Suđenje Nikoli M. Vraniću (56) iz Nikšića, zbog ubistva Gorana R. Vučetića početkom februara 2011. godine ispred Doma revolucije u Nikšiću, nastavljeno je juče u Višem sudu u Podgorici pred krivičnim vijećem sudije Dragoja Jovića. U optužnici se navodi da je Vranić izvršio krivično djelo teško ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja.
Prema optužnici Lepe Medenice, zamjenice višeg državnog tužioca, Nikola M. Vranić je 3. februara 2011. oko 9.20 časova u Ulici Radoja Dakića na platou ispred Doma revolucije u Nikšiću, ubio Gorana Vučetića.
Vranić je, kako se navodi u optužnici, u pravcu Vučetića u trenutku kada je izlazio iz vozila marke “BMW”, NK: AC 347 iz automatske puške marke “CZ” ispalio više hitaca koji su ga pogodili u glavu i tijelo od kojih je odmah preminuo.
U ovoj pucnjavi, prema stavu tužioca, Vranić je doveo u opasnost život Nade Kasalice, koja je u momentu pucnjave radila u butiku ispred kojeg se dogodilo ubistvo.
U ovoj pucnjavi, prema stavu tužioca, Vranić je doveo u opasnost život Nade Kasalice
Pet dana prije nego je Nikola Vranić ubio Vučetića, sin optuženog Miloš Vranić (21) izvršio je samoubistvo, zato što nije mogao da podnese izdržavanje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog ranjavanja Vučetića.
Punomoćnik porodice Vučetić, advokat Nikola Martinović kazao je da sestra pokojnog Gorana, Tatjana R. Vučetić nije mogla doći u sud da svjedoči zbog teškog psihičkog stanja u kojem se nalazi nakon porodične tragedije. Nakon toga, u sudu je pročitana njena izjava iz istražnog postupka.
Sestra ne može da gleda optuženog
Tatjana Vučetić je navela da je njen brat radio u Opštini Nikšić, ali da je bio i vlasnik auto-otpada, u kojem je u septembru 2009. došao sada optuženi Nikola Vranić.
“Moj brat Goran je radio u Opštini Nikšić, ali je i držao jedan otpad automobilskih djelova, onako više iz hobija. U taj auto-otpad došao je Nikola Vranić 15. septembra 2009. i donio Goranu dvije automobilske gume, govoreći da mu je Goran podvalio, bacajući mu te gume nazad.
Inače, Vranić je te gume bio kupio i koristio ih na svojim kolima, kao taksista tri mjeseca ranije, a koštale su 30 eura po komadu. Tada je Goran rekao Nikoli Vraniću da će mu vratiti novac i da mu više ne dolazi da kupuje djelove.
Nikola Vranić je otišao do svojih kola i izvadio nož i rekao Goranu da bi mu pokazao da mu tu nije kćerka. Tom prilikom u Vranićevim kolima bila je njegova maloljetna kćerka.
Ovo je sve gledala moja tetka Dobrica Belada. Pola sata nakon ovoga, Gorana je telefonom pozvao Nikolin sin Miloš. Malo kasnije je Miloš došao kolima pred kuću gdje Goran drži otpad. Kod Miloša je u vozilo ušao Goran na Milošev poziv, a onda je Miloš izašao iz kola i rekao Goranu da izađe.
Okrivljeni Vranić je prigovorio njenom iskazu, dodajući da on i njegova porodica nijesu nasilnici
Tetka Dobrica Belada je tada vidjela kod Miloša pištolj i počela da vrišti, a Miloš je Goranu govorio kuda da ide, a onda je Miloš iz pištolja ispalio jedan hitac uvis, a nakon toga je tri hica u Gorana i svi su ga pogodili.
Zbog tog događaja Miloš Vranić je osuđen na 10 mjeseci zatvora, zato što je ranio Gorana i tri mjeseca jer je nosio pištolj. Sudski postupak je vođen u Osnovnom sudu u Nikšiću jer je to bilo kvalifikovano kao nanošenje teških tjelesnih povreda jer je Goran bio povrijeđen po nogama.
Nakon ovog događaja, pa sve do 3. februara 2011. godine, Goran nikada nije ni čuo ni vidio nekoga od familije Vranić. U to sam sigurna jer mi je Goran govorio da će ih izbjegavati jer su poznati kao nasilnici”, rekla je u istrazi Tatjana Vučetić.
Vranić tvrdi da nije nasilnik
Okrivljeni Vranić je prigovorio njenom iskazu, dodajući da on i njegova porodica nijesu nasilnici.
U ime oštećene porodice, advokat Martinović se pridružio krivičnom gonjenju protiv optuženog. Odgovarajući na pitanja punomoćnika, Vranić je kazao da se njegov sin Miloš i Vučetić nijesu sretali od kada ga je njegov sin ranio, te da među njima nije bilo svađe. On je potom objasnio kako je u autu sakrivao pušku.
“Radio sam u obezbjeđenju 'Sekjuriti gardijan' u Nikšiću, a pušku sam koristio na poslu čuvajući objekte. Pušku sam kupio 1991. godine, a bila je u kući sakrivena.
Nakon što je moj sin Miloš osuđen zbog ranjavanja Vučetića, pušku sam u aprilu 2010. uzeo iz kuće i stavio je ispod sjedišta 'forda' kojim sam odlazio na posao.
Nakon što je moj sin Miloš osuđen zbog ranjavanja Vučetića, pušku sam u aprilu 2010. uzeo iz kuće i stavio je ispod sjedišta 'forda' kojim sam odlazio na posao
Bojao sam se da sin nešto ne napravi. Krajem 2010. godine prestao sam da radim u 'Sekjuriti', ali sam pušku i dalje držao u autu ispod sjedišta. Toga dana kada se dogodilo ubistvo, pošao sam u grad 'fordom', a ne svojim drugim vozilom 'BMW'.
To auto ne vozim jer sam prvi došao na mjesto gdje je sin stradao, i zatekao sam 'BMW' i u njemu Miloševu jaknu. Od tada ga više niko ne vozi. Nakon što sam ubio Vučetića, ušao sam u 'golf' Spasoja Kovačevića i zatražio da me poveze na groblje”, izjavio je optuženi Vranić.
Advokat Martinović je pitao da li je Kovačeviću rekao “ubio sam krvnika”, ali je sud zabranio optuženom da odgovori.
Advokatica Azra Jasavić, branilac optuženog, zatražila je od suda da se u sudu sasluša svjedok Kovačević, koji je razgovarao sa Vranićem odmah nakon što je ubio Vučetića, što je sud prihvatio.
Galerija
Bonus video:
