Crnogorski umjetnik Milovan Kadović predstavio se nedavno izložbom kolaža u podgoričkoj galeriji "Centar", Centra savremene umjetnosti Crne Gore.
"Kadović kroz seriju kolaža u kojima primjenjuje svoja grafička, dizajnerska i slikarska iskustva, ali i dobro poznavanje istorije umjetnosti kreira nepretenciozna, antimonumentalistička djela visokih estetskih dometa. Kolaž koji je dominantan način mišljenja i izražavanja u umjetnosti još od prvih decenija 20. vijeka, u radnom procesu mladog umjetnika postaje najadekvatnija vizuelna forma za istraživanje vizuelnih problema koji ga intrigiraju i saopštavanje ličnih stavova o egzistencijalističkim pitanjima", zapisala je o predstavljenom likovnom opusu mladog umjetnika iz Nikšića, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić.
Milovan Kadović diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, odsjek grafika, u Trebinju. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2008. godine. Više puta se predstavljao samostalno, kao i na kolektivnim izložbama u zemlji i van njenih granica.
Na izložbi u galeriji “Centar” izložili ste 25 kolaža u kojima primjenjujete svoja grafička, dizajnerska i slikarska iskustva.
Možete li nas uvesti u Vašu likovnu priču?
"Izložba se ne bi mogla svesti na neki tematski okvir, više na istraživanje unutar same slike i likovnih elemenata koji je čine. Koristim atipične materijale, kao što su razne vrste folija, tapet papira i kombinujem ih sa bojenim isječcima, komadima grafika i crteža. Takav pristup mi omogućava veliki raspon i višeslojnost u radu, kao i primjenu jako intenzivne i ekspresivne palete boja. S obzirom na to da sam diplomirao na grafičkom odsjeku, uporedo slikao i da se trenutno bavim dizajnom, moglo bi se reći da je ova serija radova sublimacija i načelna sinteza ovih medija".
Kako i kada se kolaž “nametnuo kao odgovor”, kao Vaš likovni izraz?
"Kolaž je, kao tehnika, jako pogodan za razne vrste kombinovanja i istraživanja. Prvi kolaži koje sam pravio bili su kombinacija segmenata grafičkih otisaka sa bojenim papirima, potom sam dodavao razne vrste materijala i bojenih površina, da bih poslije par godina, pročišćavanjem i uprošćivanjem, došao do, uslovno rečeno , 'čistog' kolaža koji trenutno radim. Upravo nedostatak boje i plošnost u grafici su me uputili na kolaž. Boja je živa materija, kombinacija i rezanje kroz samu boju, kroz bojenu površinu je nešto što mi pričinjava veliko zadovoljstvo u radu. Samim produktom možete biti zadovoljni ili ne, ali sam stvaralački proces je nešto intenzivo i neopisivo".
Vaše junake stapate s prostorom, činite ih “neodvojivim dijelom enterijera”. Vaša likovna poetika priča jednu savremenu priču koju biste riječima opisali …
"Jeste, to je priča o savremenom čovjeku, onom koji se na neki način stapa sa svojim neposrednim okruženjem. Figure su u mom radu najčeš će svedene na simbol i tretirane isto kao i pozadine. Trudim se da predstavim višeslojnost i prožimanje između figure i prostora u kojem se nalazi, kao i odnos samih figura. Ne bih stavljao akcenat na samu fabulu u radu, mada je svakako neodvojivi dio, rekao bih da više istražujem samu sliku, njenu građu, elemente koji je čine. Zajednička nota u mom radu ne bi bila priča, već boja, ritmika i dekorativni elementi, koji nekad čine kostur ili konstrukciju i građu slike, a nekad stoje kao samostalne površine".
Mislim da je umjetnost dobra samo ako je iskrena, što bi značilo da se vremenska veza u radu mora osjećati. To je problematika koju mi svakodnevno živimo, priča koja je specifična za svakog od nas, priča o odnosu sa neposrednim okruženjem. Trudim se da naglasim tu vrstu višeslojnosti i kompleksnosti, a to je nešto do čega se dolazi dubljom analizom i posmatranjem".
Kada biste se našli u vlastitoj likovnoj priči, stopili biste se sa kojim prostorom?
"Ne bih mogao bukvalno da odgovorim na ovo pitanje, mislim da se svaki umjetnik na neki način 'ugrađuje' u svoj rad".
Istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić zapisuje da ste umjetnik koji “kreira kompozicije u kojima kvalitet boje postaje dominantna vrijednost”?
"Koristim materijale koji su specifični i koji mi omogućuju korišćenje ekspresivne palete. To je paleta intenzivnih i prigušenih tonova, mat i sjajnih, pokrivnih i propustnih, pogodnih za razne vrste kombinovanja. Pretežno započinjem rad na slici kombinacijom bojenih površina i onda joj dodajem građu. Rad sa bojom je jako posebno iskustvo, način na koji boja reaguje samostalo, u odnosu sa drugim tonom, način na koji se postiže svjetlo u slici je nešto čemu posvećujem veliku pažnju".
Kako komentarišete savremenu likovnu scenu u zemlji?
"To je već druga strana medalje, dobro je što veliki broj ljudi ima i radnu i izlagačku konstantnost. Očigledno je da se pojavljuje veliki broj mladih umjetnika sa individualnim poetikama i stavom prije svega. Mislim da u umjetnosti zabrane nikada nisu važile i da sigurno ne stvarate iz nekih površnih poriva. Umjetnici će živjeti i raditi bez obzira na jeftinu svakodnevicu".
Zahtjevno i bez angažmana
Kako se osjeća mladi umjetnik koji stvara u Crnoj Gori?
"Posao kojim se mi umjetnici bavimo je zahtjevan i emotivno i fizički i, što je za mnoge presudno finansijski. Potrebno je puno vremena i sredstava za svakodnevni rad, a to svima nama predstavlja problem. Mnogi mladi umjetnici su primorani da se bave raznim poslovima, često i nevezanim za profesiju, kako bi sebi 'priuštili' rad u ateljeu. Lično mislim da je potrebna veća društvena angažovanost i prije svega mijenjanje sistema vrijednosti i obrazovanje društva. Čini mi se da bi se ona teza 'umjetnost radi umjetnosti' kod nas mogla preinačiti u 'umjetnost radi umjetnika', s obzirom na to da osim malobrojnih, umjetnici jedini prate i posjećuju izložbe".
Bonus video:
