Na francuskom "déjà vu" - deža vu, predstavlja čudan osjecaj da ste neku situaciju doživjeli u nekom drugom vremenu. U brojnim situacijama, dok hodate ulicom, sjedite sa prijateljima, ili radite na poslu može vam se desiti čudan osjećaj da ste neku situaciju doživjeli već u nekom drugom vremenu svoga života. Ovaj događaj, ili osjećanje se kod nekih ljudi češće javlja u više prilika tokom života, a termin "dežavu" ili "već viđeno" je prvi uveo francuski naučnik Emile Bojrak kasnih 800-ih godina.
Fenomen deža vu je interesantan jer ga doživljava izuzetno veliki broj ljudi, vrlo malo ljudi ga nije baš nikad doživjelo i ne znaju o čemu to pričate kada pričate o njemu. Interesantno je i kako se kod dužeg deža vua ne možete sjetiti šta je sljedeće, iako cijelo vrijeme "znate" da je to već viđeno, da ste to već doživjeli. Ali da morate reći što će biti sljedeće, ne možete. Budućnost ostaje skrivena, a sadašnjost, ona je poznata, već viđena.
Taj fenomen, koji se može opisati kao prolazan osjećaj u trajanju od najviše pola minute, a barem ga je jednom doživjelo oko 96 posto ljudi, do sada je najviše proučavan u vezi s epilepsijom jer je primijećeno kako oni koji od nje pate prije napada vrlo često dožive upravo to iskustvo,
Sam osjećaj se očigledno događa zbog neke "greške" u mozgu, a sam razlog je veoma teško objasniti. Same činjenice događaja se jasno prepoznaju, međutim, nemoguće je locirati slicnu situaciju u proslosti, i što se vise trudite da se sjetite, osjecaj nestaje. Interesantno je da se prilikom "deža-vua" nećete sjetiti samo jednog lica, pokreta ili predmeta, nego cijele situacije koja okružuje neki događaj koji vam se čini već viđenim. Iako vam se u tome trenutku nešto čini poznatim, ono je sasvim suprotno. Odjednom vam u glavi sadašnjost postaje proslost...
Budućnost ostaje skrivena, a sadašnjost, ona je poznata, već viđena
Psihoanalitičari vjeruju da se on stvara kao rezultat želje, nesvejsnih fantazija pojedinca. Činjenica je da se dešava slučajno, ali se obično vezuje za neki subjekt koji je od velikog značaja za pojedinca.
Psiholozi i neurolozi smatraju da se ovaj osjećaj javlja kao rezultat određene greške na nervima koji su odgovorni za osjecaj pamćenja. Tako ostaje "zapamćena" određena situacija koja se u stvari još nije ni dogodila. Takođe oni ovaj fenomen opisuju kao rezultat "kašnjenja" između onoga što vidimo i vremena koje je potrebno našem mozgu da zabilježi trenutak, a do "kašnjenja" opet može doći zbog određene greške na nervnim završecima.
Pored naučnih studija koje bezuspješno pokušavaju da objasne psihološku i neurološku kompleksnost "već viđenog", nastale su i određene teorije koje fenomen povezuju sa metafizikom, reinkarnacijom i duhovnošću. Posmatrano kroz ovu oblast, najrasprostranjenije je objašnjenje vezano za reinkarnaciju duše. U drugom životu, pojedinac nije u stanju da se sjeti svega iz prethodnog života, ali ostaju kratke uspomene.
Bonus video:
