethodnoj urednici u izdavačkoj kući “Sholastic”, a ona ga je proslijedila glavnom uredniku Džinu Fejvelu i on me je pozvao i rekao: “Ketrin, to nije jedna knjiga. Mora ih biti šest”. Ja sam se skoro onesvijestila. Nikada do tada nijesam u svom životu napisala seriju romana. Nikada nijesam potpisala ugovor za toliko knjiga odjednom. Ali, nekako sam to izgurala sa njihovom divnom podrškom, a potom su me pitali za još.
Otkrila sam da je osmišljavanje strukture knjige preko velikog narativnog luka pravi luksuz. Možete da odete dublje u svoje likove, da ih gledate kako sazrijevaju u dužem vremenskom periodu.
Kako je teklo istraživanje i prikupljanje materijala za Vaše knjige o svijetu sova?
Kada sam u početku imala ideju da uradim dokumentarnu knjigu o sovama obavila sam opsežna istraživanja. Pri tom sam otkrila da je istorija njihove prirode i ponašanja fascinantna. Nijsam željela da odustanem sasvim od svega toga. Ako je fantazija voljna suspenzija nevjerice, vi najprije treba da pridobijete svoje čitaoce da vjeruju u realnost likova. Tačni su svi ti detalji o njihovoj strukturi krila, kako lete, o kostima u njihovom vratu koje im omogućavaju da okrenu glavu 270 stepeni, pa čak i o slijepim zmijama gnijezdopomoćnicama – mnoga gnijezda sova su naseljena slijepim zmijama koje jedu gamad - sve je to stvarno i treba samo malo to pogurati i stići do fantazije. Živim veoma blizu Univerziteta Harvard i ljudi iz ornitoloških laboratorija su mi veoma bili od koristi. Oni imaju više od 4.000 primjeraka mrtvih sova, veoma dobro očuvanih, kao i mnoge kosture. Bila sam u mogućnosti da zaista proučavam njihovu anatomiju.
Kako biste ukratko opisali radnju Vaša prva tri romana (“Zatočenik”, “Putovanje” i “Spas”) iz serijala “Čuvari Ga’hula”?
Iskreno, veoma mi je teško da opišem zaplet prve tri knjige. Pokušaću. U prvoj knjizi Soren ispada iz porodičnog gnijezda otet je i odveden na strašno mjesto odakle konačno uspijeva da pobjegne sa svojim najboljim prijateljem Gilfijem. U drugoj knjizi oni su krenuli da pronađu legendarno Veliko drvo Ga’hula. Usput su se sastali sa dvije napuštene sove, Kopačem i Sutonom. Oni stižu na drvo i počinje njihova obuka za čuvare Ga’hula. U trećoj knjizi Sorenov omiljeni učitelj, Ezilrib je otet i oni moraju da ga spasu i tako nastaje početak velikog rata sa zlim sovama koje se zovu Čiste.
Vaše sove su u potrazi Velikog Ga’hula drveta. Možete li otkriti kakvo je to Veliko Ga’hula drvo i zašto je toliko važno?
Veliko Ga’hula drvo je naravno sasvim imaginarno drvo, ali kada sam promišljala o njemu željela sam da ono bude neka vrsta Okruglog stola kralja Artura – njegova verzija iz svijeta sova, gdje plemenite i mudre sove dolaze u susret i posvećuju se službi drugim stvorenjima. Knjiga je sva o plemenitosti, službi, žrtvi i časti. Zato je to važno.
U svijetu “Čuvara Ga’hula” ne postoje ljudi. Zašto?
Željela sam da stvorim jedan svijet poslije ljudi. Nijesam sigurna zašto, ali to mi je bilo veoma važno. Možda sam se bojala da bi ljudi stvorili sliku koja bi postala previše “sklona držanju pridika”, suviše moralistička, suviše predvidljiva. Ja sam naročito željela da dopustim sovama da budu heroji ili zlikovci.
Koliko je u vašim romanima “Zatočenik”, “Putovanje”, “Spas” fikcije a koliko mitologije?
Pa uglavnom je to fikcija, ali rekla bih da je to fikcija sa korijenima u stvarnoj istoriji i klasičnoj književnosti. Na primjer, u šestoj knjizi, „Burning“, konačna bitka je oblikovana po invaziji na Normandiju u Drugom svjetskom ratu, a mnogi od govora u serijalu inspirisani su velikim govorima Vinstona Čerčila i Šekspirovim govorima iz njegovih istorijskih drama posebno kada se obraća na dan Svetog Krispina prije bitke kod Azenkura.
Koliko je bilo teško pisati o carstvu sova, osmišljati zaplete, likove. Da li ste imali neki model za to?
Nijesam imala model. To je veoma teško. Ali sam imala sjajnog glavnog urednika Krejga Vokera. Na žalost Krejg je umro, ali on je bio genije i naučio me je mnogo čemu.
Važne poruke i izrazite odlike vaših romana su: moć prijateljstva, snaga ljubavi i velika hrabrost. Mislite li da su ovi kvaliteti ono što nam danas nedostaje?
Ne, ja ne mislim da nam ovi kvaliteti nedostaju, možda ih je samo teže naći. Ali, oni su tu. Znam da sam ih ja pronašla u mom ličnom životu.
Prve tri toma serijala o kojima razgovaramo pretočeni su u 3D animirani film “Legenda o čuvarima: sove Ga’ hula” u režiji Zaka Snajdera. Kakvi su vaši utisci o ovom filmu? Koliko je film uhvatio duh vašeg romana?
Film nije knjiga, niti je knjiga film - zato treba da bude promjena. Samim tim ja sam bila spremna za to. Naravno da sam imala sumnje na samom početku, ali poslije mog prvog susreta sa “Warner Brothers” znala sam da sam bila u dobrim rukama. Sjećam se da je moj najveći strah bio da li će filmski radnici željeti da uvedu ljude u taj svijet sova.
Film nije knjiga, niti je knjiga film - zato treba da bude promjena
Dakle, na tom sastanku sam rekla nešto o tom mom strahu i Lajonel Vigram i Donald De Lajn, izvršni producenti, samo su me pogledali zbunjeno, kao da sam potpuno luda - zasto ste ikada i pomislili da bi smo tako nešto uradili sa vašim knjigama? I onda kako smo zajedno išli dalje sve je bilo bolje i bolje. Bilo je kao da su se zvijezde bukvalno i figurativno usklađivale. Oni su angažovali Zaka Snajdera kao režisera (koji je ostao vjeran duhu knjige) i njegovu suprugu Debru Snajder, koja je njegov produkcijski partner i Džona Orlofa kao scenaristu, a zatim sve te divne glumce Sema Nila, Helen Miren, Džefrija Raša, Rajana Kvantena, Džima Stardžisa, Hjuga Vivinga, Ebi Kornis i naravno “Animal Logic”, fantastični animacijski tim u Australiji na čijem čelu je producent Zareh Nalbandian. Animacije su prosto izvan ovog svijeta, izvan očekivanja i vjerovanja.
“Čuvari Ga’hula” ima petnaest nastavaka. Možete li nam otkriti neke događaje iz ostalih knjiga (jer su nama dostupni prevodi samo priva tri romana)?
Oh, toliko puno uzbudljivih stvari će se desiti poslije treće knjige. Kao što sam ranije rekla rat protiv zlih Čistih sova ući će u petu brzinu. Moje omiljene od svih knjiga ovog serijala su knjige - deveta “Prvi ugljar”, deseta “Dolazak Hula” i jedanaesta “Biti kralj”. U ove tri knjige sam otišla u drevnu istoriju čuvara Velikog Ga’hula drveta. Čitaoci otkrivaju ko je bio prvi kralj, kralj Hule i kako je drvo postalo veliko.
U knjizi 14 otkriveno je čitavo novo carstvo sova preko morskog prostranstva koje je u Aziji. Tamo su Sove plave i postoji red sova koje su borci / monasi, po ugledu na šaolinske monahe, koji koriste neku vrstu borilačkih vještina u svojoj borbi. Dakle, mnogo drame i uzbuđenja i novih predjela. Iskreno se nadam da će još više romana ovog serijala biti prevedeno na vaš jezik.
Elegancija leta ptice
Vaše knjige vraćaju čitaoce prirodi i ljepotama našeg svijeta. Kakav je vaš stav u vezi sa ovim pitanjem?
Mislim to je vjerovatno očigledno da ja volim prirodu i uživam u njenim ljepotama, bilo da je riječ o veličanstvenosti drevne šume ili eleganciji leta ptica. Međutim, nijesam htjela da to postane didaktička pouka o životnoj sredini. Na prvom mjestu ja sam samo pisac, a potom onaj ko se stara o čovjekovoj sredini. Pretpostavljam da neki ljudi mogu da budu oboje u isto vrijeme, ali ne i ja. Ne volim knjige koje drže lekcije, koje govore ljudima kako da postupaju ili da se ponašaju. Više volim da čitaoci mogu da sami dođu do zaključaka, bez mene, koja bi im govorila kako da se osjećaju ili reaguju.
Mislim da smo mi u zapadnom svijetu skloni da razmišljamo o sovama kao o simbolima mudrosti
Beskonačna tajna
U antičkoj Grčkoj, sove su bile simboli mudrosti. Koje značenje imaju sove u savremenom svijetu? One su više od ptica, zar ne?
Mislim da smo mi u zapadnom svijetu skloni da razmišljamo o sovama kao o simbolima mudrosti. Međutim, za američke domorodce, indijansku kulturu u Sjedinjenim Američkim Državama, one su često bile simboli smrti i loše sreće. Mislim da je ono što me je najviše fasciniralo kod sova bilo njihovo lice, a posebno oči. U poređenju sa drugim pticama i većinom životinja, njihove oči su veoma velike u odnosu na ostatak njihovog lica. Oči privlače vašu pažnju. Tako se čini da su više od ptica, ali posjeduju beskonačnu tajnu koja nas intrigira.
Bonus video:
