Bez obzira na mnogobrojna istraživanja, ljudski mozak je do danas zagonetka za naučnike, a što se tiče “običnog svijeta” on uopšte ima slabu predstavu kako je on strukturisan i kako funkcioniše, piše internet izdanje lista “Tajms ov Indija”.
Saradnici Nacionalnog instituta zdravlja SAD sačinili su spisak 10 najpopularnijih zabluda o mozgu, među kojima je jedna od najpoznatijih i najraširenijih da čovjek koristi samo 10 odsto svog mozga.
Sama tvrdnja je s početka prošlog vijeka i pripisuje se popularnom američkom psihologu Viljemu Džejmsu - zvuči ubjedljivo, ali je pogrešna.
Rezultati skeniranja mozga jasno su pokazali da je za ispunjenje konkretnog zadatka potreban harmoničan rad različitih djelova mozga.
Drugi mit odnosi se na ljude koji pate od autizma. Smatra se da oni imaju naročite, urođene talente, što je još jedan mit koji je stvorila televizija. Eksperti su konstatovali da takvi pacijenti mogu da imaju sjajne fizičke potencijale, ali se to ne može reći za umne.
Mit o tome da se slušanjem Mocartove muzike može postati pametniji, prvi put je opisao istraživač Alfred Tomatis, a postao je popularan zahvaljujući muzičaru Donu Kempbelu
Neki, pak, smatraju da se mozak ne mijenja, ali to nije tako - mozak se odlično obnavlja poslije povreda i rekonstruiše. A alkohol, uprkos rasprostranjenom uvjerenju, ne ubija ćelije mozga, mada njegova konzumacija može da utiče na moždani sistem, ali jedino na dendrite - kratke, razgranate nastavke, putem kojih neuroni dobijaju informaciju. Doduše, rijedak sindrom Vernike-Korsakova karakteriše gubitak neurona u nekim djelovima mozga, ali to nije primarni efekat alkoholizma, već sekundarni efekat nedostatka vitamina B, izazvanog prekomjernim konzumiranjem alkohola.
Kao pogrešno navodi se i da su oštećenja mozga „vječna“. Sve, međutim, zavisi od stepena i mjesta povrede, umjerene traume se lako kontrolišu, ali vječne i nepovratne ostaju teške povrede, a ne dovode ni sve povrede čovjeka do vegetativnog stanja.
Jedna od najraširenijih zabluda je i ta da ljudi imaju najveći mozak. Uporednim istraživanjima utvrđeno je da prosječan ljudski mozak teži oko 1,4 kilograma a mozak sisara iz redova kita ulješura (Physeter catadon) teži oko 7,7 kilograma.
Istina, neki naučnici naglašavaju da nijesu važne razmjere mozga, već proporcija razmjera mozga i tijela, koja je kod ljudi približno 1:50, dok je kod drugih životinja oko 1:180 ili 1:220.
Važno je i to koliki dio mozga je angažovan u kognitivnoj (spoznajnoj) funkciji, a od svih sisara čovek ima najveću moždanu koru (cerebral cortex) uključenu u funkcije pamćenja i govora.
Rezultati skeniranja mozga jasno su pokazali da je za ispunjenje konkretnog zadatka potreban harmoničan rad različitih djelova mozga
Međutim, ukus, miris, dodir, sluh i vid, jesu najjača, ali nijesu jedini osjećaji. Postoje i drugi, kao što su osjećanje ravnoteže, bola i položaja tijela u prostoru.
Mit o tome da se slušanjem Mocartove muzike može postati pametniji, prvi put je opisao istraživač Alfred Tomatis, a postao je popularan zahvaljujući muzičaru Donu Kempbelu.
Uvjerenje je postalo vrlo popularno - ali nijedno istraživanje do sada nije potvrdilo tu teoriju, navodi „Tajms ov Indija“.
Bonus video:
