Hor “Viva vox” iz Srbije jedinstven je po izvođenju a cappella pop rok muzike uz pratnju bitboksera.
Ideja o nastanku hora koji danas ima oko 30 članova potekla je od dirigentkinje Jasmine Lorin i njenih bivših đaka iz zemunske gimnazije. Naime, Jamina Lorin je kao profesorica muzičke kulture u gimnaziji vodila školski hor 15 godina, i nekoliko njenih bivših đaka je po završetku gimnazije izrazilo želju da se njihovo druženje nastavi kroz muziku.
The Prodigy Mix u izvedbi Viva Vox (YouTube)
"Prvo smo se formirali kao tradicionalan hor koji je izvodio klasične numere i kao takvi postojimo šest godina, a ovaj način a cappella muziciranaja po kojem smo jedinstveni radimo već dvije godine. Sve je počelo kao šala u pauzama tokom proba za koncerte, kada bi članovi hora svojim glasovima imitirali najrazličitije zvukove i tako su počeli da imitiraju ritam. Imitiranje ritma nije nova stvar, to se u Evropi i Americi u poljednjih 20 i više godina radi", kazala je dirigenntkinja hora Jasmina Lorin.
Ovaj naš sadašnji način muziciranja je ispao zanimljiv i vješt, tim prije što je i naš bitbokser Tihomir samouk. Ispalo je zanimljivo i spretno, tim više jer je samouk. On sa YouTubea skida taj način muziciranja od bitboksera sa zapada i postao je jako vješt u tome
"Ovaj naš sadašnji način muziciranja je ispao zanimljiv i vješt, tim prije što je i naš bitbokser Tihomir samouk. Ispalo je zanimljivo i spretno, tim više jer je samouk. On sa YouTubea skida taj način muziciranja od bitboksera sa zapada i postao je jako vješt u tome", kazala je Lorin.
Da bi se uradio jedan aranžman za pjesmu, potrebno je od jedne nedelje do mjesec dana, a da bi isti uvježbao horu treba do mjesec dana. A za jedan koncert od 20 pjesama horu je potrebno godinu dana.
"A cappella je definitivno najteži način muziciranja jer je mnogo teže držati intonaciju. Kada slušate izvođenje neke naše pjesme čućete određenu dionicu gdje se jedan ton ponavlja više puta i pomislićete da je to sasvim jednostavno. Međutim, upravo zbog posebnog načina zvukova koji nekad izvedemo koji nijesu po pravilnoj vokalnoj tehnici tonovi kao iz neke umjetničke kompozicije, ustvari je to mnogo teže. Na ovom načinu pjevanja se lakše i više uoče pjevački nedostaci i greške. Nakon što odaberemo numeru, slijedi pojedinačno uvježbavanje po dionicama kao i u ostalim horovima. Na početku uvježbavamo bez bitboksa jer svako prvo uvježbava svoje riječi i zvukove, a sa bitboksom ja imam najmanje vježbe, budući da on sam vježba i skida melodiju", objasnila je Lorin.
Hor je imao zapažene nastupe u inostranstvu, a dirigentkinja kaže da se taj uspjeh desio slučajno, kada su neki od članova hora predložili da obrade numeru “Du hast” grupe Ramštajn.
"Mali broj horova sličnih nama je obradio ovu numeru i ispalo je da smo mi to vrlo uspješno obradili i to je izazvalo čuđenje posjetilaca youtube-a u inostranstvu, a nakon toga i u Srbiji, i da nije Interneta ne bi ni popularnost došla tako brzo", kaže Lorin, i dodaje da im trenutna popularnost prija jer je interesovanje za horove malo, a jedan od razloga je upravo činjenica da se većinom radi klasičan repertoar, koji jeste kvalitetan i treba ga njegovati, ali izgleda da ga se publika zasitila.
Nakon koncerta u Sava centru prošle godine, i interesovanje za članstvo u Horu je poraslo, ali kako je kazala Lorin ne mogu svima da izađu u susret, jer hor ne teži tome da bude masovan hor.
"Otvoreni jesmo za članstvo, ali naše audicije nijesu česte, popunjavamo samo upažnjena mjesta, jer obično kada neko od članova hora završi fakultet i zaposli se, desi se da napusti hor. Ne stremimo tome da budemo masovan hor iako je interesovanje za članstvo trenutno ogromno", rekla je Lorin.
Bonus video:
