Od specijalnog izvještača „Vijesti”
Šangaj - Uz pomoć crnogorskog selektora Petra Porobića, nije bilo teško uhvatiti Milorada Čavića, jednog od najboljih plivača današnjice.
Legendarni rival Majkla Felpsa i čovjek za koga dobar dio ako ne i onaj veći, smatra da mu je napravljena najveća nepravda u istoriji sporta, ljubazno je pristao da više od pola sata odgovara na pitanja o svemu i svačemu, ponajprije o šansi da u Šangaju ugrozi Felpsa.
Prošlogodišnja operacija leđa, i sam je toga svjestan, ne ostavlja mu prevelike izglede. Vidjelo se to, uostalom, i po trci na 50 metara delfin, u kojoj je branio titulu, ali nije uspio da se plasira u finale, ostvarivši 12. vrijeme.
- Ipak sam pauzirao pet mjeseci, uz to sam izgubio jako puno eksplozivnosti sa startnog bloka - kaže Čavić.
• Poslije sjajne trke u Pekingu, koja je ostala upisana u istoriji svjetskog sporta, a ne samo plivanja, ponovo si u Kini. Šta očekuješ ovog puta?
- Do sada sam imao mnogo sreće u Kini. Šta očekujem? U svakom slučaju da ću uzeti medalju na 100 metara delfin. Ali, s obzirom na to da sam zbog operacije izgubio pet mjeseci u prošloj godini, iskreno govoreći nijesam u najboljoj formi i znam da ne mogu nešto pretjerano da očekujem u toj disciplini. Spreman sam za medalju, ali trenutno je nerealno da se borim za zlato.
• U Pekingu i Rimu imao si epske borbe sa Felpsom. Da li mu se iko može primaći u ovom trenutku?
- Na 100 metar delfin - teško. Drugo najbolje vrijeme ove godine je 51,5, tako da vjerujem da će za srebro trebati jedno 51,3 ili 51,4. Vjerujem da sam sposoban za to, jer sam prije četiri-pet mjeseci otplivao 52,1 i to nespreman i neobrijan, što za plivače mnogo znači, a naročito jer nijesam tempirao formu za taj miting. Šta da vam kažem, imam mnogo samopouzdanja i vjere u sebe da mogu da otplivam ispod 51,5, tako ne vidim zašto ne bih to mogao. Mislim, dakle, da je priča za srebrnu medalju potpuno realna. Neće to biti onaj isti okršaj kao što je bio u Pekingu, ali za sada ću se zadovoljiti bilo kojom medaljom.
• Izuzetno težak period je iza tebe, operacija te odvojila dugo od bazena?
- To je možda najcrnji period u mom životu. Volim vodu, ne zato što sam dobar plivač, ali bukvalno uživam u vodi, voda me čini srećnim. Jednostavno, u tih pet mjeseci nijesam plivao ili ušao u bazen četiri mjeseca. Činjenica da su mi doktori rekli da ne plivam, toliko me učinila jako tužnim, da sam neko vrijeme bio u depresiji.
Srce mi je htjelo da se vratim u vodu što prije, ali sam znao da mi je u interesu da mirujem što duže
Nijesam navikao da ne plivam i ne uživam u vodi, tako da je bilo prilično teško. Ali, sa druge strane znao sam da ću morati da se vratim u vodu i pripremim za Svjetsko prvenstvo, eventualno i za Olimpijske igre. Znao sam da, kao i u svakom filmu, vrijeme je uvijek faktor i da što prije se vratim u bazen, to ću se bolje pripremiti. S druge strane, kad je čovjek povrijeđen i oporavlja se od velike operacije kao što je operacija kičme, bilo je neophodno samo da odmorim i mirujem što više vremena da se prirodno oporavim. Srce mi je htjelo da se vratim u vodu što prije, ali sam znao da mi je u interesu da mirujem što duže. Pripremao sam se sedam mjeseci, dobro se osjećam, ali malo mi teško pada da razmišljam o tome šta bi bilo da sam se pripremao punih devet mjeseci.
Ono najvažnije, međutim, tek dolazi. Ostalo je još godinu do Londona, više nego dovoljno vremena za optimalne pripreme...
- Kako sam krenuo i kako se sada osjećam, prilično je lijepo znati da imam još tačno 12 mjeseci do Olimpijskih igara. Vjerujem da će to biti sasvim dovoljno vremena da se pripremim, da bude slična trka kao na prošlim Olimpijskim igrama u Pekingu, samo se nadam da ću bolje proći.
• Trka u Pekingu izazvala je i ogromne kontroverze, ti si, međutim, uvijek bio korektan u izjavama prema Felpsu. Kako gledaš na to sa vremenske distance od tri godine?
- Morate da razumijete jednu stvar – Felps kao Felps, on nije loš čovjek. On je sportista, radi isto što i ja i zbog toga moram da ga cijenim. Šta se desilo u Pekingu i Rimu bilo je van njegovih i mojih ruku. U Pekingu je bila tehnologija u pitanju, ali ono što mi je tada smetalo najviše jeste što je oficijelni mjerač vremena „Omega“ njegov zvanični sponzor i naravno da je, u situaciji kakva je tada bila, bio sukob interesa. Normalno da će oni da stanu na njegovu stranu šta god da se desi.
Nikada nijesam gajio neko loše osjećanje prema Felpsu, lično ga ne znam i ne mogu ništa loše da kažem o njemu, znam samo da je odličan plivač
U Rimu je bio problem u kostimima - ko šta nosi i kakva je tehnologija u pitanju. Mislim da će u Londonu biti prava trka, jer ćemo svi nositi iste kostime - one biciklističke šortseve i više se neće postavljati pitanje kakav je kome materijal i ko šta nosi. Nagradu će dobiti čist rad i tada će se tačno vidjeti ko je šta zaslužio.
Nikada nijesam gajio neko loše osjećanje prema Felpsu, lično ga ne znam i ne mogu ništa loše da kažem o njemu, znam samo da je odličan plivač. Ne govorim to da bih ispao korekatan čovjek, već je to činjenica. Priča se mnogo o dopingu, i ovih dana i ranije, postavlja se pitanje da li nešto koristi, ali nikada nećemo znati. Znaće samo on i bog. Na ovom SP su konačno uveli „krvne pasoše“ i to je veliki korak naprijed za plivački svijet, jer će se tačno vidjeti ko je šta koristio u posljednjih nekoliko mjeseci.
Čavić u razgovoru sa urednikom „Vijesti”
Peking ti je definitivno promijenio život, u Srbiji si postao idol nacije, ali i pored toga puno se pisalo o problemima...
- Što se problema tiče, našao sam sve što mi je potrebno da bih trenirao od sponzora, te drugih ljudi i institucija. To su Udruženje banaka Srbije, Ministarstvo sporta i omladine, grad Beograd, kao i gradonačelnik Dragan Đilas. Svi su mi izašli u susret i moram svima da se zahvalim na tome. Naravno, i Olimpijskom komitetu, obezbijedili su sve što mi je bilo potrebno. Ali, ono što mi je najviše smetalo ove godine je što smo konačno završili renoviranje bazena „25. maj“ u Beogradu, konačno smo imali novi bazen, ali ja nijesam imao sredstva da bih tamo ostao da treniram. Dogovorio sam se sa ministarkom sporta i predsjednikom Olimpijskog komiteta da nekako nađemo način da ova naša ekipa iz Italije pređe zajedno da trenira u Srbiji. Jako sam srećan zbog toga, naravno da problemi uvijek postoje, ali mislim da smo očistili najosnovnije i najveće probleme.
• Da li te uskoro možemo očekivati u Crnoj Gori?
- Bio sam prošle godine, dok je ove nerealno, jer moram odmah da se vratim treningu. Vjerujem da ću doći poslije Olimpijskih igara, jer imam mnogo prijatelja u Budvi. Lijepo mi je dolje, Crna Gora je veoma lijepa zemlja i žao mi je samo što neću naći vremena da dođem ove godine - zaključuje Milorad Čavić
„Raspadam” se u svakoj trci
- Uzor u plivanju bio mi je Aleksandar Popov, van plivanja je to Stiv Prifontejn, bivši atletičar. Njegova filozofija života i razmišljanja je nešto što me bukvalno natjeralo da razmišljam na novi način - da trka nije samo trka i kako je on rekao: „Ja kao sprinter znam da treba da guram sebe do kraja, dok mi ne nestane sva energija.
Jednostavno, on je trčao, razmišljao i vjerovao u to da bi trebalo dati 110 odsto od sebe. Kao što vidite, u svakoj mojoj trci na 100 metara „raspadam“ se na kraju, ali makar kad je završim izlazim kao čovjek, znajući da sam dao posljednju kap krvi.
Navijam preko TV-a
• Stižeš li da gledaš ostale sportiste?
- Koliko god mogu na televiziji, ali dokle se ne završi ovaj moj poslovni dio, ne mogu da se nađem na licu mjesta. U svakom slučaju, pratim i Srbiju i Crnu Goru i još mi je teško da shvatim da se Crna Gora odvojila.
Teško mi pada da razmišljam o tome koliko bismo zaista bili jaki da smo ostali zajedno. Ali, takav je život, kada gledamo stvari kakve jesu, da je Jugoslavija opstala bili bismo šampioni i osvojili bismo mnogo medalja u plivanju. Ali, život ide dalje, želim im puno sreće i pratiću ih preko TV-a.
Pero je genijalac
- Kad sam bio mali i kada je Pero Porobić dolazio u moj kraj u Južnu Kaliforniju, gdje sam odrastao, svaki put je svraćao do naše kuće na večeru. Družimo se otkad sam bio mali i super je stvar što mogu da ga vidim kako radi. On je veliki genijalac vaterpola i jako mi je drago svaki put kada Crna Gora nešto osvoji.
Bonus video:
