Definicije braka su brojne i različite, zavisno od toga da li ih daju sociolozi, psiholozi ili možda pjesnici i svi oni svojim definicijama akcenat stavljaju na ono što je oblast njihovog interesovanja.
Tako npr. psiholozi prilikom definisanja pojma brak ističu u prvi plan komunikaciju, uloge, granice i/ili emocionalne odnose.
Međutim, ono što je zajedničko za sve ove definicije je da brak posmatraju kao razvojnu kategoriju, koja kao i porodica, ima svoje razvojne cikluse, kao što i sami partneri prolaze kroz određene cikluse individualnog razvoja.
Mnogi psiholozi koji su se bavili pitanjima uspješnog braka mišljenja su da u idealnom slučaju brak predstavlja izvor bliskosti, prijateljstva i seksualnog ispunjenja, te da brak pojedincu treba da omogući emocionalni rast i razvoj i to kroz veću emocionalnu povezanost nego što je veza sa roditeljima, braćom, prijateljima ili ljubavnicima.
Supružnici katkad ne znaju da podvuku jasnu granicu između zadovoljstva brakom, kvaliteta braka i uspjeha u braku.
Ponekad je zaista teško definisati ove pojmove, jer vrlo često ni sami ne znamo koje su granice bračnog zadovoljstva, kvaliteta i/ili uspjeha.
Ipak, grubo posmatrano, uspjeh u braku odnosi se na stabilnost braka i oslikava se kroz procjenu kvaliteta braka oba partera koja traje kroz vrijeme, dok kvalitet braka predstavlja kognitivnu procjenu partnera o kvalitetu njihovih bračnih odnosa i uključuje zadovoljstvo brakom.
Uspjeh u braku izrazito je povezan i sa načinom kako partneri komuniciraju, donose odluke ili rješavaju konflikte.
Iznenađujuće može biti za mnoge podatak da svađa i pokazivanje ljutnje mogu biti pozitivni nagovještaji dobrog braka.
Naime, mnoga istraživanja su pokazala da se u braku ne isplati probleme potiskivati, već da ih treba rješavati, dok sa druge strane odbijanje razgovora ili odlazak sa poprišta borbe mogu biti sigurni znaci problema u braku.
Način komunikacije je u biti jako važan u svim segmentima življenja, međutim, čini se da je u braku najvažnije komunicirati.
Zadovoljstvo brakom zapravo predstavlja subjektivan pogled partnera na brak i ne mora biti pokazatelj stvarnih karakteristika partnera i procesa u braku.
Zadovoljstvo brakom može biti rezultat nivoa „očekivanog“ među partnerima.
Ukoliko je nivo očekivanog ispod onog što pojedinac trenutno ima biće nezadovoljan, a ukoliko je veći, biće zadovoljan.
Stoga je za održivost braka važno da parteri u „očekivanjima“, procjenam i/ili potrebama, naročito onih koje mogu „nahraniti“ krizne situacije, nastoje biti što objektivniji, te da u onoj mjeri, koliko to je moguće, pokušaju sagledavati stvari i situacije i iz ugla svog partnera.
Bračni odnosi i zadovoljstvo brakom mogu biti i rezultat privlačnosti među partnerima.
Često uzrok nezadovoljstva brakom može biti upravo mala privlačnost između partera i ukoliko se u ovom kontekstu pojave i „primamljive“ alternative spolja, brak može postati nestabilan.
Posmatra li se uspjeh u braku kroz stabilnost braka, procjenu kvaliteta braka oba partera o kvalitetu njihovih bračnih odnosa i zadovoljstva brakom, brak u kojem su spoljnje alernative postale primamljive ne možemo smatrati „objektivno“ uspješnim.
Karakteristika odnosa „uspješnog braka“ u kontekstu pojave „primamljive“ alternative spolja može se najbolje objasniti putem bračne prilagođenosti partera.
Naime, bračno prilagođeni supružnici su oni koji se često vode idejom „od partnera ću uzeti koliko mogu, za ostalo ću se već negdje drugdje snaći“.
Iako oni često funkcionišu u bračnim odnosima vrlo nesmetano, čak štaviše, svoj brak procjenjuju vrlo uspješnim, ovaj model ponašanja objektivno ne oslikava model kvalitetnog, još manje uspješnog braka.
Autorka je dipl. psiholog
Galerija
Bonus video:
