U susret dodjeli jednog od najvećih svjetskih filmskih priznanja, popularne nagrade Američke filmske akademije - Oskar, polemike su najrazličitije, a osim umjetničkog, tiču se političkog, socijalnog, religioznog i inog trenutka. Iako Crna Gora još uvijek nema filmskog kandidata, takve polemike su važne i za nas.
Mladi crnogorski reditelj Marko Eraković, smatra da kada je riječ o Oskarima, odnosno o prognoziranju pobjednika, (što je po njemu omiljena zabava jednako filmskih poznavaoca kao i filmskih entuzijasta širom svijeta), ispravno bi bilo govoriti o dvije kategorije, koje se vrlo rijetko preklope.
"U prvu svrstavamo prvenstveno svoje favorite, odnosno filmove za koje navijamo i za koje smatramo da najviše zaslužuju zlatnu statuu, dok u drugu obično (ali srećom ne uvijek) idu unaprijed proračunati pobjednici – mahom takozvani crowd-pleasers, “angažovani” filmovi na holivudski način i na kraju, ali ne manje važni: filmovi sa velikim budžetima i još većim zaradama", rekao je on.
Eraković je izdvojio jedan zajednički motiv u ovogodišnjim nominacijama: nostalgija.
“Igrom slučaja il ne, dva filma sa najviše nominacija “Hugo” i “The Artist” sa 11, odnosno 10 nominacija – su oba smještena u 20-te godine prošlog vijeka i oba, na autorima svojstven način, za temu imaju samu filmsku umjetnost, odnosno film kao medij u svojim počecima; dalje, Vudi Alenov “Midnight In Paris” je takođe smješten u 20-te godine prošlog vijeka, i direktno se bavi nostalgijom za prošlim (analognim) vremenom; zatim imamo “Malikov The Tree Of Life” i Afredsonov “Thinker Tailor Soldier Spy”, smještene u 50-te i 70-te godine prošlog vijeka, u kojima je prošlost rekonstruisana do najsitnijh detalja, na skoro fetišistički način” - kaže Eraković.
Bijeg u prošlost bez Melanholije
Maja Bogojević, filmska kritičarka, je sličnog mišljenja, i kaže da “favoriti Oskara su tradicionalne, linearno ispričane priče, sa početkom, sredinom i krajem - i to baš tim redosljedom - tako da ovogodišnje nominacije nisu neočekivane”.
"Osvježavajuća je nominacija za formalno eksperimentalni “Artist” (već nagrađen Zlatnim globusom, koji često služi kao prognozer Oskara), ali ne i iznenađujuća koliko na pr. odsustvo “Melanholije”, Lars fon Trirovog najoskarovskijeg filma. Naizgled “žestoka trka” vodiće se između “Huga”, “Artista” i “Potomaka”.
Međutim, čak i Holivud osjeća izvjesnu nostalgiju za eksperimentalnim filmskim počecima usred digitalne revolucije i zato se usuđujem predvidjeti trijumf “Artista”. Skorseze je već dobio zasluženu nagradu za režiju i, mada nije isključeno da se to ponovi, on je, ipak, najbolji kandidat za nagradu za životno djelo. Njegove aktivnosti, pored režiserskih, za očuvanje svjetske filmske baštine, filmskog arhiva i filmskih klasika itd. su veličanstvene i moraju biti nagrađene. Moguće je da višestruko-nominovani Terens Malik osvoji nagradu za režiju za svoje ne baš najbolje ostvarenje, “Drvo života”, jer Holivud voli da kompenzira zapostavljene. Sa druge strane, ne bi začudilo ni da sjajna Skorsezeova montažerka Telma Šunmejker, višestruka oskarovka, i ovog puta osvoji nagradu", smatra Bogojević.
Bijeg u prošlost, u neko drugo - bolje vrijeme, zajednička nit koja se provlači kroz većinu nominovanih filmova.
"To nije čudno, uzimajući u obzir da je 2011-ta godina u kojoj je digitalna tehnologija konačno istupila u prvi plan i čini se, jednom za svagda, potisnula analognu u prošlost. Paradoksalno, upravo je taj žal za (analognom) prošlošću ono čime su se filmadžije ponajviše bavile u protekloj godini. Indikativno je i to da je upravo “Hugo”, Skorsezovo “ljubavno pismo” ocu analognih vizuelnih efekata Žoržu Melijesu, rađen u digitalnoj 3D tehnolgiji", objašnjava Eraković.
Akademija mijenja stavove?
Reditelj Branislav Milatović misli da ove godine, kao i u posljednjih nekoliko godina politika Američke filmske akademije u nominovanju za Oskara sastoji se u tome da se nađe kompromisno rješenje između umjetničkih filmova i potencijalnih blokbastera, uglavnom starije generacije holivudskih reditelja.
"Međutim, i u takvoj praksi Holivuda iznenađenje predstavlja nominacija za film "Drvo života" Terensa Malika, vjerovatno u filmskom izrazu do sada najradiklanije ostvarenje koje bilo nominovano za Oskara, što možda može u budućnosti predstavljati novi sistem u odabiru Američke akademije, ili je u pitanju ipak samo obaveza da se ispoštuje posljednji kanski pobjednik. To takođe važi i za filmski eksperiment Mišela Haznavačijusa "The Artist", koji predstavlja nostalgični osvrt na doba holivudskog zlatnog nijemog filma i možda u budućnosti može poslužiti kao matrica za novu politiku u izboru Američke filmske akademjie. Dok je ove godine u nominacijama bilo mjesta za Malika i Haznavačijusa, Fon Trirov film, dobitnik evropskog Oskara "Melanholija" ipak na kraju nije uspio da uđe u to "kompromisno" rješenje Američke filmske akademije", ističe Milatović.
Eraković primjećuje da je kao i svake godine, zbog usporene distribucije teško na vrijeme pogledati sve nomino- vane filmove ako se nalazite van Amerike, tako da je svaki pokušaj prognoze u najbolju ruku polovičan.
"Ali ako uzmemo motiv nostaligije kao dominantan u američkoj filmskoj (ali i TV) produkciji u protekloj godini, nije teško prognozirati favorite međju glasačima Akadamije: Hazanavičijus bi samo za hrabrost (ili ludost, kako se uzme) da u današnje vrijeme snimi crno-bijeli nijemi film mogao dobiti najvažnije Oskare – za režiju i najbolji film za “The Artist”; Alen bi vrlo lako mogao dobiti Oskara za najbolji orignalni scenario za “Midnight In Paris”, jer u filmu osim interesantnih glumačkih rola i početne ideje, nema dovoljno mesa koje bi Akademija mogla da zagrize. Što se tiče Skorsezeovog filma, legendarni Dante Fereti bi zasluženo dobio Oskara za scenografiju, a “Hugo” bi vrlo lako mogao odnijeti i Oskare za najbolje vizuelne efekte (samo poigravanje sa Melijesovim motivima je dovoljno da zaigra srce svakom iskrenom filmofilu), najbolji kostim i najbolju originalnu muziku; Emanuel Lubecki bi morao dobiti Oskara za najbolju fotografiju za Malikov “The Tree Of Life”. Što se tiče ostalih “tehničkih” Oskara, koji interesuju malo koga van uskih stručnih krugova kojima pripadaju date kategorije, rezultati glasanja su neinteresantni koliko su i iznenađenja rijetka", smatra Eraković.
Bred Pit potcijenjen
Marko Eraković pak naglašava da je glumačke Oskare najteže prognozirati.
"Prijatno iznenađenje su bile nominacije koje su dobili Geri Oldmen za Alfredsonov “Tinker Tailor Soldier Spy” i Runi Mara za Finčerov “The Girl With The Dragon Tattoo” (zaslužuju da dobiju), ali će za najbolju glavnu ulogu u obje kategorije (vjerovatno) trijumfovati “The Artist”, opet iz čisto tehničkih razloga. Nik Nolti je bio izvandredan u “Warrioru”, ali pored vremešnih Kristofera Plamera i Maks fon Sidova nažalost nema previše šanse da odnese Osakara za najbolju mušku sporednu ulogu."
"Filmska diva i dvostruka dobitnica Oskara, Meril Strip, nominovana je 17. put, možda sa ambicijom da obori rekordna četiri Oskara Kethrin Hepbern. Iako odlična glumica, njen rad mi se još uvijek čini nedostojnim glumačkih ikona poput Kethrin Hepbern, Bet Dejvis i Ingrid Bergman. Radovalo bi me da Glen Klouz osvoji svog prvog Oskara. U konkurenciji za glavnu mušku ulogu, ako bude “politička” odluka, nagrada će nezasluženo pripasti Džordž Kluniju, koji će zasjeniti potcijenjenog Brad Pita", smatra Maja Bogojević.
Najpolitičkija odluka ove godine je, svakako, nominacija za najbolji film na stranom jeziku
Najpolitičkija odluka ove godine je, svakako, nominacija za najbolji film na stranom jeziku prosječnog i sapunjastog iranskog filma “Razvod” (Separation), koji je već dobio Zlatni globus za najbolji strani film, a nagradu režiseru Farhadiju, u političkom gestu par excellence, uručila je bez poljupca niko drugi do – Madona.
"Glasam za Vendersovu “Pinu” u kategoriji dokumentarnog. Možda ove godine budem i prijatno iznenađena", izjavila je Bogojević.
Bonus video:
