Književni program 25. festivala Grad teatar, koji je od samog otvaranja, promocijom zbornika o Danilu Kišu sugerisao publici da će se ovog ljeta baviti važnim literarnim i društvenim temama, prateći takav koncept, simbolično je i zatvoren – na Trgu pjesnika Varja Đukić, Božo Koprivica i Teofil Pančić predstavili su knjigu „Izvan koridora, Vranac – najbolja kratka priča 2001“.
Varja Đukić je riječ je o pričama izabranih po konkursu koji je „Karver“ pokrenuo prošle godine, u suizdavačkoj saradnji sa zagrebačkom kućom V.Z.O (2010. objavljena je prva knjiga „Izvan koridora, Vranac – najbolje kratke priče“). Ovogodišnji konkurs raspisan je početkom februara u štampanim i elektronskim medijima u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj i BiH, a u konkurenciji je bilo 505 priča.
Žiri – Enver Kazaz, Božo Koprivica i Teofil Pančić, odabrao je za objavljivanje 21 priču. One predstavljaju, kako je rekaol Pančić, jedan zaista ozbiljan, panoramski, ako ne čak i antologijski izbor savremenog pisanja, prije svega mlađih pisaca i spisateljica na ovom području.
Ono što je, svakako, zanimljivost ovog konkursa, bez obzira na kvalitet priče, jeste to što otkriva šta je ono što se u ovom našem regionu piše, i šta je ono što ljude ovdje najviše zanima.
Prisustvo (samo)izgnaničke književnosti
"Dominiraju neke vječne teme, emotivne, ljubavne, ali i rat iz devedesetih, i sve ono što je donio – izbjeglištvo, emigraciju, neke nove odnose na nekim novim meridijanima, tako da je ta neka, uslovno rečeno, izgnanička ili samoigznanička književnost vrlo prisutna. Može se, takođe, primijetiti i jedan nostalgični diskurs o tome kako je nekada bilo. Ali, ono što je meni drago, i što počinje tematski da preovladava, jesu priče koje se zaista bave današnjicom, takozvanim tranzicionim trenutkom i ovim vremenom pljačke, pretvorbe, privatizacije. Neke od najboljih priča su upravo u toj nekoj grupi, i tu vidimo kako, prije svega mladi pisci, koji imaju svoje teme, svoje brige, potiskuju negdje u stranu ono ko je prvi počeo rat, ko je kome šta rekao, ko kome majku...", rekao je Teofil Pančić.
Dominiraju neke vječne teme, emotivne, ljubavne, ali i rat iz devedesetih, i sve ono što je donio – izbjeglištvo, emigraciju, neke nove odnose na nekim novim meridijanima, tako da je ta neka, uslovno rečeno, izgnanička ili samoigznanička književnost vrlo prisutna.
On je rekao da je važno da se danas piše o tome na književno relevantan način, i da oznaka “mlad pisac” ne znači ništa.
“Biti mlad, naprosto nije nikakav kvalitet, to je samo biološka slučajnost jednog trenutka – sad si mlad, sutra ćeš biti star, a malo kasnije si mrtav, i to je jednostavno realnost. Ali, kad kažem mlad pisac, to znači da te naše književnosti žive, i da nećemo stati na nekim autorima i autorkama koji su u nekom zenitu, nego da zaista možemo s puno prava da očekujemo da će i književnosti ovih jezika u nekoj doglednoj budućnosti dobiti pisce kojih se neće stideti ni Kiš, ni Pekić – istakao je Pančić.
Performansi u kojima je učestvovala publika
Veče na Trgu pjesnika započeo je Božo Koprivica, čitanjem kritike najboljih priča koje je izdvojio, što je još jednom podsjetilo da njegovi kritički tekstovi predstavljaju vrhunsku literaturu.
U tom izboru našli su se „Iza zida što na dvorište s ceste pogled priječi“ Amira Alagića, „Pripitomljavanje tame“ Sabine Alispahić, „Vispren bubreg“ Ivana Antića, „Najduži je poslednji sat plus bonus track“ Dragoslava Berzuta, „Nitko tamo vani, nije znao što se događa“ Ive Hlavač, „Zrćanski prčanj“ Vjerana Kovljanića, „Smrt bijela kost“ Ksenije Kušec, „Baba Maša ili sjever je kriv za sve“ Ljubice Petrović, „Krhotine“ Radenka Savića, „Zapaljena trola“ Gordane Smuđe...
Pisci, kritičari i teoretičari koji su ovog ljeta izazvali najveću pažnju publike na Trgu pjesnika bili su Borka Pavićević, Vladimir Pištalo, Balša Brković, Srđan Srdić, Predrag Lucić i Boris Dežulović, Saša Ilić. Njihova gostovanja pokazala su se kao svojevrsni književne performansi, u kojima je učešće uzimala i publika.
Bonus video:
