Žene koje se često upuštaju u razgovore o debljini - negativno govore o veličini i obliku svojeg tijela - suočavaju se s većim nezadovoljstvom vezanim za izgled i sklonije su stvaranju unutarnjeg ultra-mršavog ideala ljepote nego što je slučaj sa ženama koje rijetko ili gotovo nikad ne razgovaraju o debljini.
Drugim riječima, veća učestalost pričanja o debljini žene čini još nezadovoljnijima svojim izgledom.
Međutim u istraživanju Rachel H. Salk sa Univerziteta Wisconsin i Renee Engeln-Maddox sa Univerziteta Northwstern, čak polovina učesnica je izjavila da vjeruje kako pričanje o debljini ustvari poboljšava kako se osjećaju po pitanju svojeg izgleda.
Upravo je to ono što zabrinjava istraživačice - misliti da pričanje o debljini na negativan način predstavlja dobru strategiju za suočavanje s problemima izgleda je zavaravanje jer ono ustvari pogoršava iskrivljenost percepcije vlastitog izgleda i tjelesnih modela i ideala.
O debljini govore i mršavice
Istraživačice su otkrile da čak 90 posto žena studentskog uzrasta upušta se u razgovore o debljini na način koji je definisan u prvoj rečenici ovoga teksta. „Najčešća reakcija žene na priču o debljini bilo je poricanje da joj je prijateljica debela", kazale su Salk i Engeln-Maddox, „što najčešće vodi do dvosmjerne konverzacije u kojoj i jedna i druga prijateljica zdrave težine poriču da je ona druga debela istovremeno govoreći same za sebe da su debele."
Zanimljivo je da pričanje o debljini uopšte nije vezano za indeks tjelesne mase. U prevodu, to kakvog je žena oblika, težine i veličine uopšte ne igra ulogu u povećanju učestalosti pričanja i prigovaranja svom izgledu pred prijateljima.
„Ovi rezultati služe kao podsjetnik da se kod većine žena tokom pričanja o debljini ne radi o samoj debljini već o tome da se osjećaju debelima", dodaju istraživačice. Članak o istraživanju objavljen je u časopisu Psychology of Women Quarterly.
Bonus video:
