Ljudi mogu namjerno i nenamjerno lagati o tome što ih uzbuđuje. Može li nauka doskočiti tome i jesu li zaista u laži kratke noge?
Sedam od deset ljudi ne govori istinu kada ih pitaju o raznim aspektima njihove seksualnosti. Stvari nijesu jednostavne. Ali ljudsko seksualno reagovanje je složena i dinamična kombinacija kognitivnih, emocionalnih i fizioloških procesa. E sad, pitanje koliko će vaše lično, subjektivno iskustvo seksualne uzbuđenosti biti povezano s tzv. tvrdim fiziološkim mjerama vrlo je važno svim onim istraživačima kojima je bavljenje seksom životni poziv.
Govorimo, naravno, o kliničarima i akademskim seksolozima, koji su primijetili da vrlo često njihovi ispitanici tvrde da im je nešto seksi, ali to nije popraćeno adekvatnim erektilnim mjerama, ili obratno – da njihove ispitanice tvrde da im nešto nije seksi, ali mjere genitalne pobuđenosti govore suprotno.
Što se polova tiče, ta tvrdnja može ići i u drugom smjeru, ali najčešće nepodudarnosti između subjektivnih tvrdnji i fizioloških mjera idu upravo u navedenom smjeru.
Najčešće korištene mjere kod muškaraca su promjene u opsegu ili volumenu penisa - na primjer, pomoću cilindra montiranog preko penisa, a ispunjenog plinom - uslijed erekcije dolazi do istiskivanja određene količine plina iz cilindra, a volumen tog istisnutog plina uzima se kao objektivna mjera stepena uzbuđenosti, prenosi tportal.hr.
Objektivno definisanje seksualne pobuđenosti kod žena, tzv. vaginometrija, može se izvesti primjenom vaginalnog fotopletizmografa. Radi se o maloj akrilnoj sondi, veličine tampona, koja se koristi za vrijeme menstruacije i pomoću količine reflektiranog svjetla bilježi promjene u protoku krvi. Osim volumena krvi ta sonda mjeri i amplitudu vaginalnog pulsa, što se pokazalo boljom i preciznijom mjerom seksualne pobuđenosti.
Druga popularna metoda za mjerenje genitalnog odgovora kod žena je termografija, postupak kojim se pomoću senzora postavljenog na male usne mjere promjene u temperaturi (koja raste za vrijeme seksualnog uzbuđenja).
Bonus video:
