Kada je 3. decembra 2006. godine, posljednjeg dana Svjetskog prvenstva u Japanu, na posljednjem takmičenju u dresu zajedničke države, odlučio da stavi tačku na reprezentativnu karijeru, ostala je velika praznina u srpskoj ili posebno crnogorskoj reprezentaciji, budući da su se obje države nadale da će jedan od najboljih odbojkaša svih vremena na ovim prostorima nositi njihov dres.
Goran Vujević je, međutim, odlučio da se posveti klupskoj karijeri. Sa punih 38 godina, naime, popularni Kvisko je prije dvije nedjelje u Latini završio 14. sezonu u odbojkaškoj Seriji A...
"Kad sam se oprostio od reprezentacije, rekao sam zbogom i selekciji Crne Gore i Srbije. Ja sam igrač u određenim godinama, i nije u redu da zauzimam mjesto nekim mladim talentima. Crna Gora je krenula od nule, i tek treba da nađe svoje mjesto u evropskoj odbojci, kasnije vjerovatno i svjetskoj. S obzirom na to da je mala zemlja, sigurno je da ima mali broj igrača koji mogu da postanu velike svjetske zvijezde, ali mislim da prvo treba popraviti crnogorsku ligu. Jer, liga koja ima jedan jak klub, mislim da ne može da doprinese rezultatu reprezentacije. Treba imati strpljenja za neke veće domete, a u budućnosti treba raditi na tome da se otvori što više škola odbojke u raznim centrima Crne Gore", kaže na početku razgovora za „Vijesti“ Vujević, najbolji crnogorski odbojkaš svih vremena.
Kako kaže, nije se pokajao zbog svoje odluke da završi sa reprezentativnom karijerom, iako je, recimo, sa Srbijom, da je prihvatio da igra za „orlove“, mogao i dalje da osvaja medalje.
"Mislim da sam u pravom trenutku donio tu odluku. Reprezentacija Srbije je nakon toga nastavila da niže uspjehe, posebno nakon mog odlaska, i jako me raduje što su ti momci nastavili da osvajaju medalje na velikim takmičenjima. To je veliki plus za odbojku na ovim prostorima, jer je teško prići fudbalu, a ako nakon jedne godine nema rezultata onda vas svi zaborave. Mislim da je Nikola Grbić sljedeći koji će da napusti reprezentaciju Srbije, i treba vidjeti da li će tu biti promjena na planu rezultata. Momci u reprezentaciji Srbije su pokazali da mogu, osvojili su bronzu na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu i imaju dosta samopouzdanja. Sve je na njima", nastavlja priču Vujević, koji trenutno odmara sa porodicom u Peruđi.
Oproštaj od reprezentacije mu je, kako priznaje, produžio klupsku karijeru.
"Protekle četiri godine mi je prijao taj odmor tokom ljeta, nakon 15 godina reprezentativne karijere. Iako sam fizički mogao da nastavim, procijenio sam da je bolje stati, nego da ugrozim nastavak karijere", ističe Vujević.
Rođeni Cetinjanin, koji je prve odbojkaške korake napravio u Budvi i tadašnjoj Avali (današnjoj Budvanskoj rivijeri), odakle je i otišao u Partizan, nakon toga u inostranstvo, sa Latinom je ove sezone izborio opstanak u italijanskoj A1 ligi, na 12. mjestu, sa samo bodom više od pretposljednje Kastelane koja se preselila u niži rang.
"Mislili smo da ćemo na kraju, možda, biti malo bliži plej-ofu, ambicije su bile nešto drugačije. Međutim, kraj prvog dijela sezone nijesmo odigrali dobro, pa smo se našli u nezavidnoj situaciji da se borimo za opstanak, sa još dosta timova. Na kraju smo izborili opstanak, što je vremenom i postao cilj. Spasili smo se za bod, ispred Kastelane koja je odlično odigrala drugi dio sezone (10 pobjeda i tri poraza), ali to je bila slika čitave sezone. U drugom dijelu sezone smo imali bolje rezultate od Pjaćence i Rome, koje su jače ekipe od nas, tako da na kraju možemo da budemo zadovoljni".
Vujević je bio nezamjenljiv starter u Latini, garancija na prijemu servisa, ali i treći poenter ekipe sa 269 poena, iza prvog poentera regularnog dijela sezone Saše Starovića (492) i još jednog reprezentativca Srbije, Nikole Kovačevića (339). Kvisko je preskočio samo jedan meč u 26 kola...
"Zadovoljan sam, fizički sam se dobro osjećao. Skoro nisam imao problema sa povredama. Mislim da sam uspio da održim visok nivo igre, da se ne povređujem često, a tome su doprinijele i ljetnje pauze koje koristim maksimalno da se odmorim i napunim baterije za sljedeću sezonu. Povrede me mimoilaze, da kucnem u drvo, tako da guram i dalje".
• Ugovor sa Latinom je istekao. Kakvi su dalji planovi?
"Iz Latine su nagovijestili da bi htjeli da produže ugovor, ali mislim da je još rano, jer prelazni rok počinje mjesec nakon završetka plej-ofa. Mislim da je ljudima iz Latine prvi cilj da zadrže Starovića, a onda da završavaju sa ostalim igračima".
• Šta bi ti najviše volio, da ostaneš u Italiji ili da promijeniš zemlju?
"U principu gledam da budem što bliže kuće u Peruđi, zbog porodice, djece, ali vidjećemo. U ovom dijelu Italije nema puno klubova, ima nekoliko iz Druge lige. Da li bih prihvatio da igram u Drugoj ligi, zavisilo bi od konkretne ponude. U Drugoj ligi ima jedna ekipa iz Peruđe, koja igra plej-aut, tu je i San Đustino u prvoj ligi, kome je, međutim, prioritet da pravi mladu ekipu, a tamo je i Miloš Nikić, pa ću teško imati priliku da me pozovu. Ali, u principu sam zadovoljan što je Latina izrazila želju da me zadrži, jer to pokazuje da sam imao dobru sezonu i da su u klubu zadovoljni mojim igrama. A nije lako igrati na visokom nivou u mojim godinama. U svakom slučaju, prioritet je da pokušam da ostanem u Italiji. S obzirom na proteklu sezonu, mislim da ne bi trebalo da bude problema da to i ostvarim. Ali, iznenađenja su uvijek moguća, a izvan Italije mogu uvijek naći klub, to nije problem. Ipak, pretpostavljam da ću 90 odsto još minimum jednu sezonu igrati u Italiji", kaže Vujević.
Govoreći nedavno za „Vijesti“, Saša Starović je kazao da mu je Vujević bio od velike pomoći u Latini, u debitantskoj sezoni u A1 ligi, u svakom pogledu. I Kvisko je pun hvale za bivšeg korektora Budućnosti.
"Saša je imao jako dobru sezonu, bio je prvi poenter regularnog dijela prvenstva, i najviše njegovom zaslugom smo ostali u ligi. U njemu smo imali sigurnost tokom čitavog prvenstva. On je veliki potencijal, a mislim da može još puno da napreduje, s obzirom da je jako mlad. Ova sezona ga je dosta očvrsnula, jer smo se do kraja sezone borili za opstanak. Priznao mi je da nije očekivao da će prvenstvo biti tako tvrdo, gdje je svaka utakmica „na nož“, a svako je svakog mogao da dobije. Sezona je veliki plus za njega, zadovoljan je i on. Osim Latine žele ga i mnoge druge ekipe, i sada je na draftu jedan od prvih, ako ne i prvi igrač", dodao je Vujević.
Budvanska rivijera je prijatno iznenadila
• Kako komentarišeš plasman u drugu fazu Lige šampiona Budvanske rivijere (među 13 najboljih ekipa), kluba u kojem si ponikao?
"Plasman Budvanske rivijere predstavlja prijatno iznenađenje. Plasirali su se u drugu fazu kao najbolja trećeplasirana ekipa, imali su i malo sreće, jer su u grupi bili sa grčkim Olimpijakosom, koji ima dosta problema. To je, u svakom slučaju, veliki uspjeh, možda su mogli malo bolje da odigraju protiv Nolika u osmini finala, pa da se nađu u četvrtfinalu. Problem je što su oni jedini pravi klub u ovom trenutku u Crnoj Gori, što je premalo za neku ozbiljnu priču što se tiče reprezentacije", kaže Vujević.
Vušurović zna kako
Goran Vujević ističe da se o zbivanjima u crnogorskoj odbojci redovno informiše od nekadašnjeg dugogodišnjeg saigrača iz reprezentacije Igora Vušurovića, takođe zlatnog olimpijca iz Sidneja 2000. godine, danas izvršnog direktora Odbojkaškog saveza Crne Gore.
"Redovno se čujemo, dosta me obavještava o svemu što se tamo događa, šta se radi u Savezu. Sve to ide sasvim korektno, ali teško je raditi na tako malom prostoru. Igor ima i znanja i puno iskustva, dugo je bio reprezentativac, pa zna šta je potrebno uraditi. Znam da često obilazi centre po Crnoj Gori, gleda šta može u manjim sredinama da se uradi da bi se proširila odbojkaška baza. To je neki plan, a koliko će se ostvariti, to tek treba da se vidi. Sad će biti dosta posla oko mlađih selekcija, i mislim da bi na to trebalo staviti veći prioritet, kako bi se na planu reprezentacije dogodilo nešto dobro".
Olimpijske igre najdraža uspomena
Vujević je punih 15 godina u inostranstvu, od čega 14 u Italiji, u A1 ligi. Igrao je za Brešu, Feraru, Taranto, Trentino, a najduže za
Peruđu i Latinu, po četiri sezone. Igrao je i jednu sezonu u grčkom Olimpijakosu. U Partizan je iz budvanske Avale stigao sa samo 17 godina i u beogradskom klubu proveo šest godina.
U reprezentaciji Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore je ostvario najveće uspjehe, počev od olimpijskog zlata u Sidneju 2000. godine i bronze u Atlanti četiri godine ranije. Bio je šampion Evrope 2001. godine u Češkoj, a na prvenstvima Evrope sa reprezentacijom ima i srebro i tri bronze.
Ima i srebro sa Svjetskog prvenstva u Japanu 1998. godine, kada je bio proglašen za najboljeg servera šampionata. Izuzev zlata, osvajao je odličja i u Svjetskoj ligi...
"Rado se sjećam svih tih uspjeha. Sigurno je da olimpijsko zlato samo po sebi ima poseban značaj, ali meni je najveći uspjeh što sam učestvovao na tri Olimpijade, bio na tri otvaranja Igara, i živio tri puta u olimpijskom selu. Svaka Olimpijada ima neku svoju priču, tako da su mi to najdraže uspomene", napominje Vujević, rekorder po broju nastupa u državnom timu sa 213 mečeva, čovjek koji je igrom i ponašanjem donosio mir u tabor reprezentacije, a u ključnim trenucima opravdavao nadimak Kvisko.
Bonus video:
