Na suđenju za deportaciju Muslimana i Srba u maju 1992. godine neće svjedočiti tadašnji premijer Milo Đukanović, i bivši član predsjedništva Republike Crne Gore Svetozar Marović, odlučio je sud.
Vijeće sudije Milenke Žižić odbilo je taj predlog advokata Branislava Lutovca, branioca Milorada Ivanovića, a odbijeno je i da se kao svjedoci pred sudom ispitaju tadašnji funkcioneri Zoran Žižić i Milica Pejanović Đurišić.
Saslušanjem dva svjedoka, specijalizovano vijeće sudije Milenke Žižić okončalo je u Višem sudu dokazni postupak protiv devetorice okrivljenih za deportaciju Muslimana i Srba u maju 1992. godine iz Crne Gore vlastima Republike Srpske.
Završna riječ 15. februara
Prema optužnici Lidije Vukčević, zamjenice specijalog tužioca, Boško M. Bojović, Milisav-Mića M. Marković, Radoje B. Radunović, Duško D. Bakrač, Božidar J. Stojović zvani Božo, Milorad M. Ivanović, Milorad D. Šljivančanin, Branko-Banjo I. Bujić i Sreten Lj. Glenđža, izvršili su krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142 stav 1 Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije.
Sudija Žižić je pozvala je tužioca i advokate odbrane da daju završnu riječ.
Tužilac je tražila odlaganje jer joj je potrebno vrijeme za preciziranje optužnice. Sudija je odredila novi termin za završnu riječ - 15. februar.
Prema navodima optužnice, optuženi su u maju 1992. u Podgorici, Herceg Novom, Baru i Ulcinju, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba na teritoriji Bosne i Hercegovine, vršili nezakonito preseljavanje državljana BiH, muslimanske i srpske nacionalnosti, koji su imali status izbjeglica, izvršavajući naredbu ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, pokojnog Pavla Bulatovića.
Naredba je bila da se postupa po zahtjevima MUP-a Republike Srpske, da se lica koja su došla sa teritorije BIH u Crnu Goru, uhapseii vrate u BIH.
Boško Bojović, u svojstvu pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za državnu bezbjednost, zahtijevao je od službenika zaposlenih u svim centrima i odjeljenjima bezbjednosti u Crnoj Gori, da u saradnji sa službenicima sektora za poslove javne bezbjednosti, organima milicije u Republici Srpskoj, prikupljaju podatke o izbjeglicama i dostavljaju ih upravi SDB i MUP-u Crne Gore.
Nakon toga je zaposlenima u centrima i odjeljenjima bezbjednosti, okrivljeni Marković, u svojstvu pomoćnika ministra za javnu bezbjednost, uputio telegram broj 14 - 101 od 23. maja 1992, kojim je tražio da se postupi po zahtjevu MUP-a Republike Srpske, da se sva lica sa područja BiH srpske nacionalnosti, starosti od 18 do 60 godina, privedu radi vraćanja u BIH.
Uhapsili 79 državljana BiH
Postupajući po njihovim zahtjevima, okrivljeni Radunović je u svojstvu načelnika sektora za poslove bezbjednosti SDB u Herceg Novom, pokojni Slobodan Medenica, u svojstvu načelnika sektora za poslove bezbjednosti SDB u Baru i okrivljeni Stojović, rukovodilac sektora za poslove SDB u Ulcinju, prikupljali i dobijali podatke iz Republike Srpske, a zatim ih dostavljali i obavještavali upravu SDB, od kojih su dobijali upustava kako da postupaju sa ovim licima.
Okrivljeni Ivanović je kao načelnik CB u Herceg Novom, njegov pomoćnik pokojni Damjan Turković, i Šljivančanin, kao komandir stanice milicije u Herceg Novom, okrivljeni Bujić, načelnik CB u Baru i Glendža, načelnik OB u Ulcinju, na osnovu podataka dobijenih od Radunovića, Bakrača, Medenice i Stojovića, i na osnovu telegrama, zahtijevali od službenika u navedenim centrima i odjeljenjima bezbjednosti da identifikuju građane iz BiH, uhapse ih i vrate u matičnu državu.
Nakon toga su okrivljeni protivpravno uhapsili i preselili 79 državljana BiH, predajući ih SUP-u Sokolac, SUP-u i KPD-u Foči i SUP-u Srebrenica.
Bonus video:
