Hrvatska muzička diva Tereza Kesovija, čuvena po raskošnom glasu i brojnim kompozicijama koje su decenijama jednako aktuelne, krajem septembra održaće svoj povratnički koncert u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Njen nastup planiran između 15. i 20. septembra, biće kako je najavila “simboličan i nekomercijalan”. Događaju za koji će Vlada izdvojiti 20.000 eura prisustvovaće predsjednici Hrvatske i Crne Gore.
U intervjuu za Vijesti Kesovija otkriva kakve je uspomene vežu za Crnu Goru, koga bi voljela da vidi na svom podgoričkom nastupu, šta će sadržati autobiografija koju piše i odgovara onima koji su je kritikovali zbog toga što, iako je ranije pričala da se to nikada neće desiti, nastupa u državama čija je vojska svojevremeno uništila i njen dom na Konavlima.
"Moj sin, kao sasvim mlad turistički vodić pokazivao je s ljubavlju svojim Francuzima ljepote Crne Gore i svaki put se vraćao s komadom njeguškog pršuta"
"Crna Gora je prvi susjed mojih Konavala odakle su mi korijeni, moja majka i moj otac tamo su rođeni, a godine djetinjstva provedenog po konavoskim docima pamtim kao najsretnije dane svoga života. Konavoske ženice nosile su svoje voće i povrće na placu u Novi češće nego u Cavtat ili u Grad.
Moj otac bi za Badnjak svirao gusle i pjevao junačke pjesme o malom Radojici svojim prelijepim glasom, a ja ga slušala s divljenjem upijajući svaku notu, svaki stih. Bezbrojni koncerti na krasnim ljetnim pozornicama i terasama u Herceg Novom, Tivtu, Budvi, Kotoru bili su i ostali nezaboravni.
S klapom Bokelji snimila sam prekrasne pjesme o tim gradovima, družili se, voljeli i poštovali. Braća Lazo i Duško Seferović su mi posebno bili dragi, jednako kao i danas. Silno ih želim vidjeti i popričati s njima o vremenima prošlim kad smo bili tako sretni.
Moj sin, kao sasvim mlad turistički vodić pokazivao je s ljubavlju svojim Francuzima ljepote Crne Gore i svaki put se vraćao s komadom njeguškog pršuta koji je za njega vazda čuvala legendarna tete Zorka....“evo sine pa odnesi svojoj majci” – govorila bi.
Pregršt divnih uspomena me veže uz Crnu Goru, ah! - priču počinje svojim najranijim sjećanjima.
Da li se sjećate vašeg posljednjeg koncerta u Crnoj Gori. Kakve utiske nosite ?
"Sjećam se, i te kako. Nakon niza dobrotvornih koncerata; za potresom razrušeni Kotor, za poplavljeno Cetinje u dva navrata – jednom u samom Cetinju, a drugi put u Geteborgu u Švedskoj; moj dragi prijatelj Mirko Bratičević, danas nažalost pokojni, živio je tamo i organizirao koncert na najvišem nivou za svoje Cetinje.
"Pred sam koncert netko mi je ispričao kako je požar uništio zgradu Narodnog pozorišta"
Koncert u Podgorici dogodio se je nekoliko mjeseci prije nego će započeti nesretni rat. Moj prijatelj i kolega Arsen Dedić upravo se vraćao s koncerta u Podgorici i na prolazu kroz Konavle na moj poziv navratio u moju kuću u Čilipima. Želeći produljiti čaroliju uspomena kroz fotografije i priču, zadržala sam ga na večeri i spavanju.
Mislim da nikada do tada nisam tako divno i tako iskreno s nekim pričala. Rekao mi je da me očekuju u Podgorici i da jednostavno moram tamo otići i održati koncert. Poslušala sam ga i nedugo nakon našeg susreta došla u Podgoricu.
Pred sam koncert netko mi je ispričao kako je požar uništio zgradu Narodnog pozorišta. Negdje na pola koncerta sasvim spontano sam rekla “neka moj današnji honorar bude namijenjen kamenu ugrađenom u temelje novoga pozorišta“.
Danas sam sretna i ponosna na tu malu, ali tako znakovitu gestu prijateljstva i dobre volje. U tom novom pozorištu će se održati moj prvi koncert nakon dugih dvadeset godina.
Koga biste od crnogorskih javnih (ili anonimnih) ličnosti voljeli da vidite na vašem nastupu u CNP-u?
"Voljela bih, silno bih voljeli vidjeti gospodina Jevrema Brkovića kojemu nikada neću zaboraviti divne stihove pjesme „Terezi Kesoviji za album“ koja se nalazi u mojoj knjizi „Libertas“ uz crtež razapetog Krista, mog dragog prijatelja gospodina Dimitrija Popovića. Prava bi radost za mene bila opet sresti braću Seferović iz Novoga.
Ranije ste izjavljivali da vas je i Svetozar Marović pozivao da nastupite u Crnoj Gori. Ovaj put ste se odazvali pozivu ministra kulture Crne Gore Branislava Mićunovića. Da li to znači da sa njim imate bolji odnos i kako je uspio da vas nagovori da konačno dođete i u našu zemlju?
"Gospodinu Sveti Maroviću svim srcem zahvaljujem na upornosti da me dovede u Crnu Goru, ali bilo je to prije više od tri godine, a tada još nisam bila spremna doći. S ministrom kulture gospodinom Mićunovićem imam sjajan kontakt, uostalom sreli smo se u Dubrovniku prije dva mjeseca kojom prilikom smo razgovarali o koncertu za kojega je odmah rekao da mora biti poseban i na vrlo visokom nivou.
Počašćena sam njegovom pažnjom kao i pažnjom njegove najbliže suradnice, drage Danice Nikolić.
Opširnije u sjutrašnjem izdanju
Bonus video:
