Crnogorski umjetnik Siniša Radulović laureat je nagrade za slikarstvo, za rad “Večera” (kombinovana tehnika), na ovogodišnjem Cetinjskom likovnom salonu.
Radulović je diplomirao slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje je i magistrirao 2008. godine u klasi profesora Branislava Sekulića. Studijski je boravio u Francuskoj, Pont Aven School of Contemporary Art. Dobitnik je prve nagrade Fakulteta likovnih umjetnosti za crtež i nagrade galerije “Spinnaker” za slikarstvo. Izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Samostalno je izlagao 2006. u Podgorici, Umjetnički paviljon ULUCG, 2008. na Cetinju, “Cabin fever - Hermetika u prostoru i izrazu”, magistarska izložba, Velika sala FLU... Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2004. godine.
Dobro je što smo kao društvo skloni preispitivanju nagrada i priznanja, bilo bi još bolje kad bi preispitivanja i komentari napuštali okvire privatnih razgovora i anonimnosti
"Dobro je što smo kao društvo skloni preispitivanju nagrada i priznanja, bilo bi još bolje kad bi preispitivanja i komentari napuštali okvire privatnih razgovora i anonimnosti. Iz ove pozicije meni stvari izgledaju krajnje jednostavno; nagrada mi znači, u suprotnom ne bih je ni primio, a da li sam je zaslužio nije na meni da analiziram. U svakom slučaju nagrada donosi podsticaj i motivaciju, to je sve, nema potrebe za daljim obrazlaganjem ne bi li se ispunila neka norma učtivosti".
Na Cetinjskom likovnom salonu, po izboru selektorke Milice Radulović, predstavljeno je 18 radova renomiranih crnogorskih likovnih umjetnika srednje i mlađe generacije. Koliko se vama dopao ovogodišnji koncept?
"Salon je koncipiran kao jedno od mnogih čitanja naše scene, a obzirom na tradiciju i već utvrđeni model vjerujem da ne postoji bolji ili drugačiji koncept, postoji samo drugačiji izbor. Mislim da je upravo zbog odabira mlađih umjetnika manifestacija odisala određenom svježinom. Ako govorimo o nekim nelogičnostima onda je evidentno da se problem ove i sličnih manifestacija nalazi u njihovim pravilnicima i poslovnicima. Ne vidim logiku da se danas nastavi sa kategorizacijom nagrada na one za slikarstvo, skulpturu i grafiku.
Ili ćemo da tradicionalno prilagodimo potrebama savremenog trenutka ili je Crnoj Gori potreban diverzitet i manifestacije koje bi bile alternativa tradicionalnim, jer postoje i dolaze umjetnici koji jednostavno ne funkcionišu unutar ovako definisanih okvira
Rad kojim ste se predstavili pripada ciklusu slika, instalacija i video radova, koji će tek biti prezentovan crnogorskoj likovnoj publici. Možete li nas uvesti u Vašu novu likovnu priču?
"Uvijek me interesovala dramatika i 'mračne' teme dok sam istovremeno smatrao to apsurdnim. Iz tog sukoba mišljenja su se izrodila neka od mojih interesovanja, dualizmi i derivati. Ipak, moram ostati rezervisan jer ne želim da razotkrivam i definišem, radije bih govorio o onome što nije, nego o onome što jeste. Ne prija mi eksponiranje i medijska pažnja, pogotovo sada, čime god da je zadobijena, nagradom ili jednim jedinim radom. Nelagodno je govoriti o tim radovima naslijepo, mislim da je neopravdano i imam obavezu da ih prvo izložim".
“Večerom” nam predstavljate jedan potpuno drugačiji slikarski izraz?
"Večera" Siniše Radulovića
"Automatizovani crtački znak koji je bio osnova ranih radova značio je neograničen broj varijacija i ograničeno polje djelovanja. U jednom trenutku shvatite da se potreba za stvaranjem pretvara u nešto banalno, u vještinu koju treba razvijati. Odbacivanje toga je zagrljaj slobode. Umjesto teorija i razumijevanja tokova umjetnosti mi smo naučeni na ikonografiju i znak čijim ignorisnjem ne samo da kršite pravila dobrog ponašanja, već odbacujete identitet koji će vas navodno učiniti prepoznatljivim. Tu smo se uveliko izgubili u prevodu i stvorili pogrešnu tezu da je jedino prepoznatljiv umjetnik dobar umjetnik.
Tragikomično je to što uglavnom vidimo neke dvodimenzionalne varijacije na temu, originalnost i prepoznatljivost su rijetko voće u našem malom vrtu a najbolje rađa sujeta. Ispod slojeva boje i takozvanih poetika naiđete samo na prazninu i slijepo pridržavanje pisanih i nepisanih pravila. Autor je na uslovnoj slobodi dok god sebe i svoja djelovanja ograničava u odnosu na okolinu. Valjda bi svima trebalo postati jasno da nešto nije u redu onda kada umjetnici prestanu da budu radoznali".
Koliko početna ideja “oblikuje” Vaš rad?
"To je teorija haosa. Sve što oblikuje rad je uzajamno povezano i ujedno sklono improvizaciji. Nemoguće je približiti proces stvaranja kroz odnos ideje i realizacije ali, ideja jeste esencijalna".
Vaš novi likovni izraz, pored slikarstva uključuje i druge medije?
"Slikarstvo je danas potcijenjeno. Osnovni modeli reprezentacije sa kojima je slikarstvo srastalo i postojalo stotinama godina danas su iščezli jer se njima praktičnije mogu baviti novi mediji. To nije nikakva zavjera protiv slikara već prirodan tok stvari. Reprezentativno slikarstvo je postalo najteža i najzahtjevnija disciplina, ne zbog tehničke realizacije već zato što je teško naći logiku ili uvezati koncept koji nije autoreferencijalan. Ja to vidim kao izazov i mogućnost jasnog sagledavanja svega onoga što slikarstvo jeste ili nije. Iako se sve češće izražavam kroz neke druge medije, nisam odustao od slikarstva, vjerujem da ono još uvijek nije mrtvo i da ima imuni sitem bubašvabe".
Kada je riječ o promociji umjetnosti, posvećeni ste i radu na časopisu “ArtCentrala”?
"Nisam siguran koliko mogu biti objektivan, ali zaista smatram da Art Centrala predstavlja jednu od značajnijih stvari za crnogorsku kulturnu scenu. Drago mi što je sada na pomolu šesti broj i što je časopis priznat kao jedan od najboljih u regionu. To nije lako postići kada imate u vidu skroman budžet i zlonamjerna predviđanja da časopis neće doživjeti ni drugi broj. Žao mi je što Art Centrala nije ispunila nečija očekivanja, ali ona je tu, bolja iz broja u broj. Važno je održati živim sve publikacije i platforme koje podržavaju i promovišu umjetnost jer one simuliraju jednu dodatnu kulturnu infrastrukturu".
Karte u jednom pravcu
Pored korijena, “zemlja slikara” može da ponudi i...?
"U medijima i van njih često smo svjedoci degutantne homogene mase u kojoj su isprepletane kultura i dnevna politika. S druge strane postoji jedan zdravi ali latentni sukob između određenih struja unutar umjetnosti, i dok god je sukoba dobro je. Suština je da nismo tu da bi se amaterski bavili politikom već da dijalektikom oplemenimo umjetnost i sebe. Izgleda da nam treba veće igralište i megafon da bismo shvatili benignost takve igre, u suprotnom se možemo igrati slikara u 'zemlji slikara' dok mladi umjetnici kupuju karte u jednom pravcu. Poput onih koji su davno otišli a mi ih u međuvremenu potcjenjivali ili precjenjivali. Zapravo je prava konceptualna umjetnost bila od kiča i trivijalnosti napraviti vrhunsku umjetnost, dok su oni sa svjetskim referencama i neospornim kvalitetom donedavno ignorisani".
Usta začepljena finansijskom krizom
Pripadate mlađoj generaciji crnogorskih umjetnika. Kako biste opisali aktuelno stanje u kulturi?
"Nove generacije iza sebe mogu da vide samo veliku prazninu, kod nas se umjetnost razvijala rubno, poneki incident uz obavezno ignorisanje teorije i nagovještaja intelekta. Gašenje Cetinjskog bijenala i ostalih 'neprimjerenih' manifestacija sada djeluje neprimjereno. Naša kultura kao da se probudila iz nekog komatoznog stanja i tek otvorene oči zasljepljene su grafikonima reduciranog budžeta a usta začepljena finansijskom krizom. Ništa radikalno, ali ako smo već skloni banalizaciji onda je Arte Povera adekvatan termin za prevesti".
Bonus video:
