Knjige drama “Kasandra, klišeji” Ljubomira Đurkovića i “Jaja” Nataše Nelević, promovisane su preksinoć u Crnogorskom narodnom pozorištu pred brojnom publikom. Radi se o novoj ediciji CNP-a, pod nazivom “Nagrađene drame”, u okviru koje su ova izdanja štampana.
O knjigama su govorili urednik i priređivač Goran Bulajić, književni kritičari Marinko Vorgić i Aleksandar Radoman i autori Nataša Nelević i Ljubomir Đurković. Knjige su objavljene dvojezično, odnosno na crnogorskom i engleskom jeziku, što će biti praksa i za naredna izdanja.
Marinko Vorgić je govoreći o drami “Jaja” Nataše Nelević kazao da je ova drama na tragu nečega što postoji kao živi literarni talas koji postoji već dvije decenije u regionu.
"Tema očinstva je jako frekventna i prisutna najviše kod novih crnogorskih prozaista"
"Ova drama, prije svega, traži jaku teorijsku potkovanost. Čestitam komisiji što je bila senzibilna i pametna, pa je proglasila ovu dramu za najbolji tekst. O ovoj drami se može govoriti sa mnogo aspekata zato što provocira i one strukturalno-formalne, a najzanimljivije je što provocira u samoj ideji, odnosno ideologiji.
Nataša Nelević je ovim tekstom izvršila jedno jako duboko ideološko sondiranje. Posebno mi je drago što smo dobili jedno ovako sondiranje i traganje u dramskom tekstu, znači, ipak, u književnosti, zato što prilično korespondira i sa onim što se u novoj crnogorskoj književnosti dešava posljednjih 15 godina.
Tema očinstva je jako frekventna i prisutna najviše kod novih crnogorskih prozaista, a kod Nataše Nelević je prisutan topos majčinstva, u tim rodno-identitetskim traganjima, koji je u literaturi manje prisutan", istakao je Vorgić.
On je u digresiji napravio komparaciju drame Nataše Nelević sa savremenom prozom, pominjući autore kakvi su Balša Brković (“Privatna galerija”), Andrej Nikolaidis (“Sin” i “Dolazak” ) i Ognjen Spahić (kratka priča “Zimska potraga”), tema očinstva veoma situirana i problematizovana.
Potraga za identitetom
Aleksandar Radoman je govoreći o drami “Kasandra, klišeji”, Ljubomira Đurkovića, govorio o momentu aktuelne crnogorske književnosti.
"Status prekretničkog fenomena u crnogorskoj dramskoj literaturi, posljednjih 20 godina, pripao je tekstu 'Princeza Ksenija' Radmile Vojvodić. Premijerno prikazan na sceni Kraljevskog pozorišta Zeski dom 1994. godine, taj komad je ubrzo stekao kultni status.
"Krug drama sa izrazitim socijalnim begraundom, i elementima in-yer-face dramaturgije, čini zaseban stilsko-talasni krug savremene crnogorske drame"
U godinama koje slijede nastaje cijeli stilsko-talasni krug istorijskih melodrama s temom o potrebi državno-pravne emancipacije Crne Gore", ističe Radoman, napominjući da su uslijedile drame poput “Lažnog cara” Mirka Kovača i “Montenegrini” Radmile Vojvodić itd., koje pripadaju sferi naoko uzvišenog, ali dosadnog.
"Krug drama sa izrazitim socijalnim begraundom, i elementima in-yer-face dramaturgije, čini zaseban stilsko-talasni krug savremene crnogorske drame. Tu pripadaju drame “Happy End” Igora Bojovića, “Otpad” Ljubomira Đurkovića, “Sanjivi nagon” Željka Stanjevića i “Monetengro blues” Radmile Vojvodić, kao najznačajniji predstavnici toga kruga.
A najznačajnija pojava savremene crnogorske drame jeste Ljubomir Đuković. Njegov dramski opus je obilježila potraga za identitetom. Đurkovićevu dramu “Kasandra, klišeji” karakteriše semantička višeslojnost", kazao je Radoman nastavljajući analizu Đurkovićeve drame.
Galerija
Bonus video:
