Prvi put od kada je počeo da igra u seniorskoj konkurenciji, Miloš Ćulafić je sezonu završio bez trofeja. Bivši korektor Budućnosti (tri uzastopne titule od 2006. do 2008, te dva Kupa 2007. i 2008) i Budvanske rivijere (titule 2009. i 2010, te Kup 2010), jedini crnogorski igrač koji je osvajao pehare sa dva različita kluba, proteklu sezonu proveo je u Južnoj Koreji, u ekipi Kepko 45.
"Rezultatski se nismo baš proslavili, bili smo peti od sedam ekipa", kaže Ćulafić na početku razgovora za „Vijesti“, dodajući da je neobičnu odluku o odlasku u Južnu Koreju prošlog ljeta donio zbog finansijske ponude koju nisu mogli da odbiju ni on, ni Budvanska rivijera, sa kojom je imao još godinu ugovora.
Bez obzira na to, najbolji odbojkaš Crne Gore u 2009. godini, te najefikasniji igrač prvog dijela Lige šampiona u sezoni 2009/2010, kaže da je zadovoljan prvom sezonom u inostranstvu.
"Bio sam treći poenter lige, drugi server, a odigrao sam 30 utakmica. Mogao sam i bolje, ali s obzirom na to da mi je to prva sezona u inostranstvu, a pogotovo u dalekoj Koreji, gdje je sve drugačije nego u Evropi, zadovoljan sam. Svi klubovi su koncentrisani oko Seula, na 20 minuta do pola sata od grada", nastavlja priču Ćulafić, čiji je klub iz Anjanga, ali je mečeve igrao u Suvonu.
Zvijezda prelaznog roka u ljeto 2008. godine, kada se iz Budućnosti preselio u Budvansku rivijeru, ističe da mu je boravak u Južnoj Koreji bio višestruko koristan, ali i veoma naporan.
"Bilo je dosta naporno, ali i veoma poučno, pa sam stekao neka nova iskustva. Oni su baš disciplinovani, treniraju puno. Njihov način treniranja je za mene bio novost. Na početku mi je predstavljalo problem to što je bila kratka pauza između jutarnjeg i popodnevnog treninga, svega dva sata. Kod njih je to uobičajeno, a ja sam navikao da poslije prvog treninga malo odmorim i odspavam do popodnevnog. U početku nikako nisam mogao da se naviknem, ali kasnije je sve došlo na svoje. Na treninzima se dosta radilo na odbrani, što nisam navikao, to se forsiralo. Uostalom, to je stil igre u svim azijskim zemljama".
• Da li je i koliko jezik bio barijera?
"Na treninzima sam uvijek imao prevodioca za engleski jezik, pomagao mi je u komunikaciji sa igračima. Međutim, tamo slabo govore engleski, a moji saigrači su znali svega po nekoliko riječi, tako da nismo mogli previše da komuniciramo. Dešavalo se da 'lupim' neku riječ na korejskom, ili da nekoga od njih naučim neku našu riječ, pa smo se tako šalili. Inače, zvali su me na razne načine - Cule, Ćule, Miloš, čak i Mailsu, što je bilo najlakše mom treneru, jer je to inače jedno korejsko ime".
• Kako si provodio slobodno vrijeme?
"Uglavnom odmarajući, pošto mi je sve to bilo dosta naporno. Imao sam, naravno, i vremena da prošetam, istina ne tokom trajanja lige, ali prije početka lige obišao sam Seul, posjećivao neke tržne centre".
• Da li si imao problema sa ishranom, s obzirom na to da se njihova kuhinja puno razlikuje od naše?
"Znao sam da odem do jednog bugarskog restorana kada sam bio slobodan, a inače su mi izlazili u susret i spremali malo drugačiju hranu od uobičajene. Međutim, bilo je tamo hrane koja se meni dopala, poput nekog roštilja koji sam baš volio da jedem, i neko kuvano meso koje su zvali šabu, šabu. Nisam volio njihove morske plodove. Mogao sam, dakle, da se hranim normalno, ali sam se zaista uželio domaće hrane, ćevapa i bureka posebno. Od kada sam se vratio, živio sam na burecima čitav mjesec", uz osmijeh dodaje Ćulafić.
• Da možeš da se vratiš, da li bi ponovo izabrao to iskustvo?
"Bilo je naporno, ali lijepo iskustvo. Puno sam toga naučio, jer se, ipak, radi o drugačijoj kulturi. Imao sam i dosta kvalitetnih utakmica, i ne bih to mijenjao. Drago mi je da sam proveo to vrijeme tamo. Brzo je i sve to prošlo".
• Ugovor sa Kepkom je istekao. Da li se vraćaš u Južnu Koreju ili ćeš potražiti klub u Evropi?
"Moje želje su da nađem kvalitetan klub u Evropi, da igram kvalitetnu ligu. Ne mora sad to da bude Italija, već neki dobar klub, sa dobrim ljudima, dobrom organizacijom, gdje će sve funkcionisati kako treba. Za sada sam slobodan igrač, sve opcije su otvorene. Imam nekih kontakata, ali još nema ništa konkretno".
Uželio sam se reprezentacije
Ćulafić je po povratku iz Južne Koreje imao mjesec odmora, koji mu je, kako kaže, bio potreban, ali ističe da su pripreme reprezentacije u Baru došle u pravo vrijeme.
"Uželio sam se treninga, posebno naših ljudi, mojih saigrača iz reprezentacije ili bivših klubova. Uželio sam se i druženja nakon treninga, što nisam imao puno prilike da radim u Koreji. Zadovoljan sam i radom na treninzima, izborom selektora, jer poznajem Joksimovića koji me trenirao u juniorima kada sam došao u Budućnost. Mislim da je on sjajan trener, veoma predan poslu. Jednostavno, zadovoljan sam reprezentacijom, treninzima, ljudima koji su tu. Olakšavajuća okolnost je što su pripreme u Baru, pa mogu da skoknem i do kuće u pauzi, tako da mi sve ovo prija", kaže Ćulafić.
Budvanska rivijera i Budućnost
Iako daleko od kuće, u Južnoj Koreji je pratio zbivanja u domaćoj ligi, te nastupe svojih bivših klubova, Budvanske rivijere i Budućnosti.
"Pratio sam Budvansku rivijeru u Ligi šampiona kad god sam mogao, a zbog vremenske razlike sam navijao sat i budio se ujutro, kad nisam imao trening, da ih gledam. Prijatno sam iznenađen njihovim igrama u Ligi šamiona, svaka im čast na plasmanu u drugu rundu. Šteta što nisu uspjeli i Noliko da savladaju. Ali, ostvarili su stvarno veliki uspjeh. Nažalost, nema više onog rivaliteta između Budvanske rivijere i Budućnosti, u kojoj su sve mladi igrači, dok su Budvani zadržali kvalitet, imali i sigurno veći budžet. Svaka čast momcima iz Budućnosti na radu i trudu, ali objektivno nisu mogli da pariraju Budvanima. Žao mi je što Budućnost nije na nekadašnjem nivou, jer sam u tom klubu proveo lijepo vrijeme", zaključio je Ćulafić, koji je, inače, ponikao u Luci Bar, a pravu šansu u Budućnosti dobio u novembru 2006. godine, kada se povrijedio tadašnji prvi korektor Kemal Šećeragić.
Bonus video:
