"Sa čuđenjem pratim jezičku politiku u Crnoj Gori. Podržavam princip da svaki narod ima pravo da imenuje svoj jezik i da ga normira kako želi. Ali, iz norveškog iskustva znam da nije pametno ako političko oduševljenje forsira jezičku politiku koja neće biti opšteprihvaćena.
Sad se pitam da li sadašnja jezička politika u Crnoj Gori dovodi do situacije gdje će biti dvije (ili više) zvanične jezičke norme. Ako znatan dio stanovništva ne prihvaća novu normu, država je dužna, po međunarodnim principima, uvesti i drugu normu kao zvaničnu. Tu se radi o opšteprihvaćenom principu zaštite manjina. To bi značilo da će javni dokumenti, putokazi, udžbenici itd. morati biti pisani na dva jezika, crnogorskom i srpskom. Svaki Đečji vrtić bi morao da se zove i Dječji vrtić itd. Iz norveškog iskustva znamo koliko to košta i koliko je to teško sprovesti u djelo na ravnopravan način.
Kad bi se prihvatio crnogorski standardni jezik na osnovu opšte upotrebe, kako predlažu lingvisti s Filozofskog fakulteta u Nikšiću, takva situacija bi se mogla izbjeći. Naziv jezika bi mogao biti prema ličnom ukusu, ali bi jezička supstanca mogla ostati ista.
Ako samo oblici kao đeca, ćerati budu proglašeni crnogorskim, vremenom će oblici kao djeca i tjerati biti shvaćeni kao srpski. To valjda nije u interesu crnogorskih nacionalista?
Bonus video:
