Advokat Vladan Bojić podnio je Vrhovnom sudu reviziju, kojom traži da se preinači odluka Apelacionog suda i “jednom zauvijek” odbije zahtjev firme “Izbor” Bar da im pripadnu dva stana u Podgorici.
Bojić u sporu zastupa firmu Industriaimport- Industriaimpex, a koje tuži “Izbor” Bar, vlasništvo Veselina Barovića.
Privredni sud, a zatim i Apelacioni, uvažio je tužbu Barovića a isto je učinio i Vrhovni sud nakon što je prethodno presudio u korist Bojićevog klijenta. Industriaimport je obavezana da plati 126.000 eura Barovićevoj firmi.
“Katastrofalnim zaključkom, koju je sud neosnovano nazvao presudom, izbrisane su sve prosvijećene, civilizacijske i kulturološke granice"
Advokat tvrdi da je presuda Apelacionog suda nezakonita, nepoštena, nepravilna, kontradiktorna, nepravična i predstavlja bezuslovnu kapitulaciju suda pred silom opštepoznatih moći tužioca.
“To se prikriva tragikomičnim pokušajem kao pogrešno primijenjenog i primjenjivanog pravnog shvatanja. Pravnim zamajavanjem, novim pravnim shvatanjem, vrši se plišana otimačina. Zašto se direktno i umišljajno, nedosljednim pravnim držanjem omogućava tužiocu da naplati nedugovano tako što je pravnim šiljatim vrhom moći probio pravni red i zakon i opaučio po nižim sudovima, da bi naplatio nesnovano”, kaže Bojić.
"Izbrisane su granice između stvarnog i mogućeg"
On tvrdi kako se njegov klijent našao na sudskoj vjetrometini rušenja etike i prava.
“Katastrofalnim zaključkom, koju je sud neosnovano nazvao presudom, izbrisane su sve prosvijećene, civilizacijske i kulturološke granice između stvarnog i mogućeg, sve je postalo stvarno. I radi se o podvali”, navodi advokat u podnesku Vrhovnom sudu.
“Sud je utvrdio da je jedan te isti pravni posao (protokol) kad se razgoliti, do pola ništav, a od pola pravovaljan"
On je optužio sudiju izvjestioca Vrhovnog suda Rešada Muzurovića da je “pritisnut snažnom argumentacijom revizije tužioca od 28. maja 2009. popustio i ubijedio vijeće da se prethodno pravno shvatanje istog Vrhovnog suda zaboravi, bez obzira što je logički, etički i pravno neodbranjivo, ali papir sve istrpi”.
“Sud je utvrdio da je jedan te isti pravni posao (protokol) kad se razgoliti, do pola ništav, a od pola pravovaljan. Tome treba dodati nevjerovatan zaključak presude Apelacionog suda od 24. maja 2011”, ocjenjuje Bojić koji je u žalbi Apelacionom sudu jednu stranicu ostavio bijelu.
„Prethodno prazna stranica nije tehnička greška. Ako je i greška, manja je od presude. Ako nije greška, svi dobro znamo zbog čega je učinjena. Ako znamo, jasno je zašto ćutimo. To nije od straha da pišemo, već zato što vidimo da je to uzalud”, pisao je advokat Apelacionom sudu.
Bojić u reviziji podnijetoj Vrhovnom sudu kaže da nije jasno kako je prvostepeni sud zaključio da potpisani protokol ne proizvodi pravno dejstvo “jer ga je potpisala osoba koja nije bila ovlašćena”, pa nije validan da bi se raskinuli ugovori ali jeste da se na osnovu njega Baroviću predaju dva stana ukupne površine 127 kvadrata.
“Tužilac u reviziji koja je oborila izvjestioca, pravni posao kojim je zaključena i izvršena obligacija kaže da je on rađen napamet bez učešća stručnih lica i da je taj protokol u stvari samo 'razgovor neovlašćenoh lica' i da ne može 'biti dvostrano teretan ugovor sa ovolikom štetom'. Zar tužilac nije kupio i primio u posjed dva stana na osnovu neobaveznih razgovora neovlašćenih lica? To je bezobrazluk potuljenog duha pravne mahale, krajnje neinherentan pravnoj kulturi”, kaže Bojić.
Bonus video:
