Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore - odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije i ratnog zločina, predložilo je u žalbi da vijeće Apelacionog suda Crne Gore ukine prvostepenu presudu Višeg suda u Podgorici kojom su devetorica pripadnika MUP-a Crne Gore oslobođeni optužbe da su preseljenjem izbjeglica BiH iz Crne Gore vlastima Republike Srpske, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Slavica Popović, zamjenica vrhovnog državnog tužioca, ostala je kod navoda žalbe i predložila da se presuda ukine i vrati sudu na ponovno suđenje.
U Apelacionom sudu juče je održana sjednica vijeća po žalbi tužioca i porodica oštećenih na oslobađajuću prvostepenu presudu. Sjednicom je predsjedavala sudija Radmila Mijušković, dok je sudija izvjestilac Zoran Smolović pročitao presudu, žalbe i odgovore advokata odbrane na žalbu tužioca.
Specijalno vijeće sudije Milenke Žižić je krajem marta prošle godine, oslobodilo optužene jer kao pripadnici MUP-a Crne Gore nisu bili pripadnici oružanih snaga SRJ, te se njihova djelatnost ne može prihvatiti kao da su kršili pravila međunarodnog prava. Boško M. Bojović, tada šef SDB-a Crne Gore, Milisav Mića Marković, pomoćnik ministra policije resora javne bezbjednosti, Radoje B. Radunović, načelnik sektora SDB-a u Herceg Novom, Milorad M. Ivanović, načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom, komandir stanice milicije u CB-u Herceg Novi Milorad D. Šljivančanin, načelnik SDB-a u Ulcinju Božidar J. Stojović, načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Lj. Glendža, službenik resora SDB-a u Herceg Novom Duško D. Bakrač i Branko Bujić, načelnik Centra bezbjednosti u Baru, oslobođeni su optužbe da su izvršili krivično djelo ratni zločin.
Sud je mogao da izmijeni činjenični dio optužnice
Sudija Smolović je kazao da je tužilac podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakonika i bitnih povreda odredaba krivičnog postupka.
„Razlozi koje je sud naveo u oslobađajućoj presudi su nejasni, nerazumljivi i protivrječni. Sud nije naveo dokaze i činjenice za svoju tvrdnju. SRJ je bila strana u sukobu sa vladinim snagama BiH i svrstala je na jednu stranu ovog sukoba“, pročitao je sudija izvjestilac dio žalbe tužioca. On je dodao da se Viši sud pozvao na četiri presude koje takođe navode sličnu situaciju.
„Riječ je o sudskoj praksi, dvije presude iz Srbije, te po jedna iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine. I zaista u sve ove četiri presude našao sam da se radi o sukobu unutar granica zemlje“, kazao je sudija, a zatim nastavio sa čitanjem žalbe tužioca.
„Mogao je sud da izmijeni činjenični dio optužnice, a da je pri tom ne povrijedi i okrivljene osudi. Iz analize svih dokaza i izjava svjedoka, mogao se izvesti zaključak da su pripadnici MUP-a Crne Gore, u vezi sa zahtjevom Republike Srpske, stavili se i bili u službi na njenu stranu, te tako kršili Ženevsku konvenciju, te da postoji individualna krivica optuženih. Pravilno je sud utvrdio da su građani BiH kao civili došli u Crnu Goru i da su imali status izbjeglica. Međutim, sud smatra da u njihovom preseljenju nije bilo diskriminacije, jer su Muslimani vraćeni radi razmjene sa Srbima, a Srbi su vraćeni zbog vojne obaveze.
Ovakav zaključak je u potpunosti nejasan. Oni su došli u Crnu Goru da bi izbjegli rat i njihovo preseljenje je bilo zasnovano na diskriminatorskoj osnovi, a osim toga su protivzakonito lišeni slobode. Sud je mogao da prekvalifikuje optužbu i osudi ih za nečovječno postupanje. Bivši ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Pavle Bulatović izdao je naredbu da se postupi po telegramu policije Republike Srpske.
Sud nije dovodio u vezu sve izvedene dokaze, niti je dovoljno cijenio informacije da je postupljeno po njegovom telegramu, te da se radilo o jedinstvenoj akciji MUP-a Crne Gore, Službe državne bezbjednosti i vlasti Republike Srpske, jer su građane BiH kao civile predali organima Republike Srpske. Sud je takođe dao nejasne razloge za oslobađajuću presudu. Predlažem da se uvaži žalba, ukine prvostepena oslobađajuća presuda i predmet vrati na ponovno suđenje“, navodi se u žalbi vrhovnog državnog tužilaštva.
Nasuprot stavu tužioca, advokati odbrane su u odgovoru na žalbu tužioca naveli, da je presuda Višeg suda pravilna i zakonita i predložili da se potvrdi oslobađajuća presuda.
Okončati agoniju i potvrditi oslobađajuću presudu
Branilac okrivljenog Ivanovića, advokat Branislav Lutovac je kazao da je u ovom slučaju očigledno kršenje pretpostavke nevinosti.
“Imamo pravu oluju iz NVO sektora, kao i od javnih ličnosti koji su narušavali pretpostavku nevinosti, a na taj način se vrši pritisak na sud. Tužilaštvo nije dokazalo navode svoje optužbe, kao nijedan navod elemenata bića krivičnog djela”, smatra Lutovac.
Branilac Stojovića, advokat Zdravko Begović predložioje da se sjednicom vijeća pred Apelacionim sudom okonča agonija okrivljenih, te da se odbije žalba vrhovnog državnog tužilaštva i potvrdi oslobađajuća presuda.
Slavica Popović, zamjenica vrhovnog državnog tužioca, ostala je kod navoda žalbe i predloga da se presuda ukine i vrati sudu na ponovno suđenje, jer je, kako smatra, presuda zasnovana na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
“Građani iz BiH su protivpravno lišeni slobode u Crnoj Gori i to na diskriminatorskoj osnovi, a optuženi pripadnici MUP-a su bili dužni da poštuju pravila međunarodnog prava, uz to su se stavili na jednu stranu u sukobu”, smatra tužilac. Advokat Miladin Adžić, branilac Milisava Markovića je reagovao podsjećajući da se u optužbi ne navodi da se svrstao na bilo čiju stranu, već da je postupao po telegramu da se Srbi vrate u Republiku Srpsku jer su izbjegavali vojnu obavezu.
I advokati Vladan Vukčević, Ljubiša Novaković, Stevan Damjanović i Rajko Božović, branioci Bojovića, Radunovića, Bakrača i Šljivančanina, predložili su u odgovoru na žalbu tužioca, da se žalba odbije i potvrdi oslobađajuća presuda. U odgovoru na žalbu tužioca, advokata Radovana Vukmanovića, branioca okrivljenog Glendže, koja je pročitana u sudu, između ostalog se navodi da bi došlo do povrede identiteta optužbe da je sud uradio kako je tužilac naveo u žalbi.
Bulatović izdao naredbu
Sudija izvjestilac je u najkraćem pročitao sadržinu prvostepene presude u kojoj se između ostalog navodi da je postojala naredba – telegram Pavla Bulatovića da se liše slobode građani BiH koji se nalaze u Crnoj Gori, te da je Bulatović tu naredbu izdao svim centrima i odjeljenjima bezbjednosti u Crnoj Gori.
Sud je zaključio da je Bulatović od optuženih zahtijevao da se izbjeglice identifikuju, liše slobode a potom ih protipravno vrate i predaju organima Republike Srpske. Sud u presudi konstatuje da pozivajući se na Ženevsku konvenciju nijedna država ne smije da vrati izbjeglice. Ipak, nasuprot stavu optužbe, nijesu dokazani činjenični navodi optužbe, te da se ovo djelo može počiniti samo u vrijeme rata i oružanog sukoba.
Vlade BiH i Republike Srpske su bile u sukobu, dok od 19. maja 1992. godine oružane snage SRJ su se povukle iz BiH, te da je ovo postao sukob unutar granica BiH. Pozivajući se na odredbe Ženevske konvencije, ne može se primijeniti na ovaj događaj kako je to navedeno u optužnici, jer se radi o sukobu koji ima nemeđunarodni karakter.
Sud takođe konstatuje da su građani BiH preseljeni unutar državnih granica, dok deportacija znači van granica zemlje, a prisilno preseljenje je unutar granica države, što predstavlja zločin protiv čovječnosti. Sud je kao razlog oslobađajuće presude naveo da samo pripadnici vojske ili političke službe, te da van ovog okvira, ne bi odgovarali za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Savezna skupština i Savezna vlada nije proglasila neposredno ratno stanje u SRJ. Pripadnici MUP-a Crne Gore, a to znači ni optuženi, nijesu bili pripadnici vojne formacije, niti su bili ni na čijoj strani u ovom sukobu, nijesu bili aktivni učesnici, te nemaju svojstvo pripadnosti oružanih snaga", navodi se, između ostalog, u presudi.
Bonus video:
