Kako izgleda kulturna korpa prosječnog građanina Crne Gore, koliko su kulturni “proizvodi” pristupačni u uslovima “opšteg ekonomskog ambijenta”, neka su od pitanja na koja smo odgovore potražili od čelnih ljudi institucija kulture u Crnoj Gori, a koje nude najposjećenije sadržaje.
Jeftinija od fitnesa
“Kulturna dobra, tj. proizvodi i usluge koji su dostupni na tržištu svakako da mogu biti luksuz u uslovima opšteg ekonomskog ambijenta u kome potencijalni kupac, može ili ne može, izdvojiti novac za kulturu. Politika cijena kulturnih proizvoda odgovara realnoj procjeni platežne moći stanovništva i kao takva jeste dostupna”, komentariše Janko Ljumović, direktor Crnogorskog narodnog pozorišta.
On je rekao da se kupovinom kulturnih proizvoda ili korišćenjem usluga, zadovoljavaju kulturne i estetske potrebe, a njihova cijena je ispod cijena koje nudi kultura welnessa i fitnesa, “koja je nažalost postala dominantna kao potrošnja”.
“S obzirom na priličnu otvorenost kulturnih i umjetničkih producenata da svoje usluge nude besplatno, mislim da kultura u Crnoj Gori nije luksuz, i da ona sama još nema dovoljno izgrađen koncept da bude proizvod i da kao takav ima svoju cijenu, koja realno odgovara budžetu za njen nastanak. Naravno o temi je zahvalnije razmišljati u konretnijim slučajevima, jer svaki sektor kulture i umjetnosti, kao i kreativnih industrija ima svoje osobenosti”, komentariše Ljumović naglašavajući da se o kulturnoj potrošačkoj korpi, ako se uzme podatak Monstata, da prosječna porodica u Crnoj Gori za kulturu i rekreaciju mjesečno može da izdvoji 18,8 eura, ipak može govoriti.
“Može se govoriti, jer to je realna slika kulturne korpe u Crnoj Gori. Svako društvo ima svoju kulturnu korpu, a priča o njoj može uticati na njenu punoću, tj. svi smo odgovorni za njen što kvalitetniji i dostupniji sadržaj. Višak slobodnog vremena koji imamo, nije praćen viškom novca u novčaniku, i zbog toga je iznos od 18,8 eura nepovoljan. Toliko na Zapadu košta prosječan film na DVD-ju!”, kazao je Ljumović.
Svako društvo ima svoju kulturnu korpu, a priča o njoj može uticati na njenu punoću
Za pozorište i bioskop je potrebno izdvojiti novac, dok je za promocije, likovne, muzičke i književne sadržaje ulaz uvijek slobodan. Ipak, na promocijama ili izložbama broj publike ne odgovara uvijek kvalitetu koji se nudi, značaju umjetnika ili djela, te je malobrojnost riječ koja se često može upotrijebiti.
Pasivno i kad je besplatno
Direktorka Centra savremene umjetnosti Ljiljana Karadžić, u čijim se prostorima često organizuju takvi događaji, je kazala “Vijestima” da je u posljednjih nekoliko godina zabilježen značajan rast broja posjetilaca.
“To nije došlo niotkuda, naš tim je radio na komunikaciji sa potencijalnom publikom, uveo je neke novine poput javnih vođenja, predavanja, kreativnih radionica, realizovao je zanimljive međunarodne programe koji su privukli novu, uglavnom studentsku populaciju. Naravno, postignutim nijesmo sasvim zadovoljni, pa ćemo se i dalje truditi da pridobijemo nove posjetitelje”, rekla je ona.
Janko Ljumović pak, smatra da postoji pasivnost javnosti kada su u pitanju kulturni sadržaji za koje nije potrebno izdvojiti novac, te da je problem u nedovoljnim komunikacijskim strategijama onih koji nude kulturne proizvode, u podijeljenosti kulturnih javnosti, kako autora tako i publike, i prisutnom neprožimanju između različitih umjetnosti.
"U Crnoj Gori nemamo relevantne podatke o recimo čitalačkoj publici, ili filmskoj ili pozorišnoj ili o kupcima djela likovnih umjetnika"
“Takođe, prisutno je i odsustvo standarda u programiranju događaja, a takođe moramo uvažiti činjenicu da niko još nije radio istraživanja u Crnoj Gori o preprekama u potrošnji kulture, dakle nemamo relevantne podatke o recimo čitalačkoj publici, ili filmskoj ili pozorišnoj ili o kupcima djela likovnih umjetnika. Tako da sve ostaje na subjektivnim procjenama i Monstatu. Neko možda nema kome da ostavi djecu na čuvanje, ili ima problem sa parkingom. To takođe mogu biti relevantni razlozi pasivnosti”, zaključuje Ljumović.
U Podgorici postiji samo jedan bioskop, multipleks Cineplexx, a karte za projekcije filmova koštaju od 2,6 do 5 eura. Prema Monstatu, prosječna četvoročlana crnogorska porodica bi mogla jednom mjesečno da pođe u bioskop, i to pod uslovom da ne gleda 3D film, i da preskoči kupovinu kokica i napitaka.
Međutim, direktor podgoričkog Cineplexxa Goran Škuletić, “Vijestima” je rekao da je uprkos tome posjeta odlična, a da najveće interesovanje važi za 3D filmove.
“Gledajući posjećenost bioskopa, reklo bi se ipak da je ponuda pristupačna”.
On smatra da je sa trenutnim primanjima u Crnoj Gori, većina, čak i osnovnih potrepština luksuz, a da isto važi i za bioskopske karte, koje su najjeftinije u regionu, kada je riječ o takvoj vrsti bioskopa.
"Gledajući posjećenost bioskopa, reklo bi se ipak da je ponuda pristupačna”
“ Ipak, po mom mišljenju, cijene bioskopskih ulaznica (od 2,6 eura, dječija karta za 2D filmove, pa do 5 eura vikendom za 3D projekciju) su na nekom nivou da prosječna porodica može sebi da priušti odlazak u bioskop, a da ipak obezbjeđujue normalno funkcionisanje samog bioskopa. Cijene bioskopskih ulaznica u multipleksu Cineplexx u Podgorici su na nivou cijena u multipleksima u zemljama u okruženju (Srbija, BiH), dok su značajno jeftinije od cijena u Hrvatskoj i Sloveniji”, kazao je Škuletić.
Snalažljivost i umjetnost
Centar savremene umjetnosti, ima najčešće likovne, ali i muzičke i književne programe. Karadžić, smatra da kultura ne bi trebalo da bude luskuz ni u jednom civilizovanom društvu, pa ni u crnogorskom, bez obzira na aktuelnu materijalnu situaciju.
“Ljudi koji imaju kulturne potrebe, a koje se stiču prije svega kućnim vaspitanjem, a potom i adekvatnim okruženjem istomišljenika i sličnomišljenika, kao i dobrim obrazovnim sistemom, snalaze se, bolje rečeno dovijaju se na razne načine da ih zadovolje. Možda neće moći uvijek da odgledaju neku premijeru, da posjete koncert stranih izvođača, ali će, sigurna sam, uvijek doći do knjige koju žele da pročitaju i filma koji ih zanima. Ne treba zanemariti ni pop kulturu i sajber kulturu koje imaju dosta poklonika, naročito u mlađoj populaciji”, rekla je Karadžić, naglašavajući da je kulturna ponuda u Podgorici kontinuirana i raznovrsna, “što ne znači da je uvijek na zadovoljavajućem nivou i da ne može da bude bolja, dok je u drugim gradovima, uglavnom na moru, vezana za festivale”.
“Ljudi koji žive u drugim gradovima, naročito na sjeveru, bez obzira na akcije koje posljednjih godina sprovodi Ministarstvo kulture obezbjeđivanjem brojnih programa, nažalost, još uvijek nemaju razvijene lokalne kulturne scene. Ipak, Crna Gora tu nije izuzetak, i u drugim državama gro kulturne ponude je vezan za prijestonice”.
Bonus video:
