"Najmanje dva puta nedjeljno posjećujem kozmetičke salone. Najčešće od kozmetičkih usluga radim tretmane za lice, čupanje obrva, piling. Što se tiče kozmetike, koristim Gotje i Kelvin Klajn mušku kozmetiku. Uveče koristim rumenilo za muškarce, bezbojni sjaj za usne. Na šminku potrošim dosta novca, posebno za mušku koju naručujem iz inostranstva", počinje svoju priču za “Vijesti” metroseksulac iz Podgorice Sergej Damjanović.
Govoreći o svojoj potrebi za uljepšavanjem, navodi da ona potiče još iz perioda najranijeg djetinjstva.
Smatra da mu ta potreba nije urođena, koliko se navikao na to.
Kada je izgled u pitanju, kaže da mu je uzor pjevač Robi Vilijams.
Kada je stil u pitanju cijeni Jelenu Karleušu, iako, naglašava, nije fan njene muzike.
"Uprkos pričama i vrijeđanjima, koje sam ranije doživljavao, ne osvrćem se na to. Imam djevojku već devet mjeseci. Sebe jednostavno smatram drugačijim od drugih. Mogu da koračam svijetom, za razliku od drugih koji imaju primitivna razmišljanja", kaže Sergej.
Prema riječima crnogorskih kozmetičara, broj muškaraca koji posjećuju kozmetičke salone, iz dana u dan, vrtoglavo raste.
Kozmetičarka iz jednog od nikšićkih salona, koja je željela da ostane anonimna, kaže da su čak 40 odsto mušterija muškarci, te da najčešće rade depilaciju i tretmane lica.
Kozmetičarka Tanja Dobrović iz Podgorice kaže da je i sama iznenađena brojem muškaraca koji traže kozmetičke usluge.
Samo jedan od mogućih modela identiteta savremenog muškarca
Komentarišuči sve veći broj metroseksualaca u Crnoj Gori antropolog doc. dr Lidija Vujačić kaže da se u Crnoj Gori, kao svuda u svijetu, sve intezivnije mijenjaju kulturološki stavovi prema poimanju muškosti, kao i prema ženstvenosti.
"Metroseksualnost je, zapravo, samo jedan od mogućih modela identiteta savremenog muškarca. A činjenica je da je identitet, naročito u XXI vijeku i kod muškaraca i kod žena, promjenljiva kategorija i sve se više pojednostavljeno izjednačava sa imidžom, modom, određenim stilom života itd", kaže Vujačić.
Smatra da, iako Crna Gora još uvijek važi za tradicionalno društvo, ona to više nije po mnogim parametrima.
"Kao dio globalne zajednice, ona dijeli aktuelne vrijednosti masovne kulture, usvaja novu, tzv. kulturu potreba, teži ka estetskim i vrijednosnim standardima potrošačkog društva", smatra Vujačić
Kaže da u takvom ambijentu imamo pluralitet identiteta, pa tako i savremeni muškarci mogu da “biraju” između nekoliko “modela” muškosti.
"U tom kontekstu, imamo i dalje tradicionalnog homo balcanicusa (ili retroseksualca) koji odbija da brine o svom izgledu, metroseksualca koji je izrazito posvećen svom izgledu i, recimo, kako teoretičari vole da kažu, uberseksualca koji je posvećen unaprjeđenju svog i fizičkog i intelektualnog bića", navodi Vujačić.
Odbacivanje tradicionalističkih poimanja muškosti
Ona navodi da u praksi nije nikada ovako jasna napravljena granica između više različitih tipiva identiteta muškaraca, kao što ni drugi socio-kulturni obrasci u društvu nijesu tako pojednostavljeni.
"Suština je, naročito kada je metroseksualac u pitanju, da on odbacuje tradicionalistička poimanja muškosti i ne pristaje na ograničene uloge muškarca i žene koje im je patrijahalno društvo namijenilo. Zato tradicionalno društvo pojednostavljeno zaključuje da je metroseksualac uvijek i “feminiziran” muškarac, što je posljedica opet stereotipa o određenom “muškom” i ženskom” ponašanju, izgledu i sl., iako znamo da su rodne uloge samo kulturni obrazac, za razliku od polnih koje su nepromjenljive", kaže Vujačić.
U daljoj prošlosti ženski izgled bio je tek blijeda slika muškog sjaja
Vujačić navodi da, ako se ta pojava analizira kroz istoriju, može se vidjeti da je, posebno u daljoj prošlosti, mnogo više muškarac vodio računa o svom izgledu, a sudeći baš po nekim spoljašnjim reperima.
"Između ostalog, muškarci su nosili obično skuplje odijelo, nakit, frizuru, pa čak i šminku, i bili, uopšte u vizuelnom smislu, “upadljiviji” od žena (recimo, ako bismo samo letimično pogledali slike srednjevjekovnih muškaraca obučenih u komplikovane kostime, helanke, ogrtače upadljivih boja, skupi i teški nakit, onda bi vidjeli da je ženski izgled tek blijeda slika muškog sjaja", kaže Vujačić.
Ona navodi da se, u istorijskom smislu, tek od 18. vijeka od francuske i industrijske revolucije, stvari mijenjaju i tada muškarac uskače u jednostavno odijelo, a žene daju sebi oduška i “komplikuju” svoj izgled.
"Tako su u savremenom društvu mnogo sadržajnije ženska moda i kozmetika i mnogo brže se mijenjaju, pa otuda sve što je vezano za izgled, nekako, po obrascu ljudi svrstavaju u “žensku” sferu. Stoga se metroseksualnost može, na neki način, tumačiti i kao odgovor (estetski osviještenih) muškaraca na ove promjene", kaže Vujačić.
Napominje da ne možemo prenebreći i činjenicu da je ljudskoj prirodi, i muškoj i ženskoj, imanentno da se estetski usavršavaju, pokazuju drugima kroz dozu narcizma, odnosno (samo)dopadljivosti.
"S druge strane, metroseksualnost je u značajnom stepenu i posljedica potrošačke kulture i medijske „propagande“ koju diktiraju modna i kozmetička industrija, naravno, iz svojih krajnje praktičnih tj. komercijalnih pobuda", kaže Vujačić.
Potreba za lijepim u čovjekovoj prirodi
Šef katedre za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću Milorad Simunović smatra da se iza potrebe muškaraca za uljepšavanjem krije isti vid potrebe kao i kod žena.
"Hoćemo da se predstavimo kao moralno dobri i estetski prihvatljivi. Pošto se žene nalaze u estetskoj konkurenciji, to moraju i muškarci. Ovo može da se objasni terminima evolucije u kome je borba za opstanak pokreće borbu za prestiž i naklonost partnera. Sve u svemu, to je borba za lijep izgled", kaže Simunović.
Ističe kako potreba za uljepšavanjem nije povezana sa homoseksualnošću, navodeći kako svaka podkultura ima svoj znak raspoznavanja.
"Međutim, sama činjenica da je neko sklon uljepšavanju i da koristi kozmetiku, nije znak homoseksualnosti", navodi Simunović.
Urban muškarac sa smislom za estetiku
Izraz “metroseksualac” (izraz “metro” predstavlja metropolu kao dovoljno bogatu okolinu u smislu modne ponude, kozmetičnih salona i sportskih centara) je osmislio britanski novinar Mark Simpson 1994. godine.
Po definiciji to je urbani muškarac, bilo koje seksualne orijentacije, koji ima snažan smisao za estetiku i koji troši mnogo vremena i novca na svoj izgled i način života.
Najčešće, metroseksualac svoj izgled upoređuje s muškarcima poput Dejvid Bekama ili Bred Pita.
Zajednička crta svima je idealni muškarac - mišićav i u dobroj formi, odličnog zdravlja, uspješan u karijeri i pri zavođenju djevojaka.
Bonus video:
