Kada se neko drzne da mijenja nešto što je vjekovima prije njega poštovano i slijeđeno, onda je taj neko imao veoma dobar razlog.
Čovjek rođen u vremenu političkih previranja, ratova svjetskih dimenzija, logora, atomskih istraživanja, sigurno je duboko bio potrešen poretkom i vjerovatno je osjećao da nešto o njemu treba reći, ali i promijeniti ga.
U Crnogorskom narodnom pozorištu u subotu veče je odigrana predstava Johena Cerner-Erba “BB noć”, koju je ovaj reditelj zamislio kao omaž najvećem umjetniku angažovanog teatra Bertoldu Brehtu.
Njegova nemilosrdna poruga uperena na moderno društvo, njegov sarkastičan stil, javljaju se s toplim saosjećanjem sa siromašnima i slabima.
Brehtov atak na zdrav razum
Breht je rođen 1898. godine u Augsburgu. Iako je rođen u građanskoj porodici, po svojim uvjerenjima pripadao je revolucionarnoj Njemačkoj, onoj Njemačkoj koja je dala Marksa, Engelsa, Rozu Luksemburg...
Pjesnik i pisac ljevičarskog ustrojstva, autor kojeg je podsticalo nadahnuće nađeno u društenim temama revolucionarne Njemačke, većinu života će provesti u egzilu. Hitlerova Njemačka je protjerala Brehta, koji je od 1933. do 1948. boravio u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, a zatim SAD-u.
U Berlin se vratio 1948. gdje osniva “Berliner ansambl” koji izvodi njegovu najpoznatiju dramu “Majka Hrabrost”, sa Helenom Vajgl u glavnoj ulozi, njegovom dugogodišnjom životnom saputnicom.
Ovo će pozorište postati slavno po izrazito jasnoj koncepciji i disciplini.
Svoj protest protiv nepravde savremenog društva počeće iz anarhističkih pobuda, a kasnije će prihvatiti marksistički svjetonazor, kojim je protkana njegova cjelokupna društvena satira.
Njegova nemilosrdna poruga uperena na moderno društvo, njegov sarkastičan stil, javljaju se s toplim saosjećanjem sa siromašnima i slabima.
Breht u svom cjelokupnom djelu i načinu izržavanja varira groteskno i sentimentalno, impresionizam i naturalizam, egzotične bajke, paradokse i i lirske momente.
Kroz pjesme i drame
Osnovne ideje Brehtovog prepoznatljivog stila, bilo u pjesmama ili dramama, kreću se u znaku socijalizma, pacifizma i internacionalizma.
Prema Harvudu, moglo bi se reći da je Breht jedan od rijetkih koji je shvatio da kada se glumac pojavi pred publiku, ona od njega ne želi isključivo konflikte i tenzije. Simboli, apstraktan dekor, upotreba svjetla, vizuelno slikovito predstavljanje predstavljalo je revoluciju pozorišnog stila.
Međutim, savremeno pozorište imalo je u vidu neke druge revolucije.Ono je kanilo da bude političko, didaktičko i polemičko.
Pozorišna zadovoljstva se ne mogu mjeriti osmjesima, već je postalo nužno da drama gledaoca uznemiri i podstakne na razmišljanja.
Najgromkiji i najdarovitiji glas političkog pozorišta svakako pripada Brehtu.
Ako se bolje pogleda, drama koja je vjekovima u centar stavljala jednog “heroja”, nametnula mu sudbinu zbog koje strada i svima nam ga je žao, i trebala je biti smaknuta. Bar na neko vrijeme.
Brehtova nova teorija bila je atak na “zdrav razum”, poziv na osvješćenje. Može se zaključiti da je sve ovo potaknuto onim što će proizvesti i što je proizvela hipnotička fašistička politika.
Brehtova pozorišna teorija danas je u svijetu poznata i izučavana, ali veoma često pogrešno shvatana, nepromišljeno ponavljana, i primjenjivana na neke umjetničke pojmove koji s Brehtom nemaju nikakve veze.
Brehtova noć bez smisla
Nešto slično se desilo i sa predstavom “BB noć”, u režiji Johena Cerner-Erba, premijerno izvedenoj 30. aprila u Crnogorskom narodnom pozorištu, koja je trebalo da bude svojevrsni omaž Brehtu.
Koncept predstave podrazumijeva reviju tekstova i songova iz Brehtovih komada, upakovanih bez nekog posebnog smisla, ili se makar taj smisao ne očitava baš najbolje.
Segmenti predstave izvođeni su na nekoliko lokacija u CNP-u, a tu su se mogli vidjeti i video zapisi samih Brehtovih predstava, jedan Hitlerov govor, jedna “oživljena” fotografija, te dramski dio izveden na Sceni Studio.
Najgromkiji i najdarovitiji glas političkog pozorišta svakako pripada Brehtu.
Valja istaći glumački ansambl predstave, u okviru kojeg se izdvajaju nevjerovatne pjevačke dionice glumice Ane Vujošević.
Ostatak ansambla nesumnjivo potvrđuje da crnogorska glumačka scena zaista ima kvalitetne umjetnike.
U predstavi su igrali Viktor Gatolin, Stevan Radusinović, Zoran Vujović, Simo Trebješanin, Gojko Burzanović, Nikola Perišić, Julija Milačić, Žaklina Oštir, Bojana Knežević, Smiljana Martinović, Branimir Popović i Želimir Šošo. Asistent reditelja je bio Dejan Ivanić, saradnik reditelja Lidija Dedović, dramaturg Štefan Kaim, muzički urednik Vjera Nikolić, izvršni producent je Andrijana Maliković.
Zanimljivi kostimi, dosljedni Brehtovoj poetici, i odlično osmišljena scenografija, djelo su Ivane Pejović.
Uz pjevanje pojedinih glumaca, kostimi i scenografija se mogu izdvojiti kao najvrijedniji segmenti ovog čudnog “čitanja” Brehta.
Bonus video:
