Kada mu pomenete Budućnost i Podgoricu odmah mu izmamite veliki osmjeh na licu. Oči mu, jednostavno, zasijaju. Odmah shvatite da klub iz glavnog grada Crne Gore ima posebno mjesto u njegovom srcu – Dragan Kobiljski je bio dio ekipe koja je podgoričkom klubu donijela prvu titulu šampiona bivše Jugoslavije, prije devet godina, u nezaboravnom finalu protiv Budvanske rivijere.
“Jako često vraćam film unazad, i sjetim se toga, jer je to bila najbolja godina u mojoj karijeri. Period u Budućnosti i Podgorici je najuspješniji u mojoj karijeri, u svakom pogledu, jer sam imao sve što jednog sportistu čini zadovoljnim, a to je bilo na vrhunskom nivou u Podgorici”, kaže Kobiljski na početku razgovora za “Vijesti”, koji je vođen u Ljubljani tokom boravka Budvanske rivijere u Ljubljani zbog meča 2. kola Lige šampiona protiv ACH voleja (domaćin je slavio 3:2).
Nekadašnji srednji bloker Partizana, Budućnosti, te francuskih klubova Rena, Ajačija i Tuluza, trenutno je pomoćni trener slovenačkog ACH voleja, čiji je šef struke njegov nekadašnji saigrač iz Partizana i trener iz Budućnosti Igor Kolaković.
“I tada i sad, zaista, volim Budućnost i Podgoricu uopšte. U Budućnosti sam imao jako dobre prijatelje, na klupi Igora (Kolakovića), na terenu Srđu (Popovića) i jednog Rackovića. To su ljudi sa kojima sam proveo dobar dio karijere, preko pet-šest godina, počev od Partizana gdje smo, takođe, igrali zajedno. Tada smo se samo iz Beograda preselili u Podgoricu, i imali dosta uspjeha. Uspješni ljudi se dobro i međusobno osjećaju. Zato sam i do danas ostao vezan za taj klub i Podgoricu“, kaže Kobiljski.
Finale plej-ofa između Budućnosti i Budvanske rivijere te 2002. godine ostalo je upamćeno kao jedan od najznačajnih sportskih događaja u Crnoj Gori. Dva najbolja crnogorska kluba su odbojkaškoj i uopšte sportskoj javnosti Crne Gore i SR Jugoslavije priredili neviđen spektakl, koji je obilježio veliki rivalitet dva kluba, pune sale u Podgorici i Budvi, velika nervoza i tenzije na i oko terena, te sjajni rezultatski preokreti.
“Sva ta tenzija, i neke nesportske stvari koje su se dešavale, sve je to bio dio predivnog spektakla, koji su obje ekipe priredile. Mislim da je onim finalom, u suštini, najviše dobila crnogorska odbojka. Sjećanja su su još ljepša, jer smo mi pobijedili nakon teške borbe. Budvanska rivijera je bila u velikoj prednosti, vodila je, mislim, 2:0 u trećoj utakmici, Časlav Perošević je imao i laganu kontru da završi utakmicu. Srećom po nas, nije uspio u tome, a nakon toga se sve preokrenulo. Bili smo na ivici ponora, ali smo pobijedili. Sve to, ponavljam, pojačava utiske o jednom prelijepom spektaklu, gdje je crnogorska odbojka dobila dva ozbiljna kluba, što se pokazalo u godinama nakon toga”, nastavlja priču Kobiljski, koji je u Budućnost stigao upravo uoči početka te šampionske sezone i ostao dvije godine".
Rivijera, koja je branila titulu i bila veliki favorit u finalu, povela je 1:0 u pobjedama, a onda je Budućnost nanizala tri uzastopne pobjede, iako je u sva tri duela gubila 2:0 u setovima. Atmosfera u “Morači” i slavlje domaćih igrača i navijača nakon posljednjeg trijumfa i osvajanja titue se i dalje prepričavaju.
“Mi smo te sezone igrali Top tims kup, imali smo dosta problema kroz to takmičenje, a u domaćem prvenstvu nam se, čak, dešavalo da u Podgorici gubimo od podmlađene Zvezde 3:0. Imali smo puno problema, ali smo se nekako u tom finalu ujedinili, i uspjeli smo da pobijedimo protivnika koji je u tom trenutku igrački bio jači od nas. Oni su imali sjajnu ekipu ekipu, koja je već duže vrijeme bila na okupu. U sportskom smislu, bili su u prednosti u odnosu na nas. Ali eto, ne pobjeđuje uvijek bolji “, kaže Kobiljski.
Mnogi su tada komentarisali da se Kobiljski toliko radovao tituli kao da je ponikao u podgoričkom klubu…
“To je bilo, otprilike, negdje na zalasku moje karijere, i osjećao sam da je to, možda, posljednja prilika da osvojim titulu. Prije toga sam, istina, osvojio titulu sa Partizanom, ali nisam bio na parketu kao član šestorke. Zato mi je ta titula mnogo značila, i trofej sa Partizanom ne može da se poredi sa titulom u Budućnosti, zbog svega što sam već rekao, ali i naročito divne podgoričke publike i “varvara” koji su zajedno napravili nezaboravnu atmosferu.
Pratiš li crnogorsku odbojku?
“Pratim, ali slabije. Mislim da Budućnost u ovom trenutku nije u situaciji da pravi vanredne uspjehe. Imaju dobrog trenera (Zorana Vukčevića), sa kojim dobro rade i koji je, vjerovatno, naslijedio Igorov način rada. Mislim da oni izuzetno dobro funkcionišu, ali mislim da zbog svih tih okolnosti, nemaju uspjehe koje je imala moja generacija ili one nakon moje”.
Kako si zadovoljan u ACH voleju?
“Klub je vanrednom odličan, organizovan. Mislim da je čast i privilegija biti dio takvog kluba. Što se mene lično tiče, osjećam da napredujem svaki dan, da sve bolje i bolje poznajem odbojku – dodao je Kobiljski.
Kolaković je jedan od najboljih trenera na svijetu
Kobiljski je u ACH volej stigao u ljeto prošle godine, zajedno sa Igorom Kolakovićem , proslavljenim crnogorskim trenerom, koji je šef struke šampiona Slovenije.
“Igor i ja smo igrali zajedno, pa mi je bio trener, a sada smo zajedno treneri. Mi smo se davno dogovorili da, ako bude prilike, ako se karte poklope, da radimo zajedno. Imali smo tu sreću da nakon nekog mog perioda u Partizanu dođe ponuda koja je obojicu zadovoljila. Ali, osnovna stvar za mene je ovdje rad sa Igorom Kolakovićem, za koga smatram da je u ovom momentu, možda, jedan od najboljih trenera na svijetu. Ono što je on napravio sa Srbijom, naročito na posljednjem Evropskom prvenstvu, je fantastičan uspjeh. Mislim da nije imao ekipu što se tiče individualnih kvaliteta da osvoji prvo mjesto, a u polufinalu i finalu je pobijedio reprezentacije koje su, možda, bile jače od Srbije”, kaže Kobiljski.
Tokom prošlogodišnjih priprema, u odsustvu Kolakovića koji je imao obaveze sa Srbijom, Kobiljski je imao pomoć u Srđanu Popoviću, nekadašnjem saigraču iz Partizana, Budućnosti, bivšem članu stručnog štaba podgoričkog kluba, gdje danas vodi brigu o mlađim selekcijama, kao i o juniorskoj reprezentaciji Crne Gore.
“Riječima teško da mogu da opišem koliko mi je značilo njegovo prisustvo tokom priprema ACH voleja, dok je Igor bio odsutan. O njegovim ljudskim kvalitetima je suvišno govoriti, ali mi je u tom periodu puno značilo njegovo prisustvo u trenažnosm procesu “, zaključio je Kobiljski.
Bonus video:
