Nagrada za najbolju izložbu godine koju dodjeljuje Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore pripala jeSlobodanu Puru Đuriću za retrospektivu koja je održana u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić” na Cetinju. Povodom 50 godina stvaralaštva objavljena je i monografija o Puru Đuriću...
“Svaki novi pokret četkice je nova avantura koja ponese umjetnika. Kada uđeš u svijet slike, onda ne znaš ni đe si, ni kako si, ni kad ćeš i hoćeš li izaći iz njega. On vam izmiče i postaje neuhvatljiv, a ne trpi priču i pretjerana pojašnjenja”, riječi su poznatog crnogorskog slikara Slobodana Pura Đurićakojima počinje monografija povodom 50 godina njegovog stvaralaštva.
Izdavač monografije je Narodni muzej Crne Gore i Centar savremene umjetnosti, a uredila ju je istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović.
Dugogodišnja karijera našeg umjetnika stala je u 303 strane koje donose: “Antikvarnicu sjećanja”, “Konkretna i metaforička svojstva slike”, “Mediteransku likovnu sagu”, “Zamagljene strane vremena”, “Figuralni koncept i urbanizovani haos”, “Pejzaže u moru svjetlosti”, “Jesenji ruj”, “Sakrivenu ljepotu”, “Maštoviti metafizički svijet” i mnogo drugih naslova britko odabranih tako da predstavljaju kako etape u stvaralaštvu, tako i u životu i mislima Pura Đurića.
“Umjetnički svijet Slobodana Pura Đurića pripada rijetkim i osobenim iskoracima duha, čija ukupnost osjećanja predstavlja svojevrsnu ‘fenomenologiju disanja’, kao uslov opstanka i trajanja u ovom nesigurnom, odljuđenom svijetu, koji još posjeduje-produkuje ljepotu. Puro sam kaže da je na početku stvaralačkog puta istraživao igru svjetlosti, kontraste, sjenke, treperenje u prostoru... Poput impresionista, ali i mnogih drugih poslije njih”, zapisala je dr Miranović o Đurićevom radu jednom prilikom.
Istoričarka umjetnosti, mr Lucija Đurašković tvrdi da će bogati likovni opus crnogorskog slikara dugo služiti kao inspiracija za stvaranje novim generacijama, ali i izazov za istraživanja njegovog rada.
“Slikarstvo Pura Đurića je originalno i samosvojno, oplemenjeno rijetko finim senzibilitetom za nepoznato i tajanstveno... Ispunjeno istovremeno i idejom i pitanjima, univerzalnim i svevremenskim egzistencijalnim sadržajima koji se šire izvan granica našeg balkanskog prostora, zadržavajući pečat specifičnosti podneblja u kome je umjetnik rođen. Njegovo slikarstvo opominje, skreće pažnju na tehnološku mahnitost, svjedoči, osuđuje i ukazuje na destrukciju humanizma, neizvjesnog puta jedne moguće projekcije tragičnih posljedica velike utopije zapadne civilizacije čiji smo neraskidivi dio. Purov bogati likovni opus, svojom autentičnom uvjerljivošću, poslužiće kao izazov za nova istraživanja, konstantno nadahnjujući buduće generacije”, istakla je Đurašković.
Da će djelo Pura Đurića ostati upamćeno, cijenjeno i analizirano, ne dovodi u pitanje i Olga Perović, istoričarka umjetnosti. Ona je još 2008. godine, povodom tadašnje retrospektivne izložbe kazala:
“To je slikar čije će se djelo pamtiti i uprkos njegovoj nenametljivosti. On je uopštio svoje viđenje Crne Gore na originalan i stabilan način koji ga izdvaja među savremenicima. Njegova privrženost pomorskoj Crnoj Gori, urbanizmu za koji bi se pomislilo da ga ne voli i nepatvorenoj prirodi planinskih predjela, je puna boje i svjetsti, stopljena u cjelinu koja osvaja...”, istakla je.
Poznati crnogorski pjesnik, esejista i kritičar Mladen Lompar je u knjizi “Crnogorska umjetnost XX vijeka” istakao da Đurićeve slike, u svim njegovim fazama stvaralašva imaju dozu melanholije, narativnosti i nabrajanja detalja.
“Iako je sam ustvrdio za veći dio stvaralaštva da je ‘na granici realnog i nadrealnog’, kritičari su ga, uglavnom, svrstavali u slikarstvo ‘...savremene fantastike nadrealističke inspiracije i simboličkog prosedea’. Poput Dadovih slika iz vremena Smaka svijeta, koji stoji u citatu Purovih početnih slika, njegovi gradovi, zapravo njegovo Cetinje ima svu istinu podsvjesnih zakutaka”, navodi se u knjizi.
Slikar Nikola Vujošević zaključio je da Đurić “uspijeva da ‘tonalnim intimizmom’ pomiri i poveže, u jednoj geometrijskoj jednostavnosti, mnoštvo raznolikosti, uspostavi ‘red u neredu’”.Pisma i posvete čuvenih književnika, kritičara, naučnika...
Osim radova Slobodana Pura Đurića, i mišljenja najpoznatijih crnogorskih kritičara, u monografiju su stali i pažljivo izabrani novinski tekstovi o njemu, priča o porodici Đurić prepoznatoj kao umjetnička, fotografije predaka, posebni i slučajni trenuci sa porodicom, prijateljima i velikim ličnostima sa kojima se Đurić družio, susretao i dopisivao, posvete od slavnih umjetnika, naučnika, političara, i mnogo drugoga... Posvete pisaca, slikara, naučnika, političara poput: Žozefa Kesela, Alberta Moravije, Mihaila Lalića, Borislava Pekića, Aleksandra Ivanovića, Danila Kiša, Mila Milunovića, Miloša Šobajića, Pavla Đonovića i mnogo drugih. Puro je ostavio posebne utiske na sve njih, što se vidi i na fotografijama pisama i razglednica koje su razmjenjivali. “Istaknuti kulturni stvaralac” Crne Gore
Đurić je rođen na Cetinju 1935. godine. Završio je Umjetničku školu, Pedagošku akademiju i Kulturološki fakultet. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1959. godine.
Izlagao je na više samostalnih izložbi i na preko 155 grupnih u zemlji i inostranstvu. Predstavljao je Jugoslaviju na Svjetskom festivalu slikarstva u Kagnes sur Meru, u Francuskoj 1976. godine. Uvršten je u knjigu milenijumskog izbora: „Uspješni umjetnici i dizajneri dvadesetog vijeka“, po izboru i u izdanju Internacionalnog bibliografskog centra Kembridž - Engleska, 2001. godine.
Đurić je dobitnik „Trinaestojulske“ nagrade Skupštine Crne Gore 1974. godine, Trinaestonovembarske nagrade Cetinja, 1981., Prve nagrade za mlade likovne stvaraoce Crne Gore 1956. godine i mnogih drugih... Odlikovan je Ordenom zasluga za narod i Ordenom Republike.
Odlukom Vlade Crne Gore, dobio je status „Istaknuti kulturni stvaralac“ 2010. godine.
Pored likovne djelatnosti obavljao je mnoge društveno - političke funkcije. Bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, predsjednik Republičke zajednice Kulture Crne Gore; član predsjedništva Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije; predsjednik Jugoslovenskog fonda za unapređenje likovnih umjetnosti - Beograd; dugogodišnji rukovodilac i jedan od osnivača Likovnog salona „13. novemar“ na Cetinju; jedan od inicijatora i utemeljivača
Likovne akademije na Cetinju; član Odbora za likovnu djelatnost CANU i član mnogih žirija, savjeta, odbora i festivala crnogorskih i jugoslovenskih kulturnih institucija i fondacija.
Bio je i predsjednik Opštine Cetinje.
Javnosti se literarno predstavio knjigama „Cetinjske šaljive priče“ -1999, 2001, 2003, 2006. i 2008. godine.
Slike mu se nalaze u mnogim zbirkama i galerijama u zemlji i inostranstvu.
Bonus video:
