Počinju da vrište, pokušavaju da ga dodirnu i da traže da ih ugrize za vrat. Možda isuviše stidljiv za jednog glumca, Patison, koji sljedećeg mjeseca puni 25, kaže da ta histerija traje još od kada se prvi put pojavio u ulozi šarmantnog teen vampira Edvarda Kalena u prvom Sumrak filmu 2008.
“Ta stvar da te svi poznaju.... Sve je uvrnuto, jer ljudi, kada vide tvoju sliku, pomisle da te znaju bolje od onih koji su im zaista bliski. Ni sam ne poznajem sebe tako dobro”, kaže mladi glumac u intervjuu za “Vanity Fair”. Dodaje da je potpuno rastrzan između zahvalnosti i straha od slave, ali da se nada da će ga novi film, drama “Water for Elephants” u kojoj igra sa Riz Viterspun, malo udaljiti iz “zone sumraka”.
Averzija prema avionima odvela ga je ovog mjeseca, priča, na čudnu avanturu. Sa dva prijatelja je odlučio da na set petog dijela Sumrak sage otputuje automobilom.
“Bio je to dug put, od Los Anđelesa do Nju Orleansa. Sjajno! Prolazili smo kroz Arizonu i Novi Meksiko i onda došli u gradić Zuni. To uopšte ne izgleda kao Amerika, mislim da smo ja i moji prijatelji bili jedini bijelci tamo”, sjeća se. Na ovom putu našao je, dodaje, i svoj mir. Ali samo nakratko. “Stali smo u Laboku, u Teksasu i sjeli u kafić da popijemo pivo. Mislim da je to bio prvi put poslije dugog vremena da negdje sjednem, a da me ne uznemiravaju paparaci. To sam bio ja, bez ikakve maske. Onda se dogodilo nešto strašno. Na ulici se okupio silan svijet, došla je i policija. Svi su željeli da me vide... Bili smo zarobljeni u našoj oazi anonimnosti. Policija je morala da nas vrati u hotel”, kaže očajni Patison i dodaje da zato ne voli da izlazi previše.
“Samo ovako uradim”, kaže, spušta glavu na sto i prekriva je laktom. Zatim je opet podiže i ... njegove velike plave oči prosto vas strijeljaju, a na licu mu je nevinost djeteta. U kombinaciji sa potpuno blijedim tenom i crvenim usnama, to je, bez greške, savršena ljepota.
Izgleda nervozno i priznaje da je nervozan – intervjui mu baš ne idu. “To mi je tako dosadno, sve mi je dosadno. Osjećam se iscijeđeno”, žali se dok prolazi rukom kroz gustu, smeđu kosu. Mnogo puši, pije kafu i vodu, povremeno gledajući u čokoladne perece koje mu je donio asistent.
“Ne znam šta mi se dešava, ali otkada sam se vratio na Sumrak set, ne osjećam se dobro. Mozak mi više ne radi, slaba mi je memorija. Ne mogu da pišem, jedino mi lako pada da se potpišem. Pokušao sam da pišem prije neki dan i to je izgledalo užasno”, objašnjava mladi glumac. Tražim da mi nešto napiše u notes, on to radi i zaista je smiješno. “Vidite? Izgleda kao da su pauci pisali”, smije se.
“Kristen (Stjuart) je veoma fokusirana na to da je glumica”, kaže Patison za svoju koleginicu i dodaje: “Mislim, to je ona – glumica. Dok ja... jednostavno, ne znam”. Glasine o navodnoj vezi sa Kristen Patisona prate ga od prvog dana. To je nešto što ga novinari uvijek pitaju.
“Pitate me jesam li zaista vampir?”, kaže Robert smijući se. A onda počinje da muca. “Da... Hm. Ne, ne... To je veoma teško objasniti... Veoma je traumatično”, zbunjen je novi holivudski ljepotan.
“Ne znam”, progovara konačno. “Ona je tako cool. Čak i prije nego što sam je upoznao smatrao sam da je dobra glumica. Dopala mi se njena uloga u Into the Wild”, sve je što kaže o Kristen.
Odjednom, prelazi na drugu temu – kaže da užasno mnogo voli da jede, ali sada, kada se sprema za snimanje petog dijela Sumraka, čak i ne pije. Na travu je, kaže alergičan. U filmu će se, otkriva, pojaviti bez majice, a to nikako ne voli. “Ne volim golotinju. Nerviraju me ljudi koji se okolo šetkaju nagi”, kaže i nadovezuje se: “A inače jedem kompulzivno. Mislim da ću, kada ostarim, biti užasno debeo! To je tako smiješno”.
Priznaje da nikada nije uradio ništa skandalozno, ako se u to ne računa divljenje koje osjeća prema Čarliju Šinu i njegovim “malim predstavama”. “Volim ludake koje boli briga za sve”, kaže uz smijeh.
U novom Sumraku filmu će se, otkriva, pojaviti bez majice: „Ne volim golotinju. Nerviraju me ljudi koji se okolo šetkaju nagi” Nervozan je, intervjui mu ne idu. „To je tako dosadno, sve mi je dosadno. Osjećam se iscijeđeno”, žali se. Mnogo puši, pije kafu i vodu, povremeno gledajući u čokoladne perece koje mu je donio asistent
Plakao za slonicom
Ponekad se čini da zaista mrzi projekat koji ga je doveo do zvijezda. “Kada se sve ovo (Sumrak) jednom završi, mediji će izgubiti interes. Neće više biti mjesta za nas. Onda ću opet konačno biti onaj stari Rob”, nada se glumac, koji je od ove uloge zaradio u 2010. čak 27,5 miliona dolara. “Nagrada za sve ovo je ogromna, slažem se. Ali, mislim da sam gubljenjem privatnosti ipak platio više.
Zaradi se mnogo, ali mislim da je slava nešto što nijedan glumac ne voli”, priča Patison. Da li bi sada mogao da radi nešto drugačije, kao, na primjer, Šekspira? “Ubili bi me da to uradim! Svi bi se pitali: 'Šta je ovo, do đavola?'”, odgovara i prelazi na priču o novom projektu, kojim je, ipak, odlučio da rizikuje - “Water for Elephants”. U njemu tumači Džejkoba Jankovskog, studenta veterine kome roditelji ginu u saobraćajnoj nesreći, a on se pridružuje cirkusu u kome postaje čuvar egzotičnih životinja među kojima je i veoma problematični slon. “Ona je najbolja glumica sa kojom sam ikada radio”, kaže za Tai, indijsku slonicu, koja živi u Južnoj Kaliforniji. “Plakao sam kada smo snimali posljednju scenu, kada smo je uhvatili. Divna je”, dodaje.
Ako kupim kuću, fanovi nikada neće otići
Patison nije išao na koledž. Odrastao je u Barnsu, predgrađu Londona, gdje je njegova majka Kler radila kao model, a otac Ričard prodavao automobile. Ima dvije starije sestre – Lizi, koja je muzičarka i Viktoriju, direktorku marketinške agencije. Pohađao je školu za dječake Harrodian, a bio je u odjeljenju sa sinom Mika Džegera, Džejmsom, koga zove “mali umjetnik”. Gluma se umiješala u njegove planove da bude politički savjetnik i obreo se u Los Anđelesu. Prvi dani prošli su u gledanju filmova i sviranju po barovima, jer je Robert i muzičar.
Uslijedila je uloga u Sumrak sagi i počelo je – ludilo! Fanovi ga prate svuda, a kada je u januaru ove godine ofarbao kosu u crveno, i oni su isto uradili. “Ostavljaju svoje poslove i prate me! Ne znam šta hoće. Bojim se da kupim kuću, jer će to paparaci saznati i fanovi više nikada neće otići.
Zato spavam u hotelima, jer najbolje funkcionišem kada se često selim”, žali se mladi filmski vampir. “Na primjer, kada smo snimali poster za 'Water for Elephants' to je trajalo deset minuta. Poster za Sumrak sniman je dva dana... Nevjerovatno! Kada smo pitali producente zašto to traje tako dugo, nabrojao je sve proizvode na kojima će se naše slike koristiti.
To me izluđuje, ali to se ne može promijeniti”, kaže Robert dok pali cigaretu, ko zna koju po redu i dodaje: “Ipak, čudno je kada predstavljaš nešto što ti se u principu uopšte ne sviđa”. Pažljivo ga slušam, a on uz gorak osmijeh zaključuje: “Bože! Mislim da sam uprskao sa ovom izjavom! Samo pričam o slavi i već sam dosadio svima. Gadim se samom sebi ponekad. A kada ljudi pročitaju moju muku, samo kažu: 'Kakav lažov! Kao da mu je loše'. To me uznemirava”, dodaje, vrpoljeći se u stolici.
Bonus video:
