U narodu se kaže: jesen je dobro ponijela. Plodovi koje nam ova jesen nudi u Parizu su toliko bogati, toliko izuzetni i nevjerovatni da čovjek ne zna kud prije da se okrene da ih ubere. Od najvećih muzeja do malih galerija cio Pariz je u znaku likovne umjetnosti.
Sama riječ sajam podrazumijeva ogroman broj posjetilaca
Kao ilustraciju navešću nekoliko naziva izložbi: “Sezan i Pariz” u Luksemburškom muzeju; “Đakometi i Etrurci” u Pinoteci; “Kineski imperatori i francuski kraljevi (Zabranjeni grad)” u Luvru; “U carstvu Aleksandra Velikog (Antička Makedonija)” u Luvru; “Sezan, Matis, Pikaso: Avantura Štajnovuh” u Gran Paleu; “Ekspressionismus i Expresionismi” u Pinoteci; “Ljepota, moral i uživanje u Engleskoj Oskara Vajlda” u muzeju Orse; “Edvard Munk, Moderno oko” u Boburu; “Bazelic skulptor” u Muzeju moderne umjetnosti; “Španija između dva vijeka – od Zuloaga do Pikasa” u muzeju Oranžeri; “Blago Maora” u muzeju Ke Branlu… Izložba nadrealiste Viktora Braunera (koga je Dado posebno cijenio), u Aveniiji Montenj, mini retrospektiva Amerikanca Sama Fransisa, Markusa Luperca...
Ovdje će biti riječi o trenutno najvećoj i najposjećenijoj likovnoj predstavi u Parizu - o Međunarodnom sajmu savremene umjetnosti ili FIAC-u (Foire International d’Art Contemporain) koji se održava u Gran Paleu - duž Jelisejskih Polja, i traje četiri dana.
Na njoj učestvuje 168 galerija i 21 zemlja sa dvije hiljade umjetnika. Turska, Brazil i Južna Afrika učestvuju prvi put. FIAC je proširen na Park Tileri i Botaničku baštu gdje je izloženo tridesetak velikih skulptura. Na dva mjesta se prikazuju i filmovi umjetnika.
Ko nije vidio dužinu redova, to ne može da zamisli
Sama riječ sajam podrazumijeva ogroman broj posjetilaca. Onaj ko nije vidio dužinu redova, ne može to zamisliti. FIAC je reprezentativna francuska manifestacija koja drži prvo mjesto u svijetu.
Polica sa zaleđenim ribama u smoli, Damijena Hirsta košta čitavih dva i po miliona
Tu se predstavljaju najveće francuske i svjetske galerije sa stotinama djela, tu dolaze najveći trgovci savremene umjetnosti. Tu se okreću velike pare, a kriza se jedva nazire. Ako se osvrnemo na cifre cijena pojedinih djela uhvatiće nas vrtoglavica.
Kod pariskog galeriste Emanuela Perotena, jedna velika skorašnja slika japanskog slikara Takiši Murakamija otišla je za sumu između dva i tri miliona eura. Djelo indijskog umjetnika Bharti Khera prodato je za 135 hiljada eura. A đerdan Žan-Mišela Otonijela je prodat za 80 hiljada eura.
Polica sa zaleđenim ribama u smoli, Damijena Hirsta košta čitavih dva i po miliona. Kula Brisel Belgijanca Vima Delvoajea se cijeni na 800.000 eura (17 metara, 10 tona).
Taj umjetnik ima svjetski renome, poznat po ironičnim i provokativnim umjetničkim djelima kao što su njegove tetovirane svinje ili mašine Kloaka ili ljubavno pismo na krompirovoj kori.
Ključ njenog uspjeha je u ponudi i vještom miješanju sigurnih modernih vrijednosti i međunarodne avangarde
Jedan farmaceutski orman cijeni se tri miliona. Neka vrsta plakara od neonskih cijevi u tri boje (francuska zastava) Dana Flavina cijeni se na milion i sto hiljada eura. Vlasnik njujorške galerije The Pace Gallery kaže da su prodali veći broj slika.
"Ako nemate umjetnička djela, vi ste jadnik"
Ana Dlimšer, čija galerija predstavlja velika imena moderne i savremene umjetnosti, kaže da oni ne osjećaju uticaj finasijske krize. Pariski trgovac Erve Odermat kaže da za umjetnost nikada nema krize kad se posjeduju dobre stvari.
“Možete posjedovati luksuzna kola, dijamante, ako nemate umjetničkih djela na zidovima, vi ste jadnik”.
“Kolekcionari su pasionirani ljudi koji se neće zaustaviti da kupuju zato što je kriza. I za to vrijeme nastavljamo da jedemo i pijemo”, kaže Žil Fiš, predsjednik Udruženja kolekcionara. A Loran Daso kaže: “Ubuduće ću da živim samo okružen umjetničkim djelima”.
Organizatori su sve uradili da se sačuva visoki nivo kvaliteta. Boje se od mondijalizacije i standardizacija ukusa. Zato je ta manifestacija atraktivnija od londonske. (Pariz će uvijek biti Pariz.)
Ključ njenog uspjeha je u ponudi i vještom miješanju sigurnih modernih vrijednosti i međunarodne avangarde. A avangarda ima zadatak da deranžira i da pravi prestupe.
FIAC-ov sajam ima tradiciju dugu 38 godina i navikao nas je na visoki kvalitet svojih eksponata, na pokazivanje prave likovne umjetnosti.
Najraznovrsniji materijali
Međutim, opšta tendencija ove manifestacije je da umjetnici upotrebljavaju najraznovrsnije materijale da bi se izrazili: boje, instalacije, fotografije, video projekcije, video snimke, skulpture najrazličitijih oblika i materijala: od metala, drveta, plastike, sijena, pa sve do pravog krzna, tekstila, gdje bi trebalo da je koncepcija važnija od materijala kao od sredstva izraza.
Za razliku od bivših sajmova gdje smo išli da gledamo slike umjetnika, ovaj se FIAC pretvorio u numeričko predstavljanje sa virtuelnin djelima, u video djela koja se pokazuju na velikom ekranu.
"Zato mi FIAC ove godine više liči na neki vašar, nego na izložbu slika"
To je takođe skup najrazličitijih predmeta gdje se umjetnici takmiče ko će napraviti najčudniji, najprovokativniji... predmet. Tako je jedna vrlo originalna skulptura, malo veća od čovjeka, napravljena samo od kockica za igranje Ne ljuti se čovječe.
Druga je napravljena od krzna sa dugim dlakama u vidu plasta gdje se kao dvoje grle. U jednoj drvenoj kućici, kao iz bajke, izložen je dugački kostur nekog gmizavca. U jednoj galeriji ima metalna kula visoka nekoliko matara. Jednom riječu, tu ima svega više, nego slika, pravih uljanih slika. Tu i tamo ima po koja slika nekog velikana.
Sigurno je u pitanju društvo koje se mijenja. Ljudi se zanimaju za predmete. Možda ta umjetnost teži da odgovori na pitanja koja joj vrijeme nameće. A možda je to i prolazna moda. Ili oboje u isti mah?
Zato mi FIAC ove godine više liči na neki vašar, nego na izložbu slika. To je vjerovatno došlo sa modernim vremenom u kome se shvatanje umjetničkog djela pomjerilo.
Čovjek s ukusom klasičnog amatera je izgubljen u toj zvučnoj vrevi, buci, gdje umjetnička djela govore, sviraju, kreću se... Koliko će biti njihovo trajanja? Tu slike zauzimaju možda deset odsto od svih izloženih umjetničkih djela!
Veličković: Manifestacija bilo čega
Na sajmu sam srela Vladimira Veličkovića, našeg poznatog slikara i bivšeg profesora francuske likovne akademije i upitala za utiske:
“Moji utisci sa ovog FIAC-a su vrlo rezervisani. Sve je to postalo jedna velika manifestacija bilo čega. Ono što je bila solidna struktura FIAC-a, prije svega sa francuskim galerijama, ono što je bila njegova suština - bogatstvo i raznovrsnost eksponata, to je nestalo, te galerije su nestale, napustile FIAC.
"Čini mi se da je ovo postala jedna veoma velika infantilna manifestacija"
Čini mi se da je ovo postala jedna veoma velika infantilna manifestacija. Toliko ima nekih raznoraznih, neinteresantnih predmeta, sijalica, manipulatora... tako da sam to obišao nikad brže i nikad sa manje impresija.
To podržavaju oni koji vladaju tom likovnom, fotografskom, kinematografskom scenom. Ali to je za mene jedna velika šarena laža.“ (Kao što se vidi naši su se stavovi poklopili.)
Dišan Kantoru
Na sajmu se već deset godina dodjeljuje nagrada Marsela Dišana. Jedanaestu nagradu od četvorice nominovanih kandidata dobio je Rumun Mirčea Kantor koji živi u Parizu. Ostala trojica su Francuzi.
Veliku kapiju je radio od izrezbarenog drveta u obliku spirale, optočenu zlatnim listovima, što je i neki omaž zanatsvu i folkloru sjeverne Rumunije
Djelo za koje je Kantor dobio nagradu zove se Ribarske mušice. To je skulptura-instalacija sastavljena iz pozlaćenih udica, pričvršćenih za avione napravljene od limenki, najlon konca i bambusa. Evo obrazloženja predsjednika žirija, Alfreda Pakemona (koji je direktor muzeja Bobura):
“Izabrao sam Mirčea Kantora zato što je njegovo djelo zbijeno, višeznačno, multiformično koje se bavi fenomenima proisteklih iz savremenog društva i koje on predstavlja na simboličan način.“
S obzirom da je odrastao pod komunističkom diktaturom, Kantor se posvetio raskrinkavanju svih oblika ideologije. On podvlači da je nemoguća egzistencija u jednoličnom svijetu i zato predlaže nove simbole koji nam omogućavaju da na drugačiji način vidimo realnost.
Veliku kapiju je radio od izrezbarenog drveta u obliku spirale, optočenu zlatnim listovima, što je i neki omaž zanatsvu i folkloru sjeverne Rumunije. U tom djelu, koliko kompleksnom, toliko i estetski lijepom, može se vidjeti da on govori o trajnosti svijeta: spirala upisanih u naš ADN, a dvadesetkaratno zlato je simbol neuništivosti.
Tako je ujedinio suprotnosti - drvo velike kapije (od drveta njegove zemlje) sa tradicionalnim evokacijom predaka sa drvetom života – elisom ADN-a, savremenim simbolom života.
Bonus video:
