Političarka Ana Arousmit (aka Ana Span) bila je režiserka porno filmova 12 godina. Ipak, ono čime se ona bavila nije mejnstrim pornografija, već nezavisna produkcija namijenjena ženama.
„Dugo sam se borila za prava žena da izraze svoju seksualnost, jednako kao što imamo pravo na slobodu govora“, napisala je Arousmit u Observeru. Gejl Dejns, feministkinja, aktivistkinja protiv pornografije i autorka djela “Pornland: How Porn Has Hijacked Our Sexuality”, zatim je prozvala u Guardianu pitanjem: „Da li je ono čime se ti baviš drugačije od onoga čime se bavi bilo koja druga osoba u porno industriji?“.
Odgovor se vjerovatno krije u njenim filmovima. Ali ne i samo njenim. Brojne žena, nezadovoljne mejnstrim porno industrijom i umorne od kritikovanja, ponudile su alternativu. Prave filmove koje žele da gledaju. Oni ne uključuju napaljene srednjoškolke, nevaljale medicinske sestre, tetke nimfomanke ili očajne domaćice. Nema ni mafijaša, multimilionera sa konjakom u ruci, makroa, dilera droga, niti oni koji imaju „mašinu“ neviđenih razmjera.
„Predrasuda je da žene ne vole porniće. Seksi fotografije uzbuđuju, ali pornografiju su kreirali muškarci po svom ukusu. U mejnstrimu fokus je na zadovoljstvu muškarca, dok je žena samo objekat. Oralni seks može biti vječan, a kada dođe red da se zadovolji žena, to ne traje duže od 10 sekundi. Čak ni orgazam žena nije bitan u većini filmova. Tužno je što se žene prikazuju kao prostitutke“, kaže Erika Lust, još jedna rediteljka. Režirala je tri filma i napisala isto toliko knjiga o seksu. Na njenom sajtu je objašnjeno da se bavi seksom, požudom i strašću, te svoje radove temelji na ženstvenosti, estetici i inovacijama.
Nakon što je 10 godina radila kao TV producent i režiser, Petra Džoj je odlučila da se bavi pornografijom.
„Žene danas imaju čime da se zanimaju. Prvo se desila revolucija seksi igračaka - nema više džinovskog krastavca, u modi je pozlaćeni mini vibrator, savršen za stimulaciju klitorisa. Sada je revolucija zahvatila i porno industriju: žene prave filmove za žene, u cilju da se pripadnice ljepšeg pola zadovolje, a muškarci se posmatraju kao objekti“, navodi Džoj.
Svaka od ovih rediteljki ima svoj stil - Lust je urbana i moderna, Džoj je okrenuta ka vizuelnom i čulnosti, dok su filmovi Arousmit nešto tvrđi. Zajednički im je potpuno nov pristup porno industriji. Takođe, sve tri su obrazovane. Lust je student političkih nauka, Džoj ima diplomu iz istorije filma, dok je Arousmit studirala umjetnost. Pornografijom se bave zato što žele, a ne zato što nijesu imale drugi izbor.
U njihovim filmovima, koji se uglavnom distribuiraju preko Interneta, veoma su bitni muzika, lokacija, glumci i priča, a najviše pažnje posvećuju tome šta je ženama neophodno kako bi uživale u pornografiji.
„Žene uživaju da posmatraju kako raste uzbuđenje i žele da znaju zašto je došlo do seksa. Radije će gledati glumice sa kredibilitetom, one koje uživaju u svom nesavršenom tijelu, nego one sa vještačkim noktima i silikonima“ , tvrdi Džoj.
„Žene uživaju da posmatraju kako raste uzbuđenje i žele da znaju zašto je došlo do seksa. Radije će gledati glumice sa kredibilitetom, one koje uživaju u svom nesavršenom tijelu, nego one sa vještačkim noktima i silikonima“ , tvrdi Džoj.
„Da bi se žena uzbudila, neophodno je da vidi nešto što joj je blisko. Želimo da vidimo nezavisne, samosvjesne žene koje se ne plaše da istražuju svoju seksualnost, ali nijesu ni stereotipne 'kraljice seksa'. Želimo da gledamo muškarce koji dijele naš stil života i naše želje“, dodala je Lust i objasnila da sarađuje sa ljudima koji taj posao rade iz zadovoljstva, a ne zato što su primorani da zarađuju na bilo kakav način.
Dok je mejnstrim u krizi, nezavisna feministička porno industrija raste.
„Ovaj pravac profitira zahvaljujući Internetu - lako stigne do konzumenata, lako se distribuira i zahvaljujući direktnom kontaktu sa ciljnom grupom proizvodi profilisane filmove. Sa druge strane, mejnstrim teže mijenja ustaljeni način produkcije i distribucije, a teme se ponavljaju i konkurencija je ogromna“, objašnjava Patrik Kvasnijevski, stručnjak za ovu objast sa Univerziteta Klagenfurt.
Džoj dodaje da je ljudima dosadilo da gledaju iste glumce, studije, poze, pretvaranje i da su gladni autentičnih ostvarenja i raznovrsnosti.
Rediteljkama, ipak, nije uvijek lako da budu dio industrije koja ima otpor prema promjenama. A i kolege nijesu srećne zbog njihovog prisustva. „Pornografi su uglavnom sredovječni muškarci sličnog bekgraunda. Ne sviđa im se što radim porno filmove za žene. Kažu da su njihovi filmovi namijenjeni svima, da ja u stvari imam skučen pogled na svijet. Sa njima nema intelektualne diskusije jer tome nijesu dorasli. Ono čime se ja bavim je kritika i alternativa porno filmovima, koje su oni stvarali godinama“, priča Lust.
Iako nema pouzdanih podataka o ženskoj porno publici, neka akademska istraživanja nude određene informacije. Jedno od njih vodila je Verena Kjara Kukenberger sa Univerziteta u Gracu.
Za žene priznanje da uživaju u pornićima podrazumijeva prevazilaženje određenih stereotipa, što je proces koji je u toku. Zato je potencijalna publika u ogromnoj mjeri brojnija od trenutne”, smatra ona.
„Smatram da je publika brojnija nego što se pretpostavlja i da konstantno raste. Za žene priznanje da uživaju u pornićima podrazumijeva prevazilaženje određenih stereotipa, što je proces koji je u toku. Zato je potencijalna publika u ogromnoj mjeri brojnija od trenutne”, smatra ona.
A kako se Arousmit snalazi u politici nakon karijere u porno industriji?
"Imala sam veoma dobre reakcije medija i javnosti. Sada želim da objedinim moj politički i pornografski posao. Pokrenuću kampanju za prava radnika u ovoj industriji i ohrabrivanje žena da se izbore za ono što im pripada", najavljuje ona.
„Prvo se desila revolucija seksi igračaka - nema više džinovskog krastavca, u modi je pozlaćeni mini vibrator, savršen za stimulaciju klitorisa. Nakon toga revolucija je zahvatila i porno industriju: sada žene prave filmove za žene, u cilju da se pripadnice ljepšeg pola zadovolje, a muškarci se posmatraju kao objekti“, (Petra Džoj, rediteljka)
Oskari i televizijski kanal Alison Li je 2006. ustanovila dodjelu Oskara za feminističke porno filmove (Feminist Porn Awards). Ove godine ona će biti održana od 13. do 15. aprila u Torontu.
Oskari i televizijski kanal Alison Li je 2006. ustanovila dodjelu Oskara za feminističke porno filmove (Feminist Porn Awards). Ove godine ona će biti održana od 13. do 15. aprila u Torontu.
„Cilj nam je da promovišemo feminističke porniće i predstavimo ih široj publici. Za naš šesti rođendan očekujemo veliki broj zvijezda i odličnu zabavu, a više pažnje ćemo posvetiti porno sadržajima na Internetu“, ističe Li. Lust, Džoj i Span su dobile Oskare u različitim kategorijama. Lust je ove godine nominova za film „Život, ljubav, požuda“, a Span za “Seksualni eksperimenti: biseksualne scene i seks intervjui”.
Ovi filmovi su neki od mnogih koji se prikazuju na holandskoj televiziji Dask, koja od 2007. ima 24-satni program pornića za žene i 1,2 miliona gledalaca.
"Danas su žene otvorenije prema sopstvenim potrebama i logično je bilo posvetiti im erotski kanal”, smatra Martin Borsma sa televizije Dast.
Bonus video:
