Anoreksija je vrsta poremećaja u ishrani i, što je još važnije, psihološki poremećaj. Anoreksija počinje dijetom, kako bi se izgubili suvišni kilogrami. Gubitak težine prerasta u opsesiju, a zatim se produžava u beskrajni ciklus izgladnjivanja kako bi osoba dobila osjećaj kontrole nad sopstvenim tijelom. U onom trenutku kada gubitak težine postane opsesija, poistovjećuje se sa bilo kojom bolešću zavisnosti kao što je zavisnost od droge ili alkohola.
Oboljeli od anoreksije su u 95% slučajeva žene, u 90% slučajeva potiču iz finansiski dobrostojećih porodica. Podaci kažu da su oboljeli isključivo iz srednjih i viših slojeva društva.
Najčešće obolijevaju osobe u adolescenciji i ranoj mladosti, mada se javlja i kod djece i odraslih osoba. Stručnjaci u najrizičniju grupu svrstavaju one čiji posao zahtijeva kontrolu težine, to su: atletičari, balerine, modeli, plesači i glumci.
Uzroci:
Do danas stručnjaci nisu mogli da utvrde tačan uzrok nasatajanja anoreksije. Poneki faktori se ipak češće javljaju kod oboljelih a mogu se navesti kao uzrok:
-Savremeno shvatanje ljepote, podrazumijeva tijelo bez masnih naslaga.
-Savršen član porodice (lijep, uspješan, vrijedan, srećan) koji se doživljava kao ideal koji se mora dostići.
-Nestabilan član porodice (depresivan, anksiozan, agresivan, neuspešan) , osoba pokužava da se razvije u suprotnu ličnost i teži savršenstvu (samokažnjavanje, strogost prema sebi, potiskivanje emotivnih i psiholoških momenata).
-Genetske predispozicije.
-Klasični socijalni momenti: gubitak (smrt) drage osobe, socijalna neprihvaćenost, razvod, promjena sredine, ljubavni problemi ( voljena osoba me napustila jer ne izgledam dovoljno dobro).
Oboljele osobe odbijaju da priznaju poremećaj. Često cijela porodica odbija u namjeri da sakrije problem i tako dovodi u životnu opasnost oboljelog, umjesto da pruži pomoć. Oboljeli imaju poremećen stav o svom izgledu, vjeruju da su ružni, kada se pogledaju, u ogledalu vide debelu osobu umjesto svog mršavog tijela.
Izlažu se jakim fizičkim naporima ( vježbaju, trče i sl.) čak i kada su bolesni. Dijele hranu na komade, proučavaju kalorisku vrijednost svih namirnica, zgroženi su masnom i hranom koja sadrži šećer. Žvaću svaki zalogaj određeni broj puta ( opsesivno ponašanje).
Simptomi:
- hipotenzija ili nizak krvni pritisak
-aritmija srca, srce usporava rad
-oslabljena cirkulacija (dovodi do pojave modre boje nogu i ruku)
-povraćanje i nesvjestice
-zatvor i bol u abdomenu
-propadanje koštane srži (osteoporoza)
-poremećaji u radu svih žlijezda, hormonalni poremećaji (gubitak menstruacije)
-poremećaji u radu bubrega
-anemija
-suva, blijeda koža sa žutim flekama, tzv. dječja dlaka raste po cijelom tijelu kao paperje, gubitak kose, lomljivi nokti, propadanje i gubitak zuba
Liječenje:
Psihoterapija
Oboljele osobe odbijaju da priznaju poremećaj
Blagovremena reakcija i prepoznavanje simptoma je od velike važnosti jer se anoreksija u ranoj fazi leči vrlo uspješno. Kasnije faze zahtijevaju liječenje antidepresivima, psihološke seanse gdje oboljeli uči da prihvati sebe i da se osjeća dobro u svom tijelu.
Liječe se i svi organi koji su oboljeli tokom izgladnjivanja organizma. Postepeno se povećava unos hrane i oboljeli se uči kako da se zdravo i redovno hrani, objašnjava se značaj hrane za organizam čovjeka i sam život.
Bonus video: