“Falsifikator vijeka” Volfgang Beltraki od prošle jeseni sjedi u zatvoru, ali direktori muzeja još uvijek nemaju razloga za opuštanje, piše Dojče vele. Naime, procjenjuje se da se u zbirkama još uvijek nalaze desetine falsifikata.
Policijski inspektor Rene Alonž je uvjeren da nema savršenog falsifikatora. “Svi oni prave greške”, smatra Alonž koji se nalazi na čelu jedne od tri istražne grupe u Njemačkoj, specijalizovane za falsifikovane umjetnine.
No, uprkos svemu, on smatra da se u zbirkama i muzejima širom svijeta nalazi još “najmanje 25” “umjetnina” falsifikatora Beltrakija koji od jeseni prošle godine sjedi u zatvoru.
“On je bio dobar zanatlija, ali i on je pravio greške, prije svega stilske”, govori Alonž na jednoj konferenciji o međunarodnom krivotvoriteljskom miljeu.
Tržište umjetnina zavio u crno
Iskusni policajac zna o čemu govori, jer na kraju krajeva je upravo zbog njegove upornosti prošle godine došlo do hapšenja, a na kraju i osude jedne od najuspješnijih bandi falsifikatora.
“Polazimo od toga da je Beltraki na tržište izbacio preko 100 falsifikata"
Grupa oko Beltrakija je tržište umjetnina zavila u crno. I to ne samo zbog konkretne materijalne štete koja se procjenjuje na preko 35 miliona eura, nego i zbog kvarenja ugleda mnogih “poznavalaca” koje su drski falsifikatori godinama obezbjeđivali “djelima” moderne umjetnosti.
Tri mjeseca nakon presude bivšem hipiku i nesuđenom istoričaru umjetnosti, kriminolozi još uvijek tragaju za Beltrakijevim “remek-djelima”.
“Polazimo od toga da je Beltraki na tržište izbacio preko 100 falsifikata. Do sada je otkriveno oko sedamdesetak”, kaže Alonž. Nedavno je u Japanu otkriveno novo djelo iz radionice “falsifikatora vijeka”.
U Kelnu osuđen na šest godina
Beltraki je zajedno sa tri saradnika, od kojih je jedna njegova supruga, krajem oktobra prošle godine u Kelnu osuđen na šest godina zatvora. On je godinama na tržište izbacivao izmišljena djela poznatih umjetnika prve polovine 20. vijeka, poput Maksa Ernsta ili Maksa Pekstejna.
Alonž kritikuje praksu tzv. procjena iz usluge, između dvije interesne strane, te preporučuje stručno mišljenje iz više izvora
Svoje znanje (Beltraki je studirao istoriju umjetnosti) je iskoristio za “podmazivanje” tržišta. Naime, sve prodane slike su kupcima bile predstavljane kao dio jedne privatne kolekcije koja do tada nije bila dostupna javnosti.
“Zaboravljena” djela velikih majstora su tako posljednjih godina visila po zidovima mnogih poznatih muzeja i privatnih zbirki diljem SAD-a, Francuske i Holandije.
Alonž kritikuje praksu tzv. procjena iz usluge, između dvije interesne strane, te preporučuje stručno mišljenje iz više izvora. Kriminalistima doduše u međuvremenu na raspolaganju stoje metode za otkrivanje falsifikata (poput utvrđivanja starosti okvira ili tragova naknadne obrade).
No, problem često predstavlja činjenica da se mnoge transakcije drže podalje od očiju javnosti, a prevareni kasnije često oklijevaju sa izlaskom u javnost kako ne bi narušili svoj kolekcionarski ili galeristički ugled.
Bonus video:
