Ambicija i ideja jubilarnog festivala Grad teatra, da u svim programima – dramskom, muzičkom, književnom i likovnom, na dostojan način obilježi 25 godina postojanja, doživjela je i svoju realnu potvrdu – na budvanskim scenama našli su se ovog ljeta značajni umjetnički stvaraoci iz regiona svih generacija, najmarkantniji crnogorski umjetnici, kao i neke velike zvijezde svjetske umjetničke scene.
Njihove nastupe, po riječima Merina Smailagića, direktora Grad teatra, pratila je mnogobrojna publika, za većinu programa tražila se karta više, a njihov kvalitet dokazuju i mediji koji su s velikom pažnjom pratili ova umjetnička događanja. To bi, kako ističe Smailagić, trebalo da nagovijesti optimizam za buduće godine Grad teatra.
“I ovogodišnji festival imao je dva najvažnija kvaliteta prethodnih festivala – uprkos finansijskim teškoćama sa kojima je danas suočena većina festivala u regionu i u Evropi, Grad teatar nije odustao od svog elitističkog koncepta, i nije pravio kompromis.
"Drugi kvalitet festivala, na koji smo takođe ponosni, jeste otvorenost prema regionu, povezivanje i kulturna saradnja sa svima"
To se, u ovim turbulentnim promjenama sistema vrijednosti uopšte, drugačijoj turističkoj ponudi koju Budva ima posljednjih godina, nije negativno odrazilo. Naprotiv, i sa ovim probirljivim umjetničkim izborom koji nudimo, iz godine u godinu imamo sve više publike, naročito one mlađe, a u njoj se povećava i broj stranih turista.
Drugi kvalitet festivala, na koji smo takođe ponosni, jeste otvorenost prema regionu, povezivanje i kulturna saradnja sa svima, bez obzira na političke, nacionalne i neke druge mape, uz jedan jedini uslov, umjetnički kvalitet.”
Upravo zbog tih fanansijskih teškoća, pred mnogim festivalima otvara se pitanje šta je njihova budućnost, naročito u odnosu na komercijalnije ponude, što je bila i jedna od tema Okruglog stola posvećena Grad teatru?
“Ako govorimo o tom finansijskom odnosu elitnog i komercijalnog, odmah mogu da navedem primjer naše dvije plesne predstave, koprodukcije – 'Božanstvenu komediju', koja je premijerno izvedena ovog ljeta, i 'Otelo', koji je imao premijeru na prošlogodišnjem festivalu, za koje se tražila karta više, iako plesni teatar na ovim prostorima, za razliku od inostranstva, nije pretjerano popularan.
Pokazalo se, međutim, da naročito mladi ljudi žele da vide ove predstave, ali i stranci koji ljetuju u Budvi. Isto mogu da pokažu i naše druge nove koprodukcije i premijere ovog ljeta – 'Kanjoš Macedonović', 'Višnjik', 'Konte Zanović', i 'Grk Zorba', koji je kao mjuzikl već sam po sebi, uslovno rečeno, neka komercijalnija varijanta pozorišta.
"Tu je i Trg pjesnika – upravo su najozbiljniji, najznačajniji, i od književne kritike najvrednovaniji autori, bili najzanimljiviji"
Ogromno interesovanje bilo je i za neke od starih, najuspješnijih predstava Grad teatra, koje smo reprizirali. Kao dokaz da elitistička umjetnost ima svoju publiku, pokazuje i ovogodišnji Muzički program, koji smo radili u koprodukciji sa Muzičkom akademijom na Cetinju.
Tu su predstavljene svjetske zvijezde, poput violiniste Vilhelmasa Čepinskisa, pijanistkinje Poline Osetinskaje, dirigenata Žana Rejsa, Sergeja Smbatia, a sa njima su nastupali i crnogorski izvođači. Za ove koncerte nije bilo dovoljno mjesta, donosile su se stolice.
Tu je i Trg pjesnika – upravo su najozbiljniji, najznačajniji, i od književne kritike najvrednovaniji autori, bili najzanimljiviji, i okupljali su najviše publike”.
Da li je to dovoljno da festival, koji je u regionu i na međunarodnoj umjetničkoj sceni vrednovan kao kulturni brend po kojem se danas prepoznaje Crna Gora, sa optimizmom čeka naredne godine?
“Ovogodišnja podrška koju smo imali od Vlade Crne Gore, odnosno, Ministarstva za kulturu, počasno pokroviteljstvo predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, koji je i otvorio festival, podrška Opštine Budva, nekih sponzora, samih Budvana, svjesni smo da je djelimično došla zbog toga što je Grad teatar obilježavao 25 godina postojanja, a vjerujem i zato što je i ovdje prepoznata njegova vrijednost.
I mada su, recimo, Dubrovačke ljetnje igre sa kojima nas stalno porede, dugovječnije, dvije i po decenije postojanja našeg festivala nikako nije malo.
Pogotovu što je u tim godinama Grad teatar uspio da postane pravi kulturni reprezent Crne Gore, i da izgradi takvu istoriju - ovdje su dolazili najpoznatiji umjetnici iz svijeta, čiji bi dolazak u jedan Pariz, i bilo koju drugu svjetsku metropolu, bili kulturni događaj.
Grad teatar je neophodan da bi Budva bila grad
Ne postoji ništa u Crnoj Gori što u kulturi može da se pohvali takvom biografijom. Ali, bojim se da mi ovdje, nekako, olako prelazimo preko takvih vrijednosti, olako zanemarujemo činjenice, i tako izgleda da više ljudi sa strane shvataju značaj festivala, nego mi sami – mnogi umjetnici koji imaju svjetska imena javno kažu da im čini čast što su došli na Grad teatar, upravo zbog toga što su čuli ko je sve ovdje bio.
To je ono što uliva optimizam, mada često gubimo više vremena i energije na stalno preispitivanje, nego da prepoznajemo, njegujemo, brinemo i unapređujemo ono vrijedno što već imamo.
Hoću da vjerujem, kao i Budvani koji Grad teatar smatraju neophodnim da bi Budva uopšte bila grad, a ne samo turistička destinacija, i svi drugi građani Crne Gore koji su naša stalna publika, da će ogromna vrijednost koju je Grad teatar ostvario u ovih dvadeset pet godina, odrediti i njegovu dalju sudbinu.
Bonus video:
