Crna Gora je prije nekoliko dana dekriminalizovala klevetu i uvredu, čime je stala u red najdemokratskijih država svijeta i lišila novinare brige da mogu biti osuđeni zbog svog rada, kako je to dosadašnji zakon predviđao, na novčanu kaznu do 14 hiljada eura!
Nadahnuti izvještaji o ovom događaju previdjeli su jednu sitnicu koja kvari idilu: novinari i dalje mogu biti osuđeni da plate onima čiji su duševni mir, navodno, narušili, mnogo više od 14 hiljada eura.
Jedan postupak
Krivična djela klevete i uvrede su, konačno, poslije mnogo rasprave, poslata na smetlište istorije. Ipak, i površna analiza dosadašnjih slučajeva suđenja medijima pokazuje da je samo mali broj ovakvih postupaka vođen po krivičnim prijavama, dok su se novinari pred sudom najčešće nalazili u ulozi onih koji bi trebalo da dokažu da nijesu svojim tekstovima nekome narušili ugled, i time se spasu od vrlo visokih obeštećenja.
"Dobro je što su dekriminalizovali ta dva krivična djela, jer to znači da se više nikome neće suditi u krivičnom sudu zbog ovih djela"
Advokat Veselin Radulović objašnjava za “Vijesti” da je za medije dobro što je kleveta “izbačena” iz Krivičnog zakonika jer se neće dešavati, kao do sada, da se protiv nekog medija ili novinara vode dva postupka istovremeno.
"Dobro je što su dekriminalizovali ta dva krivična djela, jer to znači da se više nikome neće suditi u krivičnom sudu zbog ovih djela. Takođe, postupci koji su u toku moraju biti obustavljeni jer postoji pravilo da se u krivičnom postupku primjenjuje zakon koji je blaži za učinioca, što je u ovom slučaju novi zakon, po kome ove radnje ne predstavljaju krivično djelo.
Ipak, to ne znači da će se samim tim stanje u praksi popraviti. Neće neko moći biti osuđen za krivično djelo, ali praksa naših sudova, koji u velikom dijelu ne poznaju evropske standarde, ostavljaju mjesta da se mediji kroz parnice finansijski iscrpljuju", kaže Radulović.
Stavovi iz Strazbura
On je dodao da je Vrhovni sud, čiji stavovi imaju obavezujuću snagu, nedavno uputio uputstvo sudovima da u praksi primjenjuju stavove Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
"Trend je bio do skoro da su političari prednjačili u tužbama"
"U ovom mišljenju Vrhovnog suda stoji da bi sudovi trebalo da 'po pravilu naknadu odmjeravaju u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava', što ostavlja, po mom mišljenju, sumnju da se sudovi i dalje neće obavezno držati tog stava.
Plašim se da će to 'po pravilu' da važi za obične građane, a da će slučajevi u kojima moćnici tuže medije i dalje biti izuzeci", istakao je Radulović.
Stavovi Vrhovnog suda su, smatra on, ostavili prostor da se nastavi sa starom praksom. A praksa je bila da se uvrijeđeni političari i poslovni ljudi obraćaju sudovima da ih zaštite od novinara koji su im, po njihovom mišljenju, narušavali ugled.
"Trend je bio do skoro da su političari prednjačili u tužbama, a čini mi se da je manje sada političara, sada su tužioci više bezbjednosno interesantna lica ili kontroverzni biznismeni. Glavna karakteristika postupaka, kad su tužioci bili političari, bila je brzina postupaka", dodao je on.
Presude bez vještačenja
U ovim postupcima tužilac, po pravilu, traži naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog objavljivanja neistinite informacije.
"Domaći sudovi su u nekim postupcima donosili presude, a da nijesu tražili vještačenje, u nekim slučajevima nijesu čak ni saslušali tužioca", ističe Radulović.
Radulović nije optimista u pogledu toga da će sudovi početi da primjenjuju međunarodne standarde
On je dodao da je sporno i to što su sudovi često tražili od novinara da dokazuju u postupku tačnost svojih navoda.
"Praksa Evropskog suda za ljudska prava je takva da štiti i uvredljiv govor ako je utemeljen na činjenicama. Novinar bi samo trebalo da dokaže da njegov cilj nije bio lični napad na nekoga, kao i to da je imao razloga da vjeruje da je to što piše istina, što bi bilo dovoljno da bude oslobođen optužbe.
Teško je istraživati teme o organizovanom kriminalu, a da ne pomenete kriminalce, policajce, sudije", ističe Radulović i dodaje da su presude suda u Strazburu sastavni dio međunarodnog prava, te da je Crna Gora, samim tim, s obzirom na to da je Ustavom propisala da međunarodno pravo ima primat nad domaćim, u obavezi da ih poštuje.
Radulović nije optimista u pogledu toga da će sudovi početi da primjenjuju međunarodne standarde u ovoj oblasti, a to potkrepljuje činjenicom da su neke sudije koje su donosile sporne presude poslate u više sudove, odakle su u prilici da mlađim sudijama ukidaju presude i tako ih disciplinuju.
Pritisak na nepodobne
Direktorica “Monitora” Milka Tadić-Mijović smatra da poslije dekriminalizacije klevete i uvrede crnogorskom pravosuđu slijedi duga i temeljna reforma kada je ova oblast u pitanju, kao i ozbiljna edukacija nosilaca pravosudnih funkcija.
"Vjerovatno će se desiti da ćemo u parnicama i dalje imati finansijski pritisak, kao što je do sada bio slučaj"
"Praksa suda u Strazburu je da kazne ne bi trebalo da budu veće od četiri do šest plata novinara, jer bi onda te kazne mogle da utiču na ekonomsku održivost medija. Mislim da je izricanje mnogostruko viših kazni u našim sudovima jedan od načina da se uguše mediji koji nijesu pod kontrolom vladajućih struktura, odnosno da se dodatno opterete visokim kaznama, uz sve ostale pritiske, kao što su pritisci na oglašivače", istakla je Tadić-Mijović.
Protiv novinara “Monitora” su, kako kaže, u posljednje vrijeme podnijete dvije krivične prijave. Novinar Petar Komnenić je u jednom postupku osuđen da plati novčanu kaznu od tri hiljade eura plus troškove postupka, koja, ukoliko Komnenić ne plati, može biti zamijenjena kaznom zatvora.
"Vjerovatno će se desiti da ćemo u parnicama i dalje imati finansijski pritisak, kao što je do sada bio slučaj", ističe Tadić-Mijović.
Ona smatra da je sporna i praksa domaćih sudova da se medijima sudi i zbog prenošenja navoda ili tvrdnji iz drugog medija, makar tužilac nije nikada tužio medij u kome je tvrdnja prvi put objavljena.
"To nas sve dovodi u apsurdnu situaciju da ne možemo da se bavimo svojim poslom, jer se može desiti da odete na neki događaj i da vam relevantna osoba da izjavu, vi to stavite u novine i tuže vas zbog toga", smatra Tadić-Mijović.
Novinari bi trebalo da provjeravaju ono što čuju
Ona objašnjava da bi novinari, kada iznose optužbe na nečiji račun, trebalo da kontaktiraju drugu stranu, ali je veliki problem što ta druga strana često nije raspoložena za odgovor.
"Novinar bi trebalo da provjerava ono što čuje i ne može pisati na osnovu tračeva. Ipak, novinar ima i pravo da štiti svoje anonimne izvore kojima vjeruje", dodaje Tadić-Mijović.
Mnogo govori i to da medije najčešće tuže pripadnici vladajućih političkih i ekonomskih struktura
Ona je rekla da se na nivou struke u Crnoj Gori trenutno razgovara o tome da se kodeks novinara iz 2004. godine, koji je, kako kaže, vrijeme pregazilo, inovira. Pomoglo bi, kaže ona, i da se u medije uvede kvalitetna samoregulacija.
"Ipak, smatram da postupci protiv novinara nijesu plod novinarskih grešaka i neprofesionalizma, koji ponekad postoji, već političkih pritisaka na nepodobne medije. Simptomatično je da imate procese i ogromne zahtjeve samo protiv triju medija, kao i to da se eksplozija ovakvih slučajeva desila poslije slučaja Đukanović - 'Vijesti', kada je tadašnji premijer tražio milion eura odštete.
Mnogo govori i to da medije najčešće tuže pripadnici vladajućih političkih i ekonomskih struktura, monopolski krugovi koji dominiraju ovom zemljom. Pripradnici te elite se nužno nađu u temama o korupciji, organizovanom kriminalu i mediji jednostavno moraju izvještavati o tome", dodala je Tadić-Mijović.
Na dan ukidanja krivičnih djela klevete protiv “Monitora” je, prema dostupnim podacima, u toku osam postupaka
Na dan ukidanja krivičnih djela klevete protiv “Monitora” je, prema dostupnim podacima, u toku osam postupaka, od čega je polovina krivična. Kad su “Vijesti” u pitanju, taj broj je najmanje 15, dok “Vijestima” nijesu bili dostupni podaci za dnevne novine “Dan”, koje su, takođe, često na meti tužilaca, privatnih ili državnih.
Dok oni koji tuže medije, bilo da traže krivični progon novinara ili da im se plati za “duševne bolove”, obično tvrde da ih mediji diskredituju u borbi za tiraž, novinari uglavnom govore o zatvorenosti institucija, nedemokratskoj praksi sudova i pritiscima na njihovu nezavisnost.
Kako su sagovornici “Vijesti” rekli, a slično pokazuju i statistike, nema naznaka da se nešto u vezi sa ovim pitanjem mijenja, uprkos promjenama na čelu Vlade i nešto drugačijoj retorici posljednjih mjeseci. Svi se, ipak, nadaju da će ujednačenija i ispravnija praksa sudova u narednom periodu uspjeti da pomiri “zaraćene strane”.
Slučaj Knežević
Apsurdno je, kaže Tadić-Mijović, da je “Monitor” još jednu tužbu dobio u trenutku kad se raspravljalo o dekriminalizaciji klevete.
"Knežević je neko ko veoma utiče na prilike u državi i javnost ima pravo da zna kako on posluje"
"Poznati biznismen Duško Knežević tužio nas je nedavno zbog tekstova koji su, kako kaže, ugrozili njegov ugled i nanijeli mu duševne bolove. Sudija u postupku nije dozvolila da Knežević odgovori na neka značajna pitanja o temi kojom su se bavili tekstovi.
Knežević tvrdi da je oklevetan, a sudija nije dozvolila da postavlja odbrana pitanja da li on posjeduje of šor kompanije, što smo mi tvrdili u tekstu. Mislim da se i u ovom postupku, kao i u dosadašnjim, radi o tome da sudije ne poznaju dovoljno posao medija .
Knežević je neko ko veoma utiče na prilike u državi i javnost ima pravo da zna kako on posluje", istakla je ona.
Koprivica čeka pravdu iz Strazbura
Jedan od šampiona povodom pitanja o sudskim postupcima zbog javno izgovorene riječi je, svakako, novinar “Monitora” Veseljko Koprivica. Veseljko se ne veseli previše zbog ukidanja krivičnog djela klevete, jer zna da se novinarima može i drugačije nauditi.
'Pobjeda' je devedesetih godina tražila od mene 15 miliona maraka odštete, dok su u to vrijeme novčane kazne za odgovarajuća krivična djela bile oko hiljadu maraka
"Mislim da svaka promjena koja se slaže sa Evropskim standardima znači, ali u ambijentu koji je nedemokratski, i sa ovakvim sudstvom to nije dovoljno. Ostaje opasnost od astronomskih iznosa koje vam sudovi na ime obeštećenja mogu izreći u parnicama.
'Pobjeda' je devedesetih godina tražila od mene 15 miliona maraka odštete, dok su u to vrijeme novčane kazne za odgovarajuća krivična djela bile oko hiljadu maraka. To pokazuje da su za mene ovi sporovi bili mnogo teži nego krivični. I danas odvajam polovinu od svake plate na ime obeštećenja", priča Koprivica.
On očekuje da uskoro Sud za ljudska prava u Strazburu riješi po jednoj njegovoj žalbi, što će, kako kaže, biti prva presuda po žalbama novinara ovom međunarodnom sudu. Koprivica, ipak, vjeruje da i u novinarskoj profesiji ima onih koji zaslužuju da budu kažnjeni.
To se, kako kaže, prije svega odonsi na povremeni govor mržnje u nekim medijima, ali se često ne poštuje ni prezumpcija nevinosti i neki drugi standardi koji bi morali biti poštovani.
Bonus video:
