Život i djelo Jelene Savojske (1873-1952) i dalje su nepresušna inspiracija i svojevrsni kult na Apeninima, gdje je supruga posljednjeg italijanskog suverena kralja Vitorija Emanuela dobročinstvom i humanitarnim radom ostavila dubok trag.
Potvrda tome je i novi poduhvat poznate rimske spisateljice Delfine Dući koja je započela drugo djelo posvećeno legendarnoj Ređini Eleni, šestoj ćerki kralja Nikole i kraljice Milene Petrović.
Dući je 1998. objavila roman o Jeleni Savojskoj, preveden kod nas kao “Život pun ljubavi”, a sada priprema scenario za film o ovoj, kako je s neskrivenom ljubavlju zove - izvanrednoj ženi, koja ima posebno mjesto i u Delfininom društvenom aktivizmu u Rimu.
“Oživljavam ideju o pokretu žena - ‘Žene, ne samo suknje’ (Donne, non solo goinne), sa jasnom namjerom da predstavim istine o jakim ženama koje su se za svog života mučile i borile. Pokret ima za cilj da promoviše potragu za ponovnim lansiranjem identiteta samosvjesnih žena, a Jelena Savojska je među najreprezentativnijim primjerima, ima najveću ulogu, kao prava ikona vrijednosti žene, zato joj i posvećujem filmski scenario”, priča za “Vijesti” Dući.
U kontakt sa ovom poznatom i nagrađivanom književnicom, “Vijesti” su stupile uz pomoć Danijele Đurđević, predsjednice Udruženja Italija - Crna Gora “Ređina Elena” iz Peruđe, gdje odavno živi i radi.
Za dugogodišnju prijateljicu Delfinu, Danijela kaže da joj je bila draga “od prvog momenta”, da je dinamična i puna pozitivne energije.
“Otkrila sam da je izuzetno vezana za Crnu Goru i veliki poznavalac naše istorije, naročito kada govori o kraljici Jeleni Savojskoj, kojoj je posvetila književno djelo, kroz čiji je proces stvaranja istraživala i upoznala našu tradiciju, boraveći duži period u Crnoj Gori pred kraj prošlog vijeka. Naše prijateljstvo je vremenom bilo sve veće, pratila sam je kroz sve njene inicijative, uključujući i ovu posljednju”, ukazuje Đurđević.
U januaru prošle godine Delfina Dući je na konferenciji posvećenoj Ređini Eleni u zamku Malteških vitezova u Mađoneu kod Peruđe predstavila detalje iz života posljednje italijanske kraljice sa kojima tamošnja javnost nije bila mnogo upoznata.
Na tom međunarodnom skupu u organizaciji Udruženja Crnogoraca u Italiji, Dući je kazala da je bila veoma radoznala da upozna život kraljice - jer su joj kao djevojčici baba i majka pričale o njoj “kao da je svetica, gotovo kao dobra vila iz bajke”.
“Pričale su mi čak da su je srele lično, u Asiziju kod Peruđe u zamku Kostanca, na prelijepim brdima Umbrije, odakle potičem, prilikom vjenčanja njene kćeri Đovane sa princom Borisom od Bugarske. Majka i tetka su tamo išle čak biciklom da vide tu ceremoniju sa koje su donijele priče da je Musolini‘mali kao čep’, da je kralj Vitorio Emanuele III ‘kao otirač’, ali, bile su oduševljene kraljicom Jelenom, djevojkom visokom i građenom kao statua. Smijale su se i upoređivale njihove ‘visine’ i onda su se pitale gdje se nalazi ta Jelenina Crna Gora”, kaže Delfina.
Kraljica Jelena je u njenom djetinjstvu bila protagonista svih priča pred spavanje - “kako bi me ubijedili da idem u krevet”, pa ju je zavoljela još od najranijih dana.
Zato i ne čudi da je svoju prvu knjigu 1998. napisala upravo o njoj - “Elena Savoia, una vita d’amore”, za koju je dobila nagradu “Autor godine”.
Informacije i svjedočenja o Jeleni u Italiji je prikupljala od kraljičinog nećaka princa Enrika od Asie, sina princeze Mafalde.
“Princ me je primio u vili ‘Polisena’, a naši razgovori bili su uvijek neformalni, duhoviti, čak me je odveo u kupatilo da vidim fotografije njegove babe Jelene, toliko brojne da zauzimaju prostor na svim zidovima. Bila je zaista lijepa na slikama: vitka, smeđa, maslinasta boja kože, crna kosa, crne oči, veoma sladak osmijeh. Nosila je broj cipela 41! Naišla sam i na njen živahan portret, veselog lika. Karakterisao ju je iznenadni smijeh sa njenom kćerkom Mafaldom, jedan pogled bio joj je dovoljan da ‘pukne’ u smijeh. Bila je nesumnjivo jaka i dobra, osjetljiva žena, ljudska i otvorena za čovječanstvo, inteligentna i obrazovana”, ukazuje sagovornica “Vijesti”.
Dodaje da nikako nije mogla izbjeći posjetu Jeleninoj rodnoj zemlji, koju je do tada “samo zamišljala”, a boravak u Crnoj Gori u cilju prikupljanja podataka za debitantski roman “Život pun ljubavi”, kaže, bio je zabavan i zanimljiv.
“Planine su mi izgledale veličanstvene, magične, a Cetinje kao da je uronjeno u atmosferu prošlog vremena. U hotelu ‘Grand’ iako ne pijem, poslije mnogo insistiranja prijatelja, ohrabrena njihovim aplauzom, popila sam gutljaj čuvene domaće lozovače, i u glavnoj ulici sa divljenjem posmatrala prelijepe mlade Cetinjanke... Posjetila sam mnoga druga mjesta, bila i u manastiru Ostrog. Danas, dvadeset godina kasnije, spremam se da ponovo putujem iz Rima u Crnu Goru, a ovog puta ponijeću scenario za film o toj izvanrednoj ženi, Jeleni od Crne Gore, i neka mi Bog izađe u susret”, zaključila je Dući.Zadivile su me slike Muharema Muratovića
Povlačeći paralelu između kraljičinog i svog socijalnog angažmana, Dući je rekla da je Ređina Elena u svoje vrijeme veoma uticala na emancipaciju žena - 1908. podržala je prvi Italijanski ženski kongres u Kampidolju, a 1914. bila je delegat prvog međunarodnog feminističkog kongresa u Rimu, gdje je za žene traženo pravo glasa.
“Pokret Žene, ne suknje, posmatra socijalnu emancipaciju žena iz perspektive novih načina života i komunikacije u ovom nemirnom društvenom tkivu. Upravo sam otkrila slike poznatog crnogorskog umjentika Muharema Muratovića u kojima žena ima centralno mjesto, zadivili su me ti radovi i posvetiću im esej -manifest Žene, ne suknje na njegovoj septembarskoj izložbi u Rimu u čuvenoj Via Marguta, gdje izlažu samo najpoznatiji svjetski slikari”, dodala je Delfina Dući.Život se ne mijenja, ako ga ne promijenim
Tematskom opredjeljenju da esejima, istorijskim i literarnim tekstovima slavi snagu žene, Dući je nedavno udarila pečat i romanom “Pobijediti život” koji priča o drugoj životnoj prilici, snazi i hrabrosti žene da se odrekne ružne sudbine, sa motom - “Život se ne mijenja, osim ako ga ja ne promijenim”, a za koji je italijanska kritika pored ostalog napisala da se čita u jednom dahu, da je zanimljiva, na momente ironična, a u globalu “veoma simpatična priča”.
Bonus video:
