Stisnuta pesnica simbol je plemenite vještine, i nečega što Crnogorci tradicionalno najviše cijene - pobjede. Iako je amaterski boks decenijama bio perjanica crnogorskog sporta, a borci iz ovih krajeva fantastičnom tehnikom, znanjem i srčanošću bili okosnica jugoslovenske selekcije, „plemenita vještina” je sada na infuziji. A da li mora da bude tako, ko je odgovoran što Crna Gora nema nijednog aktuelnog državnog prvaka?!
Odgovore smo pokušali da dobijemo od majstora magičnog četvorougla - Vučića Dobrašinovića, trenera Radničkog i zlatnog sa Mediteranskih igara, supertalentovanog 24-godišnjeg boksera Momčila Zlatičanina i bronzanog sa Evropskog prvenstva, olimpijca Milorada Gajovića.
Dobrašinović: Boks je sada pacijent na infuziji
"Sadašnjost crnogorskog amaterskog boksa je sumorna i može se opisati jednom riječju - katastrofa! Našim bokserima je veliko da prođu i jedno kolo na najvećim takmičenjima, a zbog ljudi koji su zauzeli pozicije i ne ispuštaju ih, iako ne rade u korist boksa. Na stranu su sklonjena tri jedina crnogorska prvoligaša u bivšoj Jugoslaviji, Budućnost, Sutjeska i Radnički (Ivangrad), pa u takvom Bokserskom savezu ni najbolji crnogorski bokser svih vremena, Miodrag Perunović, ne može doći do izražaja", riječi su Dobrašinovića.
Čuveni trener smatra da su problem ljudi kojima se bezgranično vjeruje.
"Oni zbog ličnog interesa šire dezinformacije tipa: nema masovnosti, nema boksera i niko ne radi. To apsolutno nije tačno, jer je opštepozanto da Radnički ima najviše boksera u Crnoj Gori, 50, i još 20 polaznika omladinske škole. Sa takvom bazom Radnički bi bez premca bio najbolji klub na državnom prvenstvu, a to nije odgovaralo BK Podgorica, pa nije ni održano Prvenstvo Crne Gore. To je stvarni razlog, a ne navodni nedostatak novca. On je, navodno, potrošen za pripreme dvojice reprezentativaca, a ka tom cilju su bile i inicijative BK Podgorica i trenera i selektora Dragana Đuričkovića da ne mogu biti prijavljena po dva borca u kategoriji iz jednog kluba. To je paradoksalno, ako se zna da je prvenstvo otvoreno. Tek, zbog toga moji bokseri gube i posljednji stimulans - bez titule ne mogu konkurisati za najboljeg sportistu grada".
Dobrašinović ističe da je jedina dobra stvar blizina Srbije, pa Radnički i Budućnost učestvuju u njihovoj ligi, jer bez mečeva nema ni kvalitetnih boraca.
"Crnogorski boks je pacijent koji će biti na infuziji do kadrovskih promjena i utvrđivanja odgovornosti za nepravilnosti i zloupotrebe. Gdje to ima da se Skupština ne održi skoro tri godine, da se prećuti pitanje eliminacije najtalentovanijih boksera, braće Zlatičanin, Dejana i Momčila. To mogu da urade samo ljudi bez vizije, iako sam insistirao kao posljednji u timu selektorske komisije državne zajednice da im se izda pasoš. Pa moglo je u drugim sportovima, a mi gubimo borce koji imaju kvalitet za najveće medalje. Izdavana su im, doduše, nekakva dokumenta za nastupe u reprezentaciji, koja su odmah po dolasku u Crnu Goru morali da vrate. Ja imam crnogorske papire, ali nijesam pošteđen diskriminacije. Vodim postupak da dobijem isto što i drugi za jednako vrijedan rezultat, a sva Crna Gora zna da je Vučić tukao svjetske i evropske prvake, ali i olimpijskog vicešampiona", zaključio je Dobrašinović.
Zlatičanin: Uvreda ili nezainteresovanost
"Amatersku reprezentaciju moj brat Dejan, sjajni kontraš Dejan Matanović i ja smo bili prinuđeni da napustimo zbog neispunjenog obećanja od strane predsjednika Bokserskog saveza Božidara Vuksanovića. Dogovor sa prvim čovjekom crnogorskog boksa je bio da vrijedno treniramo pola godine i da ćemo onda dobiti papire. Treninzi, sparinzi, odricanja i gladovanje, i sve uzalud kada je trebalo da nastupimo na prestižnom turniru u Zagrebu. Ništa od pasoša i prilike da se oprobam sa olimpijskim šampionom Aleksandrom Pišćenkom i svjetskim prvakom Frenkom Gevilom. U razgovoru sa Vuksanovićem kazali smo da nećemo više boksovati dok nam se ne završe papiri, jer smo znali da to može za dva dana. E, on je to shvatio kao uvredu", prisjeća se Momčilo Zlatičanin.
Brat sjajnog crnogorskog profesionalca smatra da je to žalosno.
"Uvreda je ono što se radilo i radi sa nama. Dobiješ sportski pasoš kada treba da te iskoriste i odmah po povratku hitaš da ga vratiš u MUP. Za školsku ekskurziju nijesu htjeli da mi ga daju. O mogućnosti zaposlenja i drugim stvarima da i ne pričamo. Vuksanovića bi trebalo da vrijeđa način života bez državljanstva, a mogao je jednim pozivom da završi to. Poput pasoša Fatosu Bećiraju, Omaru Kuku... ili mojem bratu Dejanu kada je ušao u profesionalnu asocijaciju. I nadam se brzoj promjeni na čelu BSCG, jer sadašnjeg prvog čovjeka nikada nijesam vidio ni na jednoj reviji ili takmičenju.
Ne znam ni zašto je predsjednik kada ništa ne radi. Valjda bi trebalo da prvi čovjek to bude i na svakom takmičenju, da mu je to dužnost. Rezultat njegovog rada je i ovogodišnje državno prvenstvo. Nije ni održano, prvi put. A bila su tri konkursa za domaćina, prvo je dobilo Berane, pa Nikšić, pa Podgorica i na kraju samo uzaludne pripreme takmičara. Nije lako kada vas trener sedmicu prije nastupa obavijesti da nećete u ring", kaže Zlatičanin.
On poručuje da može da bude i drugačije...
"Pogledajte samo kakve boksere dovodi Crnogorska profesionalna federacija i kako oni dobro funkcionišu. A u amaterskom?! Egzistencijalni problemi otjerali su sa ringa čitavu plejadu talentovanih i perspektivnih boksera. Ne možete boksovati i ne primati nikakav novac, jer od nečega mora da se živi. Zato u reprezentaciji Crne Gore nema Dejana Zlatičanina, Predraga Radoševića, Milorada Žižića, Dragana Roganovića, Alena Beganovića, Dejana Matanovića, braće Bojana i Dragana Pešića... Manjega prostora, a toliko kvalitetnih boraca sigurno da ne postoji na svijetu. I svi su bili voljni, samo da su primali po 400, 500 eura da bi mogli da prežive. To nije puno, ako se ima u vidu da jedan prvotimac FK Budućnost prima i desetak hiljada mjesečno".
Savršena tehnika, osjećaj za distancu i vođenje borbe glavne su karakteristike Momčilove borbe. Njegov talenat nije promakao brojnim stručnjacima, kao ni priznanje za najboljeg mladog boksera Crne Gore.
"Odbio sam srpski i albanski pasoš, i mogu da sačekam i nadam se promjeni i mogućnosti da boksujem za medalje još dvije godine. Sada čekam na poziv Štutgarta, za koji ću boksovati u Bundes ligi. Finansijski uslovi su zadovoljavajući i boksovaću svake sedmice. Bez borbe nema ni napretka, a Crna Gora ima ljude koji sve znaju o boksu, poput Miodraga Perunovića, Slavka Vulevića, Dragana Đuričkovića... Nedostatak takmičenja otjerao je iz mojeg kluba BK Zeta 20-ak boraca i sada treniramo samo dvojica. Čemu odricanja, gladovanje kada nema borbe", završio je Zlatičanin.
Gajović: Savez podređen Podgorici
Učesnik Olimpijskih igara u Pekingu, Milorad Gajović, razočaran je odnosom BSCG i uslovljavanjem boraca.
"Popularna „desetka” u Nikšiću prepuna je omladine koja u dva nikšićka kluba, Sutjesku i BK Nikšić, dolazi da trenira. Nije to kao u džudu, karateu, ali boks je specifičan. Od malena se pravi borac, a oni, tačnije selektor i trener BK Podgorica Dragan Đuričković ti otima boksera u kojeg si uložio 10 godina rada. Ucjenama sa selekcijom, naravno. Bokseri Podgorice pod plaštom reprezentacije putuju svuda po svijetu, a Đuričković napravi plan destinacija koje će da obiđe o državnom trošku još na početku godine. Supetalentovani, tačnije bokserski biseri Dejan i Momčilo Zlatičanin, nijesu mogli u reprezentaciju jer nijesu članovi Podgorice. A Savez je posebna priča, u kojoj se sve svodi na trougao - predsjednik Vuksanović, generalni sekrtetar Gojko Radunović i selektor Đuričković", kaže Gajović.
Situacija u Savezu je za brigu...
"Nema upravnog niti nadzornog odbora, ne postoji statut, niti pravilnik, a skupštine se ne održavaju. I kada se zakažu, problemi nijesu na dvnevnom redu, zahvaljujući dizanju ruku članova fantomskih klubova koji postoje samo kao glasačka mašina. Selektor ne piše niti obrazlaže izvještaje, ne odgovara nikome. I nema kome. Zamislite Skupštinu u kojoj priča o učinku na tek završenim Olimpijskim igrama ne može biti na dnevnom redu, i Savez čiji direktor, a to sam ja, nije pozvan na, navodno, 17 održanih sjednica. Uostalom, kakav je to Savez u kojem nema mjesta za najbolje, a na prstima jedne ruke se mogu prebrojati osvajači medalja sa najvećih takmičenja. Tačnije, trojica nas je - Mijo Perunović, Nikola Sjekloća i ja, pošto je Beranac Vukašin Dobrašinović status vrhunskog sportiste izabrao da riješi u Srbiji".
Gajović napominje da i pored velikog broja medalja i uspjeha, prava mora da rješava na sudu.
"I nakon godinu suđenja, na početku sam jer je Vrhovni sud vratio na ponovno razmatranje. Razmatram i mogućnosti tužbe za diskriminaciju protiv Dragana Drobnjaka, koji je rukovodio crnogorskim sportom. Eto, to je naša stvarnost. Sudovi umjesto takmičenja, a mladi, talentovani borci mogu biti samo vječiti talenti bez mečeva, jer se samo u borbi stvaraju šampioni. Rješenje problema moramo tražiti nas šest-sedam klubova koji radimo. Ne znam, možda je dobro da pomoć u skladu sa propisima novog Zakona o sportu potražimo u Crnogorskom olimpijskom komitetu i Upravi za mlade i sport. Diskriminacija nas ubija, jer se zbog nečijeg poziva isti rezultat drugačije tretira. A nove uspjehe crnogorskog boksa niko ne može da obeća. Ne bi mogla ni Rusija sa samo dva reprezentativca, bez obzira na talenat i klasu Boška Draškovića. Ostali talenti su protjerani iz selekcije", mišljenja je Gajović.
Galerija
Bonus video:
