Prevoditi jedno književno djelo izgleda da u Crnoj Gori nije popularno, a po svemu sudeći ni isplativo, s obzirom na to da se po jednoj stranici za prevod sa stranog jezika plaća oko četiri eura.
Kako su kazali “Vijestima” sagovornici iz izdavačkih kuća, veliki je broj onih koji znaju strane jezike, ali je malo njihovo interesovanje za prevođenje, a cijena od četiri eura po stranici je ekvivalent onoj po kojoj rade prevodioci u Bosni i Srbiji...
Prevoditeljka Tanja Bakić je “Vijestima” kazala da ima dobru saradnju sa izdavačima i časopisma u regionu. Prema njenom iskustvu, u Hrvatskoj za prozu plaćaju od 6 do 8 eura po strani, u Srbiji od 3 do 5. Prevođenje jednog stiha “košta” od 0,80 do jednog eura.
Rijetki su dobri
Ipak, izdavači su kazali da ukoliko im je stalo da objave neko književno djelo, spremni su da ponude prevodiocima i više od prosječne cijene. Ali, izdavači smatraju da su, dobri prevodioci rijetki, kao i dobri pisci.
U izdavačkoj kući “Obodsko slovo” pak smatraju da ima problema i sa prevođenjem koje rade univerzitetski profesori
“U Crnoj Gori ima zaista malo prevodilaca koji su zainteresovani za prevođenje književnih djela”, smatra direktor izdavačke kuće “Nova knjiga” Predrag Uljarević.
Ipak, direktor izdavačke kuće “Plima” Jovan Nikolaidis kaže da prevodioci u Crnoj Gori “jesu zainteresovani za prevode stranih djela, ali su honorari koji im se nude za prevode mizerni, a zasad, pored sekcije u Društvu crnogorskih izdavača za prevođenje, koja ima ambicije da agresivnije krene u avanture prevođenja, prevodilaštvo podstiče Ministarstvo kulture sa svojim konkursima oslonjenim na evropske fondove.
“Vijesti” su istraživale da li izdavačke kuće imaju uvid u najnovija izdanja na svjetskoj sceni i kako se dolazi do prava na prevod
“Traduki” takođe finansira prevodilaštvo i to je dobra adresa za ambiciozne u Crnoj Gori”.
U izdavačkoj kući “Obodsko slovo” pak smatraju da ima problema i sa prevođenjem koje rade univerzitetski profesori, “jer olako prihvataju posao i ne mogu da izađu na kraj ni sa knjigama koje su obimom male”.
“Mi smo u Obodskom slovu prije nekoliko godina otkupili prava za jedan roman za djecu, projekat je podržan i od strane Tradukija, profesorka je dvije godine radila na prevodu, ali kad smo prevod poslali na provjeru u Gete institut, naišli smo na primjedbe koje naša prevoditeljka mora da prihvati, ali i dalje ne uspijeva u skladu sa tim primjedbama da posao dovede do kraja”, kazala je direktorica ove izdavačke kuće Miroslava Uljarević.
Prema zvaničnim podacima naših knjižara, crnogorska čitalačka publika prati trend koji godinama vlada u svijetu i regionu i primat daje svjetskim bestselerima, to ipak prema riječima sagovornika “Vijesti” ne povećava interesovanje prevodilaca da se uhvate u koštac sa nekim od popularnih naslova.
Prava za srpski i hrvatski
Kako su domaći prevodioci rijetki i njihovo interesovanja za prevode književnih djela skoro neznatno, “Vijesti” su istraživale da li izdavačke kuće imaju uvid u najnovija izdanja na svjetskoj sceni i kako se dolazi do prava na prevod, kao i da li Crna Gora ima prostora da objavljuje prevode na crnogorskom ili je lakše i jeftinije kupovati knjige od izdavača iz Srbije, Hrvatkse i Bosne.
"Od preuzimanja teksta do objavljivanja knjige čeka se onoliko koliko je prevodilac ažuran"
“Uglavnom se prava prodaju za jezik, katkad i za teritoriju, ali u tom smislu mnogi izdavači prodaju prava isključivo za srpski ili hrvatski jezik. Na primjer, prava za Koelja su prodata za srpski i hrvatski, ali za bošnjački i crnogorski prava su zabranjena, jer distributeri prava za Koelja te jezike tretiraju kao varijante srpskog, odnosno hrvatskog jezika”, kazala je Uljarević dodajući da svaki izdavač koga zanimaju djela bilo savremenika, bilo klasika svjetske književnosti mora imati uvid u produkciju velikih stranih izdavača.
“Treba odabrati prijevod koji će biti od opšteg interesa za kulturu crnogorsku"
Od preuzimanja teksta do objavljivanja knjige čeka se onoliko koliko je prevodilac ažuran, koliko ima iskustva i konačno koliko ima talenta.
Izdavačka kuća “Plima”, prema riječima Nikolaidisa, ima dobru saradnju sa stranim izdavačima koji imaju razumijevanja za malu ciljnu grupu koju ovaj izdavač ima, pa tako strani autor ili izdavač ne traži puno novca za prava na prevod.
“Treba odabrati prijevod koji će biti od opšteg interesa za kulturu crnogorsku. Sve ostalo podliježe vaganju na tržištu koje je, opet, u nas oskudno, pa se i ‘igranje’ oko profitabilnog izdanja treba odvijati u saradnji sa izdavačima iz regije. PLIMA je objavljivala na srpskom, hrvatskom i albanskom jeziku i često stupala u suizdavaštvo. Tom saradnjom smo zadovoljni”, rekao je Nikolaidis.
U “Novoj knjizi” koja je jedini izdavač iz Crne Gore koja ima saradnju sa američkim izdavačima bestseler izdanja, i u Crnoj Gori štampa knjige sa rang-lista Njujork tajmsa i drugih, smatraju da svi izdavači kojima je stalo do saradnje sa stranim izdavačima i piscima lako mogu ostvariti uvid u najnovija izdanja na svjetskoj sceni, ne moraju čak ni ići na sajmove knjiga u inostranstvu jer ozbiljne izdavačke kuće imaju i ozbiljne internet prezentacije.
CV prevodioca odlučuje
“Do prava na prevod se dolazi u kontaktima sa autorima, posredstvom literarnih agenata koji rade za pojedine izdavačke kuće ili posredstvom agencija koje se bave otkupom i prodajom izdavačkih prava.
Strani izdavači se nekada teško odlučuju da daju prava za četiri različita jezika na malom geografskom području, a pri tome imaju informaciju o tome da su ti jezici veoma slični. Strani izdavači uglavnom kao uslov traže CV-je prevodilaca i na osnovu njihovih prevodilačkih iskustava opredjeljuju se kome i za koji jezik daju prava”, kazao je Uljarević.
“Propalo nam je izdanje sa norveškom izdavačkom kućom jer je njihov autor napisao knjigu sadržine nedostojne poslovnog morala naše male izdavačke kuće"
Saradnja sa stranim izdavačima je “Obodskom slovu” donijela pravo na otkup više od pedeset naslova od kojih su neki u obaveznoj lektiri u crnogorskim školama.
“Nedavno smo, pomenimo jedan primjer, sklopili ugovor sa najprestižnijim francuskim izdavačem 'Galimarom' u vezi s pravima za 'Malog princa' i objavili smo trodimenzionalnu knjigu koja je u istoj opremi hit gotovo u svim zemljama u svijetu”, kazala je Uljarević.
Nasuprot ovome, izdavačka kuća “Plima” je u saradnji sa stranim izdavačem sa kojim je imala dogovor, imala dva puta negativno iskustvo.
“Propalo nam je izdanje sa norveškom izdavačkom kućom jer je njihov autor napisao knjigu sadržine nedostojne poslovnog morala naše male izdavačke kuće, a u drugoj prilici zakazao je prevodilac. U oba slučaja nesporazum je otklonjen”, objasnio je Nikolaidis.
Iako su “Vijesti” blagovremeno uputile pitanja i izdavačkoj kući CID ni na naše insistiranje i nekoliko upućenih telefonskih poziva, osim sa sekretaricom koja je “obećavala” da će prenijeti poruku “nadležnima” nijesmo uspjeli da sa njima stupimo u kontakt.
Poezija je isplativija
Tanja Bakić je pojasnila kako se formira cijena kada je u pitanji proza, a kako za poeziju i prevode eseja. “Postoje strogo utvrđene tarife kada su u pitanju prevodi proze i poezije i one se doista razlikuju u vezi s oba ova književna podžanra.
"Više se zaradi prevesti šest stihova pjesme nego jednu stranicu proze ili eseja"
Ukupna cijena prevoda proze izračunava se po broju prevedenih stranica teksta/knjige, a vrijednost jedne stranice određuje se po broju karaktera zajedno sa proredima u tekstu. Prevod eseja se približno isto obračunava kao i prevod proze. Naravno, postoje i dodatni faktori koji utiču na cijenu, poput same težine teksta, tj. autora i većeg ili manjeg broja stranica. Isplativije je prevoditi poeziju. Prevod se tarifira po jednom stihu.
Više se zaradi prevesti šest stihova pjesme nego jednu stranicu proze ili eseja. Naravno, i tu postoje razlike. Više se plaća prevod klasične poezije, tj. one koja ima strog metrički obrazac, nego moderne, tj. one kojom dominira slobodni stih.
To je i razumljivije s obzirom na to da je ovu prvu teže prevesti”, objasnila je Bakić i dodala da je lakše prevoditi savremenog autora, jer se direktnim razgovorom sa njim uklanja svaka prevodilačka nedoumica.
Bonus video:
