Autori nove biografije holandskog slikara Vinsenta Van Goga tvrde da se čuveni slikar nije ubio već da su ga slučajno "neispravnim pištoljem“ ubila dvojica mladića koje je poznavao, prenosi BBC.
Holandski majstor umro je u Over-sir-Oazu 1890. godine u 37. godini.
Autori biografije "Van Gog: Život" Stiven Najfeh i Gregori Vajt Smit došli došli su do tog zaključka poslije 10 godina istraživanja na kome su sarađivali sa više od 20 prevodilaca i istraživača.
Oni su proučili preko hiljadu prethodno neprevedenih slikarevih pisama kako bi stvorili bazu podataka od oko 28.000 bilješki.
Do sada se vjerovalo da se Van Gog upucao u žitnim poljima Over-sir-Oaza, koja je često slikao. Slikar se teško ranjen vratio u gostionicu Oberž Ravu gdje je kasnije umro.
Autor Stiven Najfeh, međutim, tvrdi da je „veoma jasno da nije otišao u žitna polja da se ubije“.
Autori u kratkom poglavlju pri kraju 900-strana duge studije iznose tvrdnju da su Van Goga u stvari slučajno upucala dva brata koja je odranije znao.
"Ova dva mladića od kojih je jedan nosio kaubojsku odeću i imao neispravan pištolj sa kojim je glumio kauboja u to vrijeme su išli da piju sa Vinsentom", navodi se u biografiji.
"Tako da imate dvojicu tinejdžera sa neispravnim pištoljem, mladića koji voli da glumi kauboja i tri osobe koje su prilično popile. Slučajno ubistvo zvuči sasvim vjerovatno", navode autori.
Objašnjavajući zašto je slikar zaštitio mladiće, autori navode da je "Vinsent želio smrt" i da nije želio da upliće tinejdžere u javnu istragu. Van Gog je navodno rekao: "Ne optužujte nikoga... ja sam taj koji je želio da se ubije“.
Autori dalje navode da je među stanovnicima Overa "opšteprihvaćen stav da su ga slučajno ubila dvojica dječaka i da je on odlučio da ih zaštiti preuzevši na sebe krivicu“.
U knjizi se navodi i da je istaknuti istoričar umetnosti Džon Revold zabilježio ovu verziju događaja kada je posjetio Over 1930-ih i da su pronađeni i drugi detalji koji potvrđuju ovu teoriju.
Jedan od tih detalja je i činjenica da je metak ušao u Van Gogov abdomen pod kosim uglom a ne ravno kao što bi se očekivalo od samoubistva.
Gregori Vajt Smit takođe smatra da Van Gog nije tražio smrt ali kada mu je došla "prihvatio ju je“. On smatra da je Van Gogovo prihvatanje smrti "u stvari čin ljubavi prema bratu kome je postao teret“.
U knjizi se još navodi i da je Van Gogova porodica pokušala da ga smjesti u duševnu bolnicu davno prije nego što je on dobrovoljno otišao, kao i da je Van Gogova mješavina manije i depresije rezultat epilepsije.
Bonus video:
