Sredovječna žena sa primorja ostala je bez posla. Javila se na oglas da čisti stan u Podgorici. Čovjek koji ju je sačekao, prvo je pretukao, zatim silovao i zaključao u stanu. To se ponavljalo nekoliko dana, a onda se domogla noža i izbola ga. Osuđena je za ubistvo.
Druga žena iz Srbije javila se prošle godine na oglas da iznajmi stan u Budvi, gdje svake godine dolazi da radi. Kada je došla u stan pored autobuske stanice, vlasnik ju je zaključao, držao nekoliko dana i dovodio još dvojicu primoravajući je da ih seksualno zadovoljava. Nekako se iščupala poslije nedelju dana i sva slomljena vratila u Srbiju. Nije smjela nikome da ispriča, jer joj je uzeo adresu i zaprijetio. Kada je došla ponovo, vidjela je isti oglas i dala podatke nevladinoj organizaciji koja se bavila pitanjima nasilja nad ženama. Sve je stiglo do policije, ali povratne informacije nema, iako je čovjek to očigledno radio godinama.
Ovo su samo neki od drastičnih slučajeva trafikinga, koje je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) ispričala direktorica NVO Sigurna ženska kuća Ljiljana Raičević. Ona kaže da je mnogo oglasa u regionu gdje se žene pozivaju da dođu u Crnu Goru i rade kao konobarice i spremačice, a kasnije ih maltretiraju i traže seksualne usluge. Pojedini noćni klubovi, uprkos tome što su i nekoliko puta procesuirani za kriminalno udruživanje i prostituciju, i dalje nesmetano rade, a policija od toga pere ruke. Raičevićka, čak, tvrdi da neki policajci obezbjeđuju ove lokale.
U policiji tvrde da, prema njihovom iskustvu, u Crnoj Gori najviše ima seksualne eksploatacije mlađih ženskih osoba, uz posrednika. Tužilaštvo, na osnovu svega što uradi policija, uglavnom ne prepoznaje trgovinu ljudima, već najčešće posredovanje u vršenju prostitucije. Dok u policiji tvrde da u većini slučajeva prostitutke u Crnoj Gori dobrovoljno rade taj posao, Raičevićka kaže da je to u više od 90 odsto trafiking, jer mali broj žena radi individualno, uvijek ih neko kontroliše, nadgleda, nabavlja klijente i uzima novac.
„ Kada daje pare, klijent od nje može da dobije sve, pa i da je istuče, da se iživljava, ne mora da donese potvrdu da je zdrav i slično. To je najdrastičnije kršenje ljudskih prava“, ocijenila je ona.
Nezakonita trgovina u sferi prostitucije, prema njenim riječima, može po zaradi koja se ostvaruje vrlo lako da prestigne tržište droge, jer se mnoge prostitutke bave i prodajom narkotika, zato što ih na to tjeraju makroi.
„Većina žena je primorana da prodaje svoje tijelo za goli opstanak. Nijedna prostitutka sa kojom smo mi razgovarali nije rekla da bi prije izabrala taj posao, nego da, recimo, radi u samoposluzi “, tvrdi Raičević.
Žrtve sa kojima se sreće su izrabljivane, oduzimana su im dokumenta, trpe najveće nasilje, pod batinama, ucjenama, na alkoholu i drogama. ” Takva žena sigurno neće doći u policiju i reći da to ne radi dobrovoljno”, ocijenila je Raičević.
Slabe rezultate u suzbijanju ove vrste trafikinga, ona objašnjava nebrigom države i slabim radom policije.
„ Pun avion ruskih državljanki dođe u Crnu Goru na poziv Rusa koji ovdje žive, da im upotpunjavaju igranke i žurke. I nijednom se policija nije zapitala zašto su 35 djevojaka iz Rusije u avionu, a imaju povratnu kartu za dva dana. Svaki portir, recepcioner, taksista danas u Crnoj Gori može povezati sa prostitutkom“, navela je ona.
Brajović: Ako ne dokažemo prisilu, nema trafikinga
Šef Kancelarije za borbu protiv trafikinga Zoran Ulama kaže da je mnogo veći broj žena koje su prošle kroz Vladino sklonište, ali se u statistikama ne vode kao žrtve, jer nije dokazano. On tvrdi da policija provjerava noćne klubove, ali da nije bilo opipljivih rezultata. „ Ti postupci svedu se na posredovanje u prostituciji, jer se često dešavalo da žrtva promijeni iskaz. Istrage nijesu bile dobre, bez materijalnih dokaza“, kaže Ulama.
Viši inspektor u Odsjeku za suzbijanje trgovine ljudima, krijumčarenja i ilegalnih migracija u Ministarstvu unutrašnjih poslova Marko Brajović kazao je u razgovoru za CIN-CG da je policija dužna shodno svojim nadležnostima i zakonom da prikuplja dokaze u saradnji sa nadležnim tužilaštvom. U daljim fazama tužilaštvo ocjenjuje i kvalifikuje krivično djelo. On objašnjava da, ukoliko posrednik raspolaže sa više ženskih osoba, ne primjenjuje silu, prijetnju, bilo koji način uticaja, ne ucjenjuje, ne zadržava im putne isprave, ne ograničava im kretanje, a one pristaju na seksualnu eksploataciju i imaju procenat od naplaćenih seksualnih usluga, onda tužilac u praksi u najvećem broju slučajeva nema elemenata da se to može kvalifikovati kao trgovinu ljudima, već kao posredovanje u prostituciji.
„ Postoje smjernice od evropskih eksperata koje ukazuju na to da bi trebalo razmotriti i izmjenu tog dijela zakonskih rješenja“, kaže Brajović.
U Crnoj Gori, kaže on, postoje i slučajevi maloljetnica koje su seksualno eksploatisane. Prema zakonu, nije potrebno da postoji bilo koji element prisile, ukoliko je u pitanju maloljetna osoba, da bi bila prepoznata kao žrtva trgovine ljudima. Naglašava, međutim, da je veoma teško dokazati trgovinu ljudima zbog same specifičnosti i mnogih elemenata koji bi trebalo da budu prepoznati “u biću krivičnog djela”. Istrage su u prethodnom periodu trajale više mjeseci, s mjerama tajnog nadzora, korišćenjem prikrivenih isljednika, ali je većina tih slučajeva, upravo iz navedenih razloga, procesuirana kao posredovanje u vršenju prostitucije. Činjenicu da je i tako prethodne godine procesuiran samo jedan slučaj posredovanja u vršenju prostitucije, inspektor objašnjava višemjesečnim radom na određenim predmetima. Brajović kaže i da je jedan broj predmeta iz prethodnog perioda i dalje aktivan i tek se očekuje procesuiranje. Problem je i u smanjenim kapacitetima, u slučajevima kada je te policijske službenike zbog hitnosti potrebno angažovati na drugim zadacima, kao i u opterećenosti velikim brojem predmeta ilegalnih migracija. Ali problem je prepoznat i on se, kaže, rješava, jer je formiran novi tim sa više ljudi koji će se baviti upravo trafikingom. „Sada ćemo imati odsjek za trgovinu ljudima i ilegalne migracije sa osam radnih mjesta. Do sada su se shodno sistematizaciji uskostručno time bavila tri čovjeka, ali osim toga na nivou centara i odjeljenja bezbjednosti postojali su i dalje postoje službenici koji su preduzimali aktivnosti, u koordinaciji sa SKP-om, na otkrivanju i suzbijanju ovih krivičnih djela“, naveo je on.
Brajović kaže da se u Crnoj Gori prostitucija uglavnom obavlja preko posrednika. Na pitanje CIN-CG, kako i dalje rade poznati noćni klub Valentino u Podgorici, kao i pojedini noćni klubovi na primorju, iako su ranije procesuirani, on tvrdi da policija, uprkos racijama svakog mjeseca, na to ne može mnogo da utiče. Na tim mjestima, prema saznanjima policije, rade uglavnom strane državljanke, najčešće iz Srbije.
„ To su uglavnom mjesta za koja ljudi znaju – noćni klub u Podgorici, a u Budvi postoji slično mjesto. Mi smo svaki od tih klubova procesuirali po jednom, u Podgorici, Budvi i Bijelom Polju. To što oni nesmetano nastave da rade, nije samo nadležnost policije, već i raznih inspekcija. Nije bilo sankcija do sada u smislu da klub ne može funkcionisati ukoliko je ranije procesuiran. On je registrovan kao noćni klub“, navodi inspektor.
On kaže da je nemoguće jednim ulaskom i kontrolom dokazati to krivično djelo, te da su akcije i aktivnosti policije višemjesečne, a radi prikupljanja dokaza.
„ Najčešće kontrole su u noćnim klubovima na teritoriji Podgorice i Budve. I meni kao profesionalcu nije prijatno što takva mjesta i dalje postoje. Naravno iz tog razloga takva mjesta su interesantna sa policijskog aspekta. Na žalost, policija ne može da utiče na to da li će se takav klub zatvoriti ili i dalje raditi, jer je to u nadležnosti drugih organa“, naveo je inspektor. U razgovoru za CIN CG-a, on kaže kako nema saznanja da te ljude neko štiti i da imaju “dobra leđa” u policiji.
Prema njegovim riječima, policija trenutno radi na tri predmeta, koji su vezani za Podgoricu i primorje.
„Toga ima na primorju i tokom zimskih mjeseci, ali u manjem obimu“, ocjenjuje Brajović.
Na pitanje CIN CG-a, on kaže da do sada migrante nijesu prepoznali kao žrtve trgovine ljudima, pa ni prostitucije u Crnoj Gori, zato što se oni veoma kratko zadržavaju na ovom području. Ni prosjake ne prepoznaju, za sada, kao žrtve trafikinga, mada su, kako kaže, imali nekoliko slučajeva gdje su utvrdili da su se pojedine maloljetnice poreda prosjačenja bavile i prostitucijom. Brajović tvrdi da policija prostitutke tretira kao oštećena lica ili potencijalne žrtve trgovine ljudima. Sve one imaju ista prava kao i žrtve trgovine ljudima, ali u većini slučajeva odbijaju saradnju.
“Njima je veći interes, na žalost, kako one procjenjuju, da se bave prostitucijom, nego da omoguće nama da im pružimo bilo kakvu pomoć“, ocijenio je on.
Policija u dosadašnjoj praksi, kaže Brajović, nije imala drastične primjere trgovine ljudima, da je djevojka oteta, držana zaključana, fizički i psihički zlostavljana. Bio je, podsjeća, 2012. godine jedan slučaj kada su strane državljanke bile ucijenjene da se bave prostitucijom, a da im posrednik zauzvrat plaća troškove liječenja njihovih roditelja. Taj je slučaj procesuiran nadležnom tužilaštvu. Od tada, bilo je 15-ak slučajeva koji su procesuirani kao kriminalno udruživanje i posredovanje, ali ne i trafiking.
“ Osnaživanjem kadra, dodatnom eudukacijom i razmjenom iskustava sa evropskih ekspertima svakako preisputujemo da li se određene aktivnosti u budućem postupanju u ovim predmetima mogu sprovoditi na efikasniji način i da li je u tu svrhu potrebno sagledati izmjene postojećih zakonskih propisa u određenim djelovima, a koji su u nadležnosti policije, tužilaštva i sudstva, kao i izmjene određenih procedura kako bi bile brže i sveobuhvatnije, a u skladu sa evropskim standardima“, zaključio je Brajović.
U toku jedan proces za trafiking nad maloljetnicom
Crna Gora u posljednje tri godine nema nijednu pravosnažnu presudu za trgovinu ljudima, a u istom periodu procesuiran je samo jedan slučaj trafikinga. Više državno tužilaštvo je, u julu prošle godine, podiglo optužnicu protiv dva crnogorska državljanina, optužujući ih za trgovinu ljudima i ta optužnica je nedavno potvrđena. Riječ je o seksualnoj eksploataciji 12-godišnjeg djeteta. Iz Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima je ranije istaknuto da je tužilaštvo u tom predmetu prepoznalo krivično djelo trgovina ljudima, iako je krivična prijava podnijeta za silovanje.
Portparolka Višeg suda Aida Muzurović je za CIN CG potvrdila da je pred tim sudom u toku jedan postupak protiv dvije osobe zbog trgovine ljudima. Sudi im sutkinja Ana Vuković. Po krivičnom zakonu, zaprijećena je kazna zatvora do 15 godina, s tim da, u ovom slučaju, s obzirom da se radi o maloljetnici predviđena je minmalna kazna tri godine. Osim toga, dvojici optuženih se sudi i za silovanja, za koja je predviđena kazna od pet do 15 godina zatvora. Muzurović kaže da o tome ne može dati više informacija, jer je iz procesa isključena javnost.
Legalizacija prostitucije mamac za trgovinu ljudima
Sagovornici CIN-CG su saglasni da je legalizacija prostitucije u evropskim zemljama donijela više štete, nego koristi. Najveći broj krivičnih djela vezanih za prostituciju, kaže Ljilja Raičević, je upravo u zemljama gdje je ona legalizovana: „ U Njemačkoj je najveći broj žena koje su ubijene upravo prostitutke“.
Raičević ističe da se i kroz primjere evropskih zemalja da je legalizacija bila loše rješenje. „ Sada se pojavio novi vid makroa, pa po Njemačkoj, Holandiji, Danskoj haraju albanska, ruska i balkanska mafija koja to kontroliše“, navela je ona.
I šef Kancelarije za borbu protiv trafikinga Zoran Ulama protivnik je legalizacije prostitucije.
„ Siguran sam da je to mamac za trgovinu ljudima, na jedan način legalizuje se posao makroima. Iskustvo zemalja gdje je legalizovana prostuitucija i gdje sam ja bio- nije se smanjio broj krivičnih djela i nelegalne prostitucije“, rekao je šef Kancelarije.
U Crnoj Gori, kao i u zemljama istočne Evrope, prostitutka odgovara prekršajno, a klijent nikako. Mnoge nevladine organizacije u zemlji, poput Juventasa i SŽK traže da se to promijeni, te da se kažnjavaju klijenti, a ne prostitutke.
Prostitucija je dozvoljena u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Grčkoj, Turskoj, Mađarskoj i Letoniji. U Italiji, Španiji, Britaniji, Holandiji, Belgiji, Bugarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Sloveniji najstariji zanat je legalan, ali nije regulisan, dok je u Norveškoj, Švedskoj, Francuskoj, Irskoj i na Islandu legalan, ali se klijenti kažnjavaju.
Juventas: Problemi počinju prije punoljetstva
U Juventasu koji ima dnevni centar za pomoć seksualnim radnicama kažu da su prošle godine imali 65 posjeta. Za sada nijesu imali slučajeve u kojima su posumnjali na trafiking. U svakodnevnom radu sa njima, došli su do zaključka da je najveći dio radi na ulici, dio su i zavisnice od psihoaktivnih supstanci, te je to jedan od razloga prodavanja seksualnih usluga.
„ Sva dosadašnja istraživanja pokazuju da znatan procenat seksualnih radnica počinje sa pružanjem seksualnih usluga prije punoljetstva, te da tu populaciju čine dominantno mlade osobe koje su pogođene siromaštvom i nezaposlene. Mnoge nemaju potrebnu ličnu dokumentaciju niti zdravstvenu knjižicu“, navela je Marija Radović iz Juventasa.
Najveći broj tih djevojaka, prema njenim riječima, je iz Crne Gore, a manji iz Srbije ili BIH.
Tek od 2017. godine Vlada je pokazala volju da podrži program, kako kaže, „minimalnom finansijskom podrškom“. „ Od juna 2015. do marta 2017. godine naš program namijenjen osobama koje prodaju seksualne usluge nije radio zbog povlačenja Global Fonda iz Crne Gore, a usljed izostanka podrške strane države za nastavak rada“, navela je za CIN CG Marija Radović.
Galerija
Galerija
Bonus video:
