Pred krivičnim vijećem sudije Predraga Tabaša, Željko Bojanić je ostao kod izjave iz istrage kako mu je ubijen prijatelj.
Bojanić je ispričao da je vlasnik kafe-bara “Moka” u Starom gradu u Kotoru u kojem se dogodio zločin.
Na pitanje advokata Borisa Vukašinovića, punomoćnika porodice Dudić, svjedok je rekao da je Dragan Dudić gotovo svakodnevno dolazio kod njega i sjedio za istim stolom.
Terasa bila puna
Ispričao je da je Dudić kritičnog dana došao oko 12,20 sati. Sa njim je bio i Dragan Mazarak, koji je brzo pošao u susjedni lokal.
Ja sam gledao u sto. I tada sam čuo zvuk “cak-cak”, što je bilo repetiranje niklovanog pištolja. Pogledao sam instiktivno. Vračar je sa leđa pucao u Dudića, a uslijedio je i drugi hitac u leđa. Bio je na korak od Dudića, koji je napravio bolnu grimasu kada je pogođen, uhvatio se rukama za naslon fotelje
“Za stolom sjedimo ja i Dudić, i poslije minut-dva dolazi Boris Perišić. Ne sjećam se kada i kako su došli Novo Delić, Darko Bugarin i Darko Perović. Samo znam da kad se Dudić preselio na fotelju i leđima bio okrenut 'Forci', oni su bili iza njega, ne više od metra udaljeni od Dudića. Terasa kafe-bara 'Moka' bila je puna jer su tog dana u kotorsku luku uplovila tri kruzera. Ja i Dudić smo malo pognuti ka stolu, jer nešto pišemo na papiru, pravimo kalkulaciju zarade, jer smo ja i on držali skupa drugi lokal”, ispričao je svjedok.
Dok je Dudić pisao a Bojanić gledao u papir čuo se, kako je rekao, prasak.
Sve trajalo tri sekunde
“Prvo što sam pomislio je da je neko bacio petardu jer mi je ispred oči nešto kao dim. Dižem glavu i vidim Dudića koji se povlači unazad na stolicu sa bolnom grimasom na licu. Vračar stoji sa lijeve strane Dudića na 20 santimetara od njega, noge raskoračene, u desnoj ruci drži pištolj, i pištolj sa ispruženom rukom mu je naslonjen na desnu stranu grudi u gornjem dijelu, u predjelu desne dojke grudi Dudića i tada čujem ispaljivanje dva hica. To sve traje tri sekunde, ne više”, objasnio je.
Bojanić je potvrdio da su Dudićevi tjelohranitelji trčali za Vračarem, ali bez oružja u rukama.
“Mogu vam garantovati i da nijesu nosili oružje jer im je to Dudić zabranio da ne bi išli u zatvor zbog nošenja. Ja pitam Dudića “boli li te” i on mi tada odgovara “boli me, ne osjećam noge”, ispričao je svjedok Željko Bojanić.
Uhvatio se rukama za naslon fotelje
On je pojasnio da nije mogao da pomogne Dudiću jer je i sam bio ranjen u nogu. Na pitanje zamjenika višeg državnog tužioca Željka Tomkovića, svjedok je kazao da mu nije poznato da je Dudić uopšte poznavao Vračara, niti da su bili u lošim odnosima.
Boris Perišić ispričao je da je 30. maja šetao gradom. Kada je krenuo kući, na Dudićev poziv, svratio je u “Moku”. Potvrdio je Bojanićevu priču da je sa Dudićem razgovarao o poslu.
“Ja sam gledao u sto. I tada sam čuo zvuk “cak-cak”, što je bilo repetiranje niklovanog pištolja. Pogledao sam instiktivno. Vračar je sa leđa pucao u Dudića, a uslijedio je i drugi hitac u leđa. Bio je na korak od Dudića, koji je napravio bolnu grimasu kada je pogođen, uhvatio se rukama za naslon fotelje”, kazao je Perišić.
Nastavak suđenja 14. aprila
Osim Vračara, optužnicom višeg državnog tužioca u Podgorici obuhvaćeni su bivši Dudićevi tjelohranitelji, Novo Delić, Darko Bugarin i Darko Perović zato što su, nakon Dudićevog ubistva, teško pretukli Vračara dok je bježao.
Ivan Vračar je, kako se navodi u optužnici, 30. maja 2010, na podmukao način pucao u Dudića.
Okrivljeni Vračar je u intervalu između 12 i 13 časova, sa leđa prišao Dudiću i iz pištolja "CZ", ispalio više hitaca od kojih su ga dva pogodila, od kojih je preminuo istog dana oko 21.30 časova u Kliničkom centru Podgorica. Jedan hitac koji je Vračar ispalio pogodio je i Željka Bojanića, nanijevši mu tešku povredu lijeve potkoljenice.
Suđenje se nastavlja 14. aprila.
Galerija
Bonus video:
