Mr. Drago Plečko se sa ljekovitim biljkama prvi put susreo 1971. godine kao student prve godine organske hemije i biohemije na PMF-u u Zagrebu, kada je čuo za dvojicu tada najslavnijih travara: Radu Marušića iz Mostara i Jovu Mijatovića s Romanije.
"Obišao sam tada cijelu Bosnu autostopom, kao i mnoge travare, a najveći utisak na mene je ostavio Rade Marušić, koji je postao neka vrsta mog učitelja o ljekovitom bilju. Imao je i neke druge sposobnosti, obišao je svijet, Južnu Ameriku, Kinu i pomogao mnogim ljudima.Njegova knjiga objavljena 1982. je klasično djelo.
Kasnije sam se nakon odbrane magistarskog rada i sam počeo baviti profesionalno fitoterapijom i savjetovanjem. Puno mi je pomoglo poznavanje biohemije jer sam razumio što je to čime biljke liječe, na naučnom nivou.
Nisu mi bile strane ni ideje o povezanosti čovjeka i prirode oko njega pa tako ni metafizički pristupi liječenju prirodnim sredstvima. Znao sam da naučna zajednica ne može shvatiti taj način razmišljanja koji sam prihvatio od brojnih jogija i tibetanskih lama i zato je uvijek postojala neka tenzija između mene koji sam imao akademsko obrazovanje i ortodoksnih naučnika koji smatraju da van molekula oko nas ne postoji ništa drugo.
Za mene oduvijek ovo oko nas nije bio kraj, već samo manji dio spektra koji sviješću možemo proširiti, a i na jedan ipak ograničeni način ugraditi u liječenje. Još uvijek je, međutim, zvanična medicina na prvom mjestu i svako se prvo treba obratiti školovanom doktoru.
Kasnije sam u svoje terapije i savjetovanje uključio iskustva drugih ljudi iz alternativne i komplementarne medicine, poput dr. Johanne Brandt, dr. Johanne Budwig, dr. Johna McDougalla i mnogih drugih. Ta sinteza upotrebe ljekovitog bilja, metoda ajurvedske i tibetanske medicine i spomenutih iskustava je dala ponekad iznenađujuće dobre rezultate. Time se zapravo bavim više od 30 godina - ističe Plečko.
Mogu li biljke liječiti i najteže bolesti, poput malignih oblika tumora?
Iskreno rečeno - ne. Složenost malignoma i metabolizama uključenih u njegovo nastajanje veoma je velika. Danas medicina smatra da je cilj kod liječenja raka pretvoriti ga iz akutne u hroničnu formu i tako nekome omogućiti da živi s takvom bolešću i više desetin godina.
Imam dosta primjera pacijenata kojima sam pomogao i koji još uvijek žive sa karcinomom, neki čak i 20 godina. Oni su prošli medicinsku terapiju i ona je dala svoje, promijenili su ishranu i navike, mentalni stav i dodali smo neke preparate pa je njihova bolest zapravo prešla u hronični oblik, nestala, možda zauvijek, možda za sada.
Treba se čuvati novinskih oglasa koji obećavaju izlječenje raka, multiple skleroze, ALS-a i drugih teških bolesti jer su to obmane a nerijetko i neviđena pljačka. Istina je da komplementarna medicina ima svoje mjesto i svoje uspjehe ali ne može se takmičiti sa naučnom medicinom.
Specifičnog lijeka za rak nema. Najbolje sam rezultate postizao pomažući ljudima polisaharidima u koloidalnom obliku, fitosterolima i radikalnim čišćenjima organizma. No, imajmo na umu da je komplementarna medicina namijenjena olakšanju tegoba i kao pomoćna metoda zvanične medicine.
Koji su oblici prirodne medicine najdjelotvorniji
Nije stvar u tome koja medicina nego što nekome odgovara. Tu je problem kod nas, ljudi nemaju nikakve kriterijume. Kada netko poludi za ajurvedskom medicinom, onda je ona svemoćna i pomoću nje možete ljude pljačkati i uzimati im hiljade eura.
A onda odnekud dođe kakav Kinez ili Rus, proširi se fama i taj je svemoćan. Dakako, sve su to zablude. Unutar ajurvedske medicine imamo dvadesetak preparata koji su zanimljivi nama ovdje u Europi, ima ih nešto u kineskoj medicini, postoje još neke neortodoksne metode poput riodorakua, akupunkture, mokshe i slično ali sve to ima svoje domete, ništa nije svemoćno. Rekao bih: umijeće je u kombiniranju raznih znanja i njihovog prilagđavanja pojedincu.
Dobro zdravlje i dugovječnost
Nasuprot ukorijenjenom mišljenju, nije dovoljno voditi zdrav život da biste živjeli dugo. Potrebno se roditi s dugim telomerima, nekom vrstom bioloških satova ćelija čijim akraćivanjem kroz život starimo, ali možemo određenim režimima ishrane, apstinencijom od cigareta i alkohola i prirodnim antioksidansima pomoći tom procesu da bude sporiji.
Ne zaboravite da je od svih stogodišnjaka danas čak 50% njih postilo, a da su neki koji su doživjeli i 115 godina do zadnjeg dana pušili, da ne govorim o onima koji nisu nikada ni čuli za koncept zdrave ishrane a kamoli to primjenjivali.
Jedan od faktora je kretanje, drugi unos kalorija ispod normalnog nivoa, više svježeg voća i povrća pod životinjskih produkata, eventualno mediteranska dijeta a za neke grupe stanovnika vegetarijanstvo, redovna relaksacija i psihička stabilnost ili, bolje rečeno, prihvaćanje životnih problema bez pretjeranog dramatizovanja.
Zbog nastanka radikala u ćelijama, koji oštećuju njenu strukturu, ishrana je vrlo važna jer neke namirnice sadrže supstance koje usporavaju taj process a druge ga ubrzavaju.
Prilično je važno dobro procijeniti osobu, vidjeti šta je za nju prirodnije i prihvatljivije. Glupo je nekoga ko je izraziti mesožder tjerati na vegetarijanstvo jer on tada pati, muči se. Bolje je dodati mu u hranu antioksidanse i time kompenzovati ono loše. Ima osoba kod kojih mliječni proizvodi potenciraju loše procese a postoje i suptilni oblici alergija na pojedine namirnice. Sve je to u igri, a zadnju riječ imaju još uvijek - geni.
Bonus video:
