Ženeva, koja je spalila njegove knjige i protjerala ga, priprema se da uz pompu proslavi 300 godina od rođenja Žan-Žaka Rusoa, čovjeka doba prosvetiteljstva i svjetskog mislioca, piše agencija Frans pres.
Obilježavanje pod nazivom "2012. Ruso za sve" počinje u četvrtak i traje cijele godine tokom koje će Ruso biti predstavljen kao pisac, filozof, mislilac, pedagog, muzičar...
Predviđene su izložbe, predstave, koncerti, filmovi, skupovi, a vrhunac proslave biće 28. juna, kada je Ruso 1712. godine rođen u Ženevi.
O Rusoovoj misli i njegovom uticaju biće razgovarano na Univerzitetu u Ženevi, na javnim skupovima, a najavljena je i izložba pod nazivom "Živ ili mrtav, uvijek će ih uznemiravati".
"Ruso je oduvjek bio nepopularan u Švajcarskoj", kaže Žakob, koji podsjeća da su vođene žestoke rasprave i 1912. godine na 200. godišnjicu njegovog rođenja
"Od samog početka, on zauzima marginalan stav, postavlja se kao varvarin koji radikalno dovodi u pitanje civilizaciju u kojoj živi i brutalno budi vek koji se uljuljkuje u iluziji svoje percepcije", kaže ovaj stručnjak.
Mnoge njegove ideje i pitanja aktuelna su i danas, kaže taj stručnjak.
Neke Rusoove teme obradiće mladi reditelji, pa će tako biti prikazana kolekcija kratkometražnih filmova Pjera Majara u kojima govori o nejednakosti, prirodi, obrazovanju, ljubavi. Ruso nam direktno govori i obraća nam se kao savremenik, kaže mladi reditelj.
Direktor Biblioteke "Ruso" i jedan od kodirektora ovogodišnjih svečanosti Fransoa Žakob ukazuje na relevantnosti Rusoovih ideja.
"On je taj koji je posebno na političkom planu ponudio neophodni intelektualni okvir za pojavljivanje društva u kojem živimo", kaže Žakob.
I danas nastavljamo da čitamo Rusoa, ističe Žakob.
Ruso je smatrao je da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da ljudi treba da se vrate prirodi – slobodi i jednakosti
Tristota godišnjica rođenja Rusoa biće obilježena u cijelom svijetu, u Brazilu i SAD gdje će biti organizovane komemoracije, kao i u Istanbulu i Tokiju.
Dijete francuske izbjegličke porodice, Ruso prvih 16 godina živi u Ženevi u koju se kasnije povremeno vraća. Nakon objavljivanja "Emila", ženevske vlasti iz straha od revolucionarnog nadahnuća, 1762. protjeruju Rusoa, a njegova djela spaljuju.
"Ruso je oduvjek bio nepopularan u Švajcarskoj", kaže Žakob, koji podsjeća da su vođene žestoke rasprave i 1912. godine na 200. godišnjicu njegovog rođenja.
Žakob takođe otkriva pomiješano piščevo osjećanje ljubavi i mržnje prema rodnom gradu – on se odriče Ženeve, ali cio život se sa sjetom sjeća riječi svog oca – "Žan-Žak, voli svoju zemlju".
Usred Rone, ostrvo Ruso takođe je dobilo novi izgled. Bronzana statusa Rusoa sada gleda na Ženevu, a ne više na jezero.
Ruso je bio najuticajniji filozof prosvetiteljstva. Smatrao je da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da ljudi treba da se vrate prirodi – slobodi i jednakosti.
Za njega je nejednakost nastala s privatnom imovinom, a država ugovorom. Za Rusoa kao prosvetitelja vaspitanje je bilo osnov društva.
Stvarao je pod uticajem Hobsa, Paskala, Loka, Didroa, Dekarta. Njegovo prvo djelo je "Rasprava o naukama i umjetnosti" iz 1750. godine.
"Društveni ugovor" iz 1762. godne poslužio je kao inspiracija sastavljačima "Deklaracije o pravima čovjeka i građana".
Ta rasprava o političkoj teoriji postala je teoretska osnova programa najradikalnije revolucionarne stranke Jakobinaca.
Rusoovo najznacajnije filozofsko djelo "Emil ili o vaspitanju" iz 1762. godine dugo je bilo zabranjeno. Ljubavnom pričom "Žili ili nova Eloiza" iz 1764. kritikuje društvo i brani prirodnu religiju koju smatra osnovom ljudskog morala.
Autobiograsko djelo "Ispovjesti" objavljuje 1772. Svojim radom je uticao na brojne filozofe poput Kanta, Fihtea i Hegela. Umro je 2. jula 1778. godine u Ermenonvilu, u Francuskoj.
Bonus video:
