Književno bogatstvo jednog naroda ne ogleda se samo u djelima koja su nastajala na jeziku tog naroda, već je značajan segment i ono što je na taj jezik prevedeno.
Crna Gora nikada nije imala svoju prepoznatljivu prevodilačku školu, kao što je to slučaj sa Hrvatskom, Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, dok smo živjeli u zajednici u kojoj je jezik imao isti naziv - srpsko-hrvatski.
Velika djela svjetske književnosti izgleda da nisu privlačila crnogorske prevodioce, ili književnike koji su dobro poznavali neki od stranih jezika, već su se oslanjali na kolege iz drugih republika, koji su objavljivali maestralne prevode remek-djela. Pripadnost istom jeziku je vjerovatno jedan od razloga.
"Nije bilo prevodilačke škole jer jeste bilo izvanrednih prijevoda iz drugih sredina"
U Crnoj Gori su se prevodioci bavili prevođenjem stručnih tekstova iz različitih oblasti, a književnost je prepuštana nekom drugom. Iako je status prevodilaca u svim državama ex Jugoslavije bio sličan, te stoji činjenica da je to “neisplativ posao” kojem se mora posvetiti kako se ništa od vrijednosti jednog djela ne bi izgubilo u prevodu.
Prevodi dolazili iz drugih sredina
Književnik i izdavač Jovan Nikolaidis i dekan Instituta za strane jezike Igor Lakić, kazali su “Vijestima” da su prevodi dolazili iz drugih sredina. Lakić je kazao da ti prevodi nisu istog kvaliteta, “ali da je bolje to nego odsustvo prevođenja”.
"Nije bilo prevodilačke škole jer jeste bilo izvanrednih prijevoda iz drugih sredina, što iz svijeta, što iz regije, koji su u ono vrijeme zadovoljavali naše male republičke potrebe.
"Kod nas je književno prevođenje i neisplativo, jer se plaća mnogo manje od stručnog prevođenja"
U prilog nam je išla činjenica što smo u ijekavskoj varijanti hrvatskosrpskog/srpskohrvatskog nalazili potvrdu našeg jezičkog osjećanja i dijelom ispunjavali interesovanja u crnogorskoj kulturi. Institucionalizovanje takve škole onda nije bilo ni ideološki preporučljivo. Danas nam takva 'prevodilačka škola' treba, smatra Nikolaidis (Izdavačka kuća “Plima”) .
Lakić je rekao da je prevodilačka aktivnost u Crnoj Gori uglavnom usmjerena na stručno prevođenje, dok za književnost prevođenje gotovo da i ne postoji.
"S druge strane, dosta književnih prevoda dolazi iz okruženja, posebno Srbije. Svi ti prevodi nisu istog kvaliteta i očigledno je da se nekada prevodi „štancuju“, ali i to je bolje nego odsustvo prevođenja.
Kod nas je književno prevođenje i neisplativo, jer se plaća mnogo manje od stručnog prevođenja, što je vjerovatno još jedan razlog da ljudi izbjegavaju ovu vrstu posla. U sve bi trebalo da se uključe izdavačke kuće, ali i Ministarstvo kulture i da se osmisli neka politika prevođenja ne samo sa stranih jezika, nego i prevođenje crnogorske literature na druge jezike", rekao je Lakić.
Ne postoji Udruženje prevodilaca
Jovan Nikolaidis smatra da “dobrano kasnimo kad je prevodilaštvo u pitanju. Mada imamo valjanih prevodilaca. Nemamo valjanu strategiju”.
Trenutno u Crnoj Gori ne postoji Udruženje prevodilaca, koje bi se profesionalno borilo i za status svojih članova, za uspostavljanje prepoznatljive prevodilačke škole, koja je važna koliko i postojanje književnosti jednog jezika.
"Udruženje prevodilaca bi moglo da bude značajno mjesto za okupljanje književnih prevodilaca, za razmjenu ideja, pravljenje strategija"
Za prevođenje je potrebna i strategija koja ne zavisi samo od samih prevodilaca i izdavača i njihovih entuzijastičkih sporaičnih pucnjeva, već velikim dijelom i od države, slaže se i Lakić.
"Udruženje prevodilaca bi moglo da bude značajno mjesto za okupljanje književnih prevodilaca, za razmjenu ideja, pravljenje strategija, organizovanje seminara i promocija, ali samo udruženje, bez pomoći države i izdavača ne može mnogo uraditi", rekao je on.
Pored Instituta za strane jezike na kojem se za sada izučava stručno prevođenje, na Filološkom fakultetu u Nikšiću postoje katedre za engleski, ruski, italijanski, francuski i njemački jezik, na kojima se sa studentima radi na prevođenju književnih tekstova.
Ni na jednoj od tih institucija nema dovoljno o interesovanja za prevođenje književnih djela, a jedan od glavnih razloga je što je malo plaćen, kao i izjednačavanje prevođenja u tom smislu sa lektorisanjem i redigovanjem.
Interesovanje postoji, ali nije dovoljno
Aleksandra Nikčević-Batrićević, profesorica na Filološkom fakultetu na katedri za engleski jezik i književnost kazala je da se na svim studijskim programima aktivno radi na unapređivanju književnog prevodilaštva, koje je prilično zapostavljeno i da toj djelatnosti treba vratiti ugled.
"Interesovanje postoji, ali nije dovoljno, to jeste, nedovoljno je da bi se ’nadoknadilo’ sve ono što smo ne baveći se ovom djelatnošću tokom godina zapostavili"
"Svjesni značaja ove djelatnosti pažljivo joj se posvećujemo u radu sa studentima kroz pojedine predmete na redovnim studijama, specijalne kurseve koje organizujemo i, konačno, kroz rad na specijalističkim studijama za književno prevodilaštvo, koje su na Filozofskom fakultetu osnovane.
Interesovanje postoji, ali nije dovoljno, to jeste, nedovoljno je da bi se ’nadoknadilo’ sve ono što smo ne baveći se ovom djelatnošću tokom godina zapostavili. Mislim jednako na klasike kao i na autore recentne književnosti.
Faktora kojima možemo preciznije pojasniti ovu situaciju ima poprilično i ovom prilikom neću ih sve pomenuti, ali svakako prednjače nedostatak motivacije i finansijska strana ovog posla, a neću pretjerati ako kažem da je u pitanju i izjednačavanje ovog posla sa lektorskim i korektorskim, što nam automatski kazuje koliki je nivo nepoznavanja težine i suptilnosti književnog prevodilaštva”, rekla je Nikčević.
Izučavanje recepcijskih tokova
Dekan Instituta Lakić je kazao da se nada da će interesovanje za književno prevođenje porasti, te da će i tu vrstu studija imati na tom Institutu.
“Po urađenom poslu satisfakcija je velika: postoji li šta ljepše no biti posrednik između dvije kultur"
“To se može desiti ukoliko se na tržištu pojavi interesovanje za tu vrstu prevoda, ukoliko država pomogne ovu aktivnost i ukoliko to ekonomski bude isplativ posao”, rekao je on.
Profesori i studenti uz pomoć Filozofskog fakulteta kao izdavača, časopisa Ars i Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja trude sa da izučavaju recepcijske tokove na ovim prostorima i tako biraju autore i djela koje će prevoditi.
“Po urađenom poslu satisfakcija je velika: postoji li šta ljepše no biti posrednik između dvije kulture, vjerovati u moć riječi?”, rekla je Nikčević-Batrićević.
Prevođenje sa srpskog na crnogorski
Tokom nedavno završene političko-lingvističke sage, pojavljivale su se i ideje da u udžbenicma za književnost tekstovi sa srpskog i hrvatskog budu prevođeni na crnogorski jezik.
Izloženost svim varijantama je ne samo normalna, nego i poželjna
"Crnogorski, srpski, hrvatski i bosanski su varijante jednog jezičkog sistema, ali su, iz političkih razloga, danas formalno različiti jezici, što je opravdano i iz sociolingvističkog ugla. Stoga je svaka ideja o prevođenju sa ovih jezika na neki drugi smiješna.
Izloženost svim varijantama je ne samo normalna, nego i poželjna, imajući na umu političke trendove povezivanja i saradnje u regionu”, smatra Lakić.
Na pitanje “Vijesti” da li je uopšte potrebno imati prevode na crnogorski jezik, Lakić je odgovorio:
"Ako pođemo od činjenice da su crnogorski, srpski, bosanski i hrvatski jedan jezik u lingvističkom smislu, koji svi dobro razumiju, onda mi imamo prevod na sopstveni jezik. Međutim, činjenica je da između tih varijanti postoje razlike i bilo bi dobro da se te razlike vide i kroz prevod. Možda bi prelazna varijanta bila jezičko prilagođavanje postojećih prevoda iz okruženja crnogorskom jeziku", smatra on.
“Plima” prevodi ono što je od interesa za književnost
Izdavačka kuća “Plima” je prevela i objavila nekoliko knjiga za koje su procijenili da su značajne za crnogorsku književnost i kulturu sa engleskog, njemačkog, albanskog, francuskog, slovenačkog i ruskog jezika.
"Prevodeći tako Slavoja Žižeka “Plima” je profitirala po oba osnova"
“Stoji i činjenica da je u našem časopisu PLIMAplus odavno, u prilozima, prisutna prevedena literatura. Princip je jednostavan: apliciramo, zajedno sa odabranim prevodiocem kod fonadacije koja finansira prijevod, platimo tantijemu izdavaču i sami finansiramo štampanje. Postoje i drugi putevi, ali su neizvjesniji. Jedan od njih je i suizdavaštvo sa jačim izdavačem”, objasnio je Nikolaidis.
On je kazao da se “Plima”, kada je u pitanju prevođenje sa crnogorskog na strani jezik i obrnuto, drži dva principa: prevodi ono što je od interesa za crnogorsku književnost i nacionalnu kultturu, i bavi se prevođenjem onoga što posjeduje valjanu referencu, a i onda kad je posao isplativ.
“Ovo posljednje dešava se uz mnogo napora i prepreka, ali se podesi da je prevedeno djelo i finansijski isplativo. Prevodeći tako Slavoja Žižeka “Plima” je profitirala po oba osnova. Slično se desilo i kad smo preveli Džudit Batler”, rekao je on.
Bonus video:
