"Tragovi i odjeci", izložba crnogorskog akademskog slikara Dragana Karadžića, otvorena je sinoć u podgoričkoj galeriji "Pizana". Postavku čini oko 50 slika, crteža i akvarela koji su nastali tokom prethodne godine, a zainteresovani ih mogu vidjeti tokom narednih 20 dana. Karadžić je "Vijestima" kazao da su radovi nastali u prostoru u kojem je rođen, a većina radova je sa istim i povezana.
"Radovi su nastali 2017. u prostoru i u kući gdje sam rođen, to je Petnjica, Šavnik... U pitanju su radovi, slika, crtež i akvarel, na kojima se prepliću neka moja iskustva. Akvarel je, na primjer, otvoren i ostavlja prostor za igru i lakše ovladavanje i brzinu, ali u pozitivnom smislu. Pokušao sam da neke od takvih elemenata imam i u slici, s tim što se akvarel nikada ne može korigovati, a u slici je to nešto lakše. Imao sam na umu da aktiviram puno elemenata, i to gdje sam rođen, i djetinjstvo, i igru, slobodu, jer sam i sam utemeljen tamo gdje se nalazi i ukorjenjenje mojih slika", objašnjava umjetnik.
On je istakao da se svom radu uvijek prepušta, a što manje kontrole ima nad njima, to se oni bolje razvijaju.
"Ja sebe prepuštam tim radovima. Bitno mi je da se uvijek nešto dešava, da nije sve pod kontrolom, i dobro je što je tako. Čovjek uvijek ima neku intuiciju i neki predosjećaj da nešto treba ovako ili onako. Uvijek je bitnije ono što čovjek naumi da radi nego rezultat do kojeg je došao. Meni je najbitnije da radim, a negdje se i odam u tome, kao i u svakoj umjetnosti. Odaju se neka osjećanja i unutrašnjost i to u trenutku koji nije pod punom kontrolom. Tome treba dati likovnu vrijednost", kaže Karadžić i dodaje da nikada ne traži inspiraciju, već radi. On, kako kaže za "Vijesti", ne čeka i ne gubi vrijeme na inspiraciju, jer 'kada se radi onda se nešto i dešava'.
Na svim njegovim radovima su isprepletane plava, žuta i siva boja, koje odaju različita značenja, u zavisnosti od toga ko posmatra.
"Sve te boje imaju punu simboliku, ali ne bih pominjao opšta mjesta... Ja sam se puno bavio plavom, različitom nijansama plave, koja traži osnovu žute, to su komplementarne boje. Jedna boja ne može da postoji sama za sebe, ona mora da ima svoj neki komšiluk, mora da ima dodir sa nekom drugom bojom da bi imala svoj intezitet i značenje iz kojih se rađa simbolika. Žuta nije prostorna već topla boja, vezana je i za svjetlost i za sunce, a sve u zavisnosti od kulture... Kod različitih kultura ona ima i različito značenje, a da se ne mora sve to znati. Plava priziva žutu ili žuta priziva plavu", objašnjava on.
Simboličan je i naziv izložbe - "Tragovi i odjeci", što je primijeno i na izloženim djelima. Ipak, Karadžić kaže da se ne mora jasno ukazati na svaki od tragova i odjeka, već da ih gledalac sam treba otkriti posmatrajući radove. Sami nazivi slika takođe predstavljaju neke vrste tragova i odjeka kroz svoje nazive koje je Karadžić izdvojio iz onoga što je čitao, slušao ili zamišljao pri njihovom stvaranju.
"Ja dok radim nije mi bitan naziv, ali je uvijek bilo tu nekih par rečenica koje sam u nekoj redukciji brusio i ispravljao... Naravno, sve slike imaju vezu sa svim što radim, to je moja poetika. Sve one imaju lirsku bazu sa posebnim odnosom prema umjetnosti, prema književnosti i muzici kroz citate. Bavim se duhovnim predjelima, svojim, naravno, pa sam te nazive ponudio kao jednu od mogućnosti koja nije apsolviranje neke stvari niti imenovanje do kraja, već samo neki nagovještaj. Meni je bliska kultura istočnih naroda koji više vode računa na nagovještaj nego na apsolviranje nekog problema. To je mnogo jača kategorija", zaključuje umjetnik.
Izložbu je otvorio predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) Dragan Vukčević koji je kazao da Karadžićeve slike ne gleda kao stručnjak za likovnu umjetnost, već kao ljubitelj njegovog djela. Svaku od njih osjeća kao nastalu u tišini i samoći, nastojeći da prenese nešto dublje od vidljivog.
"Njegove slike doživljavam kao sjenke duhovnosti, nastale u tišini i samoći, oblikovane darom i radom, a pojavljuju se kao svojevrsni prozor. Sa njih se, onima koji umiju ne samo da gledaju već i da vide, pojavljuje nešto dublje i više od vidljivog. Upravo iz tog višeg čuje se otmena muzika koju ne može da zagluši šum vremena", kazao je Vukčevič i osvrnuo se na naziv izložbe za koju misli da bi bolje pristajalo ime "Tragovi odjeka", jer, kaže Vukčević, 'ove slike su svojevrsni zapisi o onome što je pogodilo umjetnika dok ih je stvarao u svom zavičaju, s one strane svog kućnog praga'.
Na izložbi je govorila i istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić koja je prepoznala da je Karadžiću važinij proces i nastanak rada nego sami rezultat.
"Njegov životni ritam se izjednačava sa ritmom slika i crteža i on nekako odustaje od kakofonije varljivog spoljašnjeg svijeta i okreće se ka tom tihom, autonomnom jeziku i čini da možemo da osjetimo ’duh povetarca na osnovu pokreta vlati jedne trave’ kako kaže Suzuki“, kazala je, između ostalog Karadžić.
Karadžić je kazao da u Crnoj Gori ima dobrih mladih umjetnika, ali da je kulturno okruženje kod nas loše.
"Umjetnička scena u Crnoj Gori nije ništa lošija nego u svijetu, samo je loše okruženje u kom se radi. Kultura je svuda pomalo sabijena i u nekom je stanju traženja, nije dobra ali nije ni nešto gora nego u svijetu", ističe on.
Dragan Karadžić je rođen u Šavniku, a Fakultet likovnih umetnosti završio je u Beogradu 1978. godine, u klasi profesora Radenka Miševića, kod kojeg je i magistrirao 1980. godine.
Samostalno je izlagao na 59 izložbi u zemlji i inostranstvu, a kolektivno na više od 390 izložbi u većini jugoslovenskih centara, zatim u Parizu, Beču, Briselu, Oslu, Malti, Kairu, Tokiju, Rimu, Pekingu, Vašingtonu, Moskvi...
Dobitnik je 23 nagrade, među kojima su trinaestojulska nagrada RCG 1995. godine, nagrada Milunović, Stijović, Lubarda na Tradicionalnoj izložbi 1997. i 1999. godine. Dobitnik je Plakete sa statusom istaknutog kulturnog stvaraoca od 2010. godine. Godine 2014. dobio je Specijalno priznanje za izvanredno umjetničko dostignuće na 42. Bijenalu crteža, Svjetske galerije crteža Osten, Skoplje.
Za redovnog člana CANU izabran je 2003. godine.
Galerija
Bonus video:
