U nekim slučajevima pada ili neke druge mehaničke povrede (naročito kod djece), može doći do izbijanja čitavih zuba iz njihovog mjesta u vilici.
Te vrste povreda isključivo se javljaju kod jednokorijenih zuba.
To je i logično, jer višekorijeni zubi imaju uglavnom raširene korijene, te su samim tim mnogo bolje učvršćeni u alveolu.
S druge strane, češća pojava ovih povreda kod djece se objašnjava time da korjenovi njihovih zuba ili nisu završili rast (stalni zubi) ili je počeo proces razgradnje istih (mliječni zubi).
Do izbijanja zuba van alveole može doći na različite načine.
Prvo, kao što je već rečeno, može doći usljed neke traume.
To su najčešće pad na bradu, udarac pesnicom, saobraćajne nesreće i slično.
Znatno veće šanse na uspjeh imaju zubi koji su bili, od momenta povređivanja, u vlažnoj sredini jer, ukoliko su bili na suvom, ostaci periodoncijuma na zubu se suše i oštećuju
Treća mogućnost jeste da se zub namjerno izvadi, jer je to jedini način da se zub izliječi.
Poslije terapije zub se vraća u svoju alveolu.
Traumatsko izbijanje zuba
Kada dođe do traumatskog izbijanja zuba, onda treba reagovati odmah.
Izbijeni zub treba staviti u neku čistu posudu i trebalo bi ga održavati u vlažnoj sredini.
Za ovakve slučajeve najbolje bi bilo da se za to koriste specijalizovane tečnosti.
Međutim, kako nam gotovo nikad nisu pri ruci kada su nam potrebne, to u ove svrhe najbolje može poslužiti obično mlijeko.
U krajnjem slučaju može se koristiti pljuvačka povrijeđenog.
Dalje, povrijeđenog treba što prije dovesti do stomatologa.
Višekorijeni zubi imaju uglavnom raširene korijene, te su samim tim mnogo bolje učvršćeni u alveolu
Takav zub se odmah vraća u svoju alveolu.
Kao i kod izbijanja druge etiologije i ovdje se zub mora fiksirati.
Replantacija
Kod namjernog vađenja zuba, stomatolog izvađeni zub, u najkraćem mogućem vremenu, podvrgava terapiji.
Poslije toga, vraća ga u alveolu, nakon koje vrši imobilizaciju.
Smatra se da se i pod najpovoljnijim uslovima replantacija završava određenim stepenom resorpcije ako je zub više od 30 minuta van alveole.
Ako je ovaj period duži od 2 sata, resorpcija korijena je neizbježna.
Kao što je već napomenuto, svi replantirani zubi moraju se fiksirati.
Period fiksacije, koji se postiže postavljanjem žice sa unutrašnje strane zuba i koja mora da obuhvati barem po jedan zub sa obije strane, treba da iznosi oko 2 nedjelje.
Neophodni antibiotici
Kod izbijanja zuba, najveći problemi su kontaminacija, dužina vremena koje protekne od izbijanja do replantacije zuba, kao i stepen oštećenja tkiva.
Svi traumatsko izvađeni zubi su kontaminirani, pa njihov tretman obuhvata obaveznu primjenu antibiotika i, ako su bili u kontaktu sa spoljnom sredinom, antitetanusnu zaštitu.
Znatno veće šanse na uspjeh imaju zubi koji su bili, od momenta povređivanja, u vlažnoj sredini jer, ukoliko su bili na suvom, ostaci periodoncijuma na zubu se suše i oštećuju.
Faktor vrijeme je od esencijalne važnosti.
(www.mojstomatolog.net)
Galerija
Bonus video:
