Olivera Žižić, prvi diplomirani arheolog u Crnoj Gori, u intervjuu za “Art” govori koliko je arheologija značajna za jednu državu, o mnogobrojnim arheološkim nalazištima u Crnoj Gori, negativnim posljedicama ukoliko Crna Gora ostane bez Centra za arheološka istraživanja, a i o svom višedecenijskom angažmanu na polju arheologije.
Žižić, je tokom svog radnog vijeka dala ogroman doprinos valorizaciji naše arheološke baštine. Od pedesetih godina prošlog vijeka, ime ove naučnice predstavlja nezaobilazno mjesto u arheološkim istraživanjima, a od sredine šezdesetih i u stručnim publikacijama na cijelom jugoslovenskom prostoru i susjednim zemljama.
Kako komentarišete situaciju da diplomirani arheolozi, u Crnoj Gori ne mogu naći zaposlenje, osim kao volonteri ili bivaju povremeno angažovani na nekom od projekata?
- To je veoma ozbiljan problem. Znam da se radi o mladim i kvalitetnim arheolozima koji lutaju od vrata do vrata, dok u nekim muzejima koji ih honorarno angažuju nema zaposlenih arheologa.
Nije nepoznanica da su strani naučnici mahom hrlili na arheološka nalazišta u našoj zemlji. Koliko će zapravo ovakav razvoj trenutne situacije imati negativan odjek u svijetu?
- Strani naučnici koji su zainteresovani da rade u Crnoj Gori, očekivati je, na planu razvoja arheologije Crne Gore naći će načina i podršku preko kolega u muzejima, preko akademija i drugih institucija i za to ne treba brinuti.
Šta bi stručna javnost uprkos svemu trebalo još da učini kako bi sačuvala Centar za arheološka istraživanja?
- Lično mislim da dio, nazovi stručne javnosti, upravo ima udjela u ovakvoj sudbini Centra.
Koje je arheološko iskopavanje za vas bilo poseban izazov?
- U načelu, svako arheološko istraživanje je izazov i zanimljivo na svoj način, zavisno od vrste lokaliteta. Ako me već pitate, onda je to ipak Duklja, prije svega od odabira teme za diplomski rad: Razvoj antičkog teatra sa osvrtom na prostor ex Jugoslavije. I u tajnosti sam to čuvala, u nadi da ću na Duklji otkopavati pozorište.
Vaši istraživački radovi se danas citiraju u naučnoj literaturi. Da li ste nekada imali ponudu i želju da se oprobate kao univerzitetski profesor?
- Ne, tu želju nijesam imala. Prvo zaposlenje nakon završenih studija bila je profesura u nikšićkoj Gimnaziji - latinski jezik. Na posao arheologa čekala sam tri godine, još prije pola vijeka. Ovo neka bude utjeha mladim arheolozima.
Koliko je arheologija značajna za jednu državu?
- Naravno da je značajna, ali samo za ozbiljnu državu. Mnogo značajnih problema iz kulturno-istorijske prošlosti rješava se arheološkim podacima, a posebno je važan materijal koji pružaju nekropole.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
