Aktuelni Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda, kojim je zabranjeno pušenje duvanskih proizvoda prilikom nastupa u medijima, kao i objavljivanje u štampanim medijima “fotografija ili crteža” lica koja puše, iako naizgled motivisan najplemenitijim razlozima, donosi brojne posljedice.
Najproblematičnija je formulacija “fotografija ili crtež lica koja puše”, koje nadležno Ministarstvo zdravlja predstavlja kao aposlutnu, i ne ostavlja prostora za šira tumačenja.
Ministarstvo je saopštilo da zabranom objavljivanja crteža ili fotografija lica koja puše žele da utiču na svijest građana, ali ne na umjetnikovo viđenje svijeta.
Ostalo je nejasno da li zakonodavac misli na dokumentarnu, umjetničku, konceptualnu, istraživačku, eksperimentalnu fotografiju ili na crtež, linearni, tonski, slikarski.
Ako Zakon zabranjuje “fotografiju i crtež” lica koja puše, onda se pitamo koju vrstu fotografije ili kakav sadržaj može da se nađe na nekom umjetničkom djelu da bi ono bilo objavljeno.
Ostalo je nejasno da li zakonodavac misli na dokumentarnu, umjetničku, konceptualnu, istraživačku, eksperimentalnu fotografiju ili na crtež, linearni, tonski, slikarski, na crtež kao osnovu svim oblicima likovnog stvaralaštva: grafici, slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi. Zakon traži cenzuru ali se ne upušta u kompleksni svijet fotografije ili crteža. Prema odgovorima PR službe ministarstva, umjetnička slika na kojoj je predstavljena osoba koja puši je dozvoljena.
Neophodne za pisane medije, fotografije u ulozi ilustracije, približavaju čitaocu određeni događaj, sadržaj ili djelo.
Cenzura koju nalaže Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda, ograničava i izraz u pisanim medijima bilo da je riječ o dokumentarnoj fotografiji, o umjetničkoj ili o drugom umjetničkom djelu, o sceni iz kultnog filma, predstave, portretu pisca, glumca, slikara, od kojih je nemali broj upravo fotografisan sa cigaretom.
Dokumentarna fotografija se prihvata kao realna. Ona je najrasprostranjenija među ostalim pravcima u fotografiji, i prenosi realne scene koje nas okružuju. Fotografije su omogućile čovječanstvu da “otputuje i konačno sazna istinu”.
Mnogi istorijski događaji, posebno oni tužni i tragični dokumentovani su kroz objektiv. Takva fotografija neodvojivi je dio pisanog medija i bez realnog sadržaja (stvarni snimak), ona ne može propratiti aktuelni tekst. Ona, jednostavno, ne podnosi cenzuru.
Žrtve cenzure
“Ako će nam regule donijeti zastranjivanja te vrste, onda sam sigurna da ćemo se iz tog zastranjivanja vratiti nekoj slobodi izbora, koja će donijeti mogućnost da objavimo dobru fotografiju sa cigaretom nekog strastvenog pušača ili umjetnika, a toliko ih je mnogo, i znam toliko fotografija raznih ljudi upravo sa cigaretom. Ja imam 90 odsto fotorgafija sa cigaretom, kojih bi se teško odrekla, a mogu mislito koji je to dar-mar za medije. Zato stvarno mislim da je ozbiljno zastranjivanje, i da je postalo devijantno da se branimo od zabrana”, komentariše rediteljka Radmila Vojvodić.
Slična situacija je i sa umjetničkom fotografijom, ili ostalim umjetničkim sadržajima koje takođe, pogađa cenzura. Takva je priroda umjetnosti – sve što postoji u životu, pa još i mnogo više toga, postoji i u umjetnosti. Umjetnost kojoj zabranjujete neke teme je umjetnost koja je žrtva cenzure.
Cenzura za umjetnost ne smije da postoji, umjetnost treba da bude javna, transparentna. Što se više cenzuriše ona je sve eksplicitnija.
Skrećem pažnju, ali to nije prirodno
Dekan Likovne akademije na Cetinju, Nenad Šoškić, kaže da je užasno subjektivan kada je riječ o duvanu. Smatra da je pozitivan zakon koji zabranjuje pušenje u zatvorenim prostorijama, ali da se u nekim situacijama pretjeruje, i da ih je potrebno relaksirati.
“Prosto ne znam kako ću sprovesti taj zakon kod mene na Likovnoj akademiji, gdje se slika i radi uz cigaretu. Počeo sam već da skrećem pažnju ljudima, ali prosto nije prirodna situacija. Ako se vratimo malo unazad, pa pogledamo one slike univerziteta, i to ne samo iz regiona, već uopšte u svijetu, vidjećete predavanja gdje profesori i studenti puše i komuniciraju”, kazao je Šoškić naglašavajući da je jasno da se može bez cigareta, ali da se neke stvari moraju relaksirati.
Zakon nikako ne odobrava objavljivanje fotografije na kojoj se vidi duvanski proizvod i kada je riječ o kultnim portretima (Hičkok, Sartr, Breht, Tolkin, “Tito i Brant”).
A što ćemo s Kišom?
Rediteljka Radmila Vojvodić i vajar Nenad Šoškić kao primjer, gdje taj zakon ne može imati pozitivne efkete, navode slučaj Danila Kiša.
“Čitala sam da se on nalazio u bolnici pod zabranom od pušenja, zbog karcinoma pluća, od kojeg je i umro. Govori da nikada ni za jednom ženom nije čezenuo, kao što je imao potrebu da zapali cigaretu. Jednostavno Danilo Kiš, ne bi bio on, da nema cigaretu”, kazala je Vojvodić. Na priču o Danilu Kišu, nadovezuje se i Šoškić.
Zakon ne dozvoljava ni fotografije iz predstava u kojima se konzumiraju duvanski proizvodi.intervjua sa Danilom Kišom
Zakon ne dozvoljava ni fotografije iz predstava u kojima se konzumiraju duvanski proizvodi. Rediteljka, Radmila Vojvodić, kaže da potpuno razumije pušenje kao porok, ali kaže da bi radije zabranila duvansku industriju, nego slobodu izbora, da li da se odajemo tom poruku ili zadovoljstvu, ili ne.
“Mi u pozorištu već živimo te probleme, no tehnologija je napredovala, tako da sam ja u predstavi koju sam obnavljala za ovu godinu, kako je krenula ta rigoroznija zabrana, već dobila na sceni cigarete koje imaju neki elektronski klik. To je bio predmet posebnih zabava i komentara, jer je do sada bilo pitanje prilagođavanja na radnju predstve. Predstava 'Nora' je aposlutno funkcionisala tako što su u prvom planu bile velike pepeljare, i sve se odigravalo u jednom hodniku, međuprostoru, u pauzi za pušenje. To je jedan čitav rediteljski koncept, koji bi bio sada deplasiran bez cigareta”, komentariše rediteljka Vojvodić. Ona smatra da je insistiranje na zabrani objavljivanja fotografija, na kojima se vide umjetnici sa cigaretama, stvar jednog ozbiljnog zastranjivanja.
Kako se navodi u saopštenju PR službe Ministarstva zdravlja nisu sporne scene iz filmova, ali jesu kada se nađu u štampanom mediju.
“Ako vaš junak baš želi da povuče koji dim, a vi ne želite da zbog toga platite kaznu, neka to učini u prostoru izvan kadra. Vjerovatno se osobeni vid cinizma krije u činjenici da su takve slike proskribovane u zemlji u kojoj su i dalje nedodirljivi heroji oni koji su učestvovali u međunarodnom švercu cigareta. Zakonodavac je morao da nađe način da izdvoji ovakve slučajeve, odnosno da umjetnost bude izuzeta iz ovih sterilnih i ciničnih formulacija”, komentariše reditelj Andro Martinović.
Cenzurom se ne bježi od realnosti
Ana Matić, grafički dizajner, aktuelni Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda, komentariše kao previše rigidan i ograničavajući.
“Cenzurom dokumentarnih fotografija ne može se pobjeći od realnosti. Dokumentarna fotografija je neminovno sredstvo komunikacije i njenom cenzurom kamuflira se stvarni događaj. Kada je riječ o cenzuri umjetničkih sadržaja tu nemam komentara jer cenzuristi umjetnost za mene je neprihvatljivo! Umjetnost mora da bude slobodna i bez ograničenja”, prokomentarisala je Matić.
Inspekcija podnijela 22 zahtjeva
“Od dana stupanja na snagu Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda (Sl. list RCG, 52/04) zdravstveno-sanitarna inspekcija je podnijela 22 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka (koji su riješeni) protiv štampanih i elektronskih medija zbog prekršaja koji su se odnosili na objavljivanje u štampi “fotografija ili crteža” lica koja puše i objavljivanja lica koja puše prilikom nastupa u medijima.
U skladu sa Izmjenama i dopunama Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda zbog prekršaja iz člana 23 (objavljivanja u štampi fotografija ili crteža lica koja puše) podnijet je jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv jednog štampanog medija koji nije riješen”, navodi se u saopštenju PR službe Ministarstva zdravlja”.
Za nepoštovanje odredbe ovoga zakona (članom 32), kako se navodi u saopštenju, predviđene su novčane kazne za pravno lice u iznosu od 500 do 20. 000 eura i za odgovorno lice u pravnom licu u iznosu od 30 do 2000 eura.
Takođe ovaj član predviđa mogućnost izricanja novčane kazne na licu mjesta pravnom licu u iznosu do 2000 eura.
Bonus video:
