Svjedok Nedžad Abazi iz Bara ispričao je juče na suđenju da je krajem februara ove godine, u vrijeme dok je gledao Dnevnik oko 19.30 časova, čuo riječi čovjeka koji je zapomagao “aaaj” i “oooj”, kao i psovke drugog muškog glasa, ali ih nije prepoznao.
Juče je pred krivičnim vijećem sudije Ratka Ćupića u Višem sudu u Podgorici nastavljeno suđenje Ramizu B. Čalakoviću iz Rožaja, nastanjenom u Baru, zbog ubistva Vojislava Vujovića (34) zvanog Grujo u Baru.
Prema optužnici Veljka Rutovića, zamjenika višeg državnog tužioca, Čalaković je 27. februara 2011. godine oko 19.45 časova u starobarskom naselju Ruske barake, na lokalnom putu sa umišljajem nožem ubio raseljenika sa Kosova Vojislava Vujovića. Nakon svađe sa Vujovićem, zbog novčanog duga za obavljene građevinske radove, Čalaković ga je više puta ubo nožem u grudi.
Nedžad Abazi je kazao da ne zna puno o ubistvu, ali je naveo da je čuo galamu u daljini.
“Poslije se galama sve bliže i bliže približavala mojoj kući. Već na oko 50-ak metara od kuće čula se velika galama. Krenuo sam da izađem iz kuće, ali mi kćerke nisu dozvoljavale jer sam desetak dana ranije izašao iz bolnice. Ipak sam krenuo van. Sjeo sam na prag od kuće i obuvao patike i čuo zapomaganje. Drugi glas je vikao “pare, pare majku ti j...”
Kada sam izašao, vidio sam čovjeka obučenog u bijeli kombinezon, koji je ušao u auto. Odmah je i otišao. Nedugo nakon toga, vidio sam ženu da trči odozgo niz put. Bila je bosa. Onda sam shvatio o kome je riječ. Noge su mi se prekratile.
Vozilo taksi je naišlo i ovog povrijeđenog su prisutni mještani unijeli u taksi.Vidio sam lokvu krvi. Vujović je moj komšija, ali nisam prepoznao njegov glas kada je zapomagao. Nisam prepoznao ni glas ovog drugog čovjeka obučenog u bijeli kombinez”, kazao je Abazi. Za vrijeme njegovog svjedočenja, u publici se čuo tihi plač Vujovićeve rodbine. Advokat Predrag Đolević prigovorio je njegovom svjedočenju ukoliko se razlikuje sa navodima odbrane.
Suđenje se nastavlja 10. novembra.
Strah koleginice
Jadranka Đurović, taksista iz Starog Bara, rekla je da je poznavala Vujovića, jer je nekada bio taksista. Vraćajući se kući svojim taksi vozilom, ugledala je čovjeka da leži na ulici.
“Tu baš parkiram auto i te večeri sam se vraćala kući. Toliko sam se uplašila da nisam nikog dobro prepoznala. Prisutne komšije su ga ubacile u vozilo.
Ne znam da li je davao znake života. Odvezla sam ga u bolnicu”, rekla je svjedokinja.
Objasnila je da je Vujović njen komšija, a njena kuća je 500-600 metara udaljena od njegove.
“Ležao je u lokvi krvi. Stala sam autom. Bilo je tu puno komšija. Ne sjećam se ko ga je unosio u vozilo”, dodala je Đurović.
Bonus video:
