Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio komunista.
Zatim su došli po bolesne, takozvane neizlečive, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio mentalno bolestan.
Zatim su došli po Jevreje, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio Jevrejin.
Onda su došli po mene, ali tada više nije bilo nikog, da se zauzme za mene. (Martin Nimeler)
Prije nekoliko dana, pred zoru, na ulicama mog grada i prigradskih naselja NN lice ili više njih počinilo je masakr.
Hicima iz lovačkog oružja na najsvirepiji način ubijene su desetine pasa lutalica.
Razulareni bojovnici su jurili nedužne životinje ulazeći u dvorišta kuća, pucajući i u kućne ljubimce. Uvijek agilni komunalci su bili odmah tu da leševe odnesu u nepoznatom pravcu1)*, uvijek agilna policija nije bila tu da masakr spriječi, ili da bar identifikuje počinioce.
Uvijek brižna i odovorna lokalna uprava naravno nije naredila ovo nepočinstvo, a to što je to ranije bila praksa je samo čudan splet okolnosti.
Uvijek ažurne i na svako dobro spremne inspekcije nijesu reagovale, žaleci sto to nije u njihovoj nadležnosti.
A moji sugrađani? Sa izuzetkom jednog, koji je podnio prijavu protiv NN lica, ostali su ćutali. I nijesu se pobunili.
Jer nijesu lutalice.
Jer su lutalice dosadne, i vašljive, i prenose bolesti, i napadaju djecu i stare.
Gledali su kroz prozor, a onda kad su pucnji utihnuli, vratili se u krevet
Djecu i stare i slabe i nemoćne, na koje su moji sugrđjani jako slabi, i kojima posvećuju mnogo pažnje, i sa kojima su inače jako solidarni, i neprestano se i samopregorno trude da im život učine ljepšim, ili lakšim, ili podnošljivijim.
Gledali su kroz prozor, a onda kad su pucnji utihnuli, vratili se u krevet.
Poneki je, zapanjen sopstvenom hrabrošću, napravio i poneku fotografiju.
Nije je ujutru poslao medijima, niti odnio u policiju. Nije lud, ni ludo hrabar. A nije to ni njegova stvar.
To su samo paščad. A može se neko naljutit. Neko NN lice. Neki NN direktor. Neki NN starješina organa. Neki NN niži partijski činovnik.
Dva su moguća scenarija kako je do ovog masakra moglo da dođe, podjednako užasna:
Scenario prvi: Organizovani kriminal
Napravljen je prećutan dogovor nadležnog sekretarijata i policije, i usmenim nalogom angažovani lovci da sa ulica uklone pse lutalice, tako što će ih pobiti, jer zakon zabranjuje da se to radi, a za sve ove godine nijesu stvoreni uslovi za human tretman ovih životinja.
Niko ništa ne zna, niko ništa nije vidio, niko ništa nije čuo. Problem riješen.
Sjajan model, primjenjiv za rešavanje nagomilanih problema…Ko je sledeći? Ptice? Mačke? Prosjaci? Radnici propalih i pokradenih preduzeća?-nepotrebno precrtati
Scenario drugi:
U mom gradu, u drugoj deceniji XXI vijeka, u zemlji koja nije zahvaćena ratnim vihorom, vec je u procesu sticanja statusa zemlje kandidata za pridruženje EU, postoje naoružana lica van kontrole državnih organa, koja mogu nesmetano satima da masakriraju svoje mete, za koje su neku noć odabrali pse lutalice.
Ko li cć biti njihova sledeća meta, ili mete? Ptice? Mačke? Prosjaci? Plavooki? Mršavi? Politicki neistomišljenici?-nepotrebno je precrtati.
Da nikada više ne bi došlo vrijeme da dolaze po nas, u ime humanosti i savjesti,najponiznije molim:
Policiju da pronađe, i sudove da primjereno kazne NN počinioce i nalogodavce ovog užasnog zlocčna, počinjenog nad bespomoćnim životinjama.
Nadležne inspekcije da definišu svoje nadležnosti i da se umiješaju u svoj posao.
Moje sugrađane da progovore, da kažu svoje mišljenje i da stoje za njega, i da se ne plaše sopstvenih sjenki, i nekih mnogo gorih od njih.
Državne organe da učine isto što i nadležne inspekcije.
Lokalnu upravu nemam šta da molim, mogao bih jedino-da sam vjernik-da se za njih molim, ali avaj nijesam. A i sumnjam da bi to nekog boljitka donijelo. Kaze se đe Bog ubije, sveci(i molitve)ne pomažu…
1)*- drugo ime za lokaciju za odlaganje svih vrsta otrova, zaraznih i opasnih materija i leševa, smetlište Vasova voda
Bonus video:
